Zapitkivalo
29.10.2012., ponedjeljak
OSVJEŽAVANJE HRVATSKE POLITIKE
-Drago, razmišljaš li već o lokalnim izborima na proljeće? Naime, posljednjih godina – od izbora do izbora – sve je manji broj glasača, koji izlaze na izbore. Kako bi ti to razjasnio?
- Vidiš, prijatelju, i ja o tome razmišljam – kaže moj prijatelj, profesor u mirovini. Mogu ti reći, kako ja to objašnjavam. -Dobro, Drago, ali najprije popijmo našu kavicu! -Imaš pravo! – otpili smo malo kave i Drago odmah počinje, kao da je na satu u školi: Sklonost ljudi diktaturi Gledajući u svim razdobljima povijesti ljudskoga društva možemo vidjeti težnju pojedinaca, da vladaju/diktiraju određenim ljudskim zajednicama. Tako je to bilo u vrijeme pećinskih ljudi, pa rodovskim zajednicama, zatim u raznim plemenima, pa u narodima i državama. Rijetki među tim pojedincima su ostvarivali svoju vlast na opće dobro,zadovoljstvo i jednakost u zajednici. Većina vladara je gledala prvenstveno svoje osobne interese i izrabljivala rad i rezultate rada svojih podanika. Okupili bi ulizice kao „svoje ljude“, koji bi podanike raznim načinima držali u pokornosti i poslušnosti. Podanici su to trpjeli i raznim nametima „plaćali“ svojim vlastodršcima organizaciju i vodstvo u obrani od drugih osvajača i njihove agresije. S vremenom su ljudi sve više pokazivali nezadovoljstvo svojim podaništvom. To je prelazilo i u otvorene pobune robova, kmetova, proletera... Inteligentni vlastodršci su počeli „popuštati uzde“ dajući potlačenima ponešto slobode.... I tako smo postepeno „došli“ do demokratske vladavine... Stranačko vladanje U većini država kulturnoga Zapada danas se osnivaju političke stranke u koje se učlanjuju građani prema stranačkim programima - koliko su ti programi bliži njihovim shvaćanjima o vladanju u njihovim državama: organiziranje i obnašanje vlasti, o ostvarenjima sustava obrazovanja, zdravstva, rada, privrede, mirovina , sigurnosti, vanjske politike itd. Države su danas republike, koje imaju osnovni zakon Ustav, prema kojemu se donose drugi zakoni, koji reguliraju život i vlast. Vlast se dijeli na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu. Zakone donosi parlament, koji se naziva različito u raznim državama. U Republici Hrvatskoj to je Hrvatski Sabor, kojega čine zastupnici, koji se biraju na parlamentarnim izborima na vrijeme obično od četiri godine. Izvršnu vlast provodi Vlada sastavljena obično od ministara za razne resore. Na čelu Vlade je predsjednik Vlade, ili premijer. Predstavnik države je Predsjednik Republike. On u raznim državama ima različite dužnosti i ovlasti. Na parlamentarnim izborima najčešće birači biraju liste pojedinih stranaka, ili koalicija. Prema broju postignutih glasova određuje se predsjednik vlade, koji bira svoje kandidate za ministre sa važećih lista. Sabor potvrđuje tako sastavljenu vladu. Diktature u strankama Iako riječ demokracija znači „vladanje naroda“, u stranačkom ustrojstvu vlasti nema direktne demokracije - da se građani sakupe na nekom sastanku i raspravljaju o problemu, koji treba riješiti i na kraju glasuju. Način predloženog rješenja bit će onaj, koji dobije najviše glasova...To bi bilo „presporo“. I moglo bi biti toliko mišljenja, koliko je prisutnih... Zbog toga se vlada „posrednom demokracijom“ – političkim strankama. One imaju svoje programe s kojima su „osvojile“ određeni broj glasova birača. Birači su se time „riješili brige upravljanja“. Umjesto njih upravljaju članovi stranke, koje odredi „vodstvo stranke“, zapravo „šef stranke“. Time više ne upravlja ni „široko članstvo“ stranke. Članovima stranke nije dopušteno javno iznositi svoje mišljenje, ako ono nije identično sa stavovima vodstva stranke, zapravo „šefa stranke“, jer bi mogli biti isključeni iz stranke. Iako je prirodno, da postoje razlike u mišljenjima među članovima iste stranke. Da neki članovi stranke ne bi stranku dovodili „u nepriliku“ iznošenjem svojih osobnih mišljenja – vodstvo stranke (zapravo „šef stranke“!)imenuje glasnogovornika, koji ima pravo javno iznositi „mišljenje stranke“ nakon instrukcija sa njenim šefom... Nije li to jedan oblik diktature? Doduše, takovu diktaturu dijele sve političke stranke, koje na izborima dobiju toliko glasova, koliko je dovoljno, da „prijeđu prag“.Kako svi kandidati na izbornoj listi najčešće nisu i izabrani, nego oni sa vrha – to je opet mogućnost diktature sastavljača liste, najčešće „šefa stranke“... Poslije izbora i instaliranja vlasti birači više formalno „ne vladaju“ direktno do slijedećih izbora. Moglo bi se reći, da vladaju posredstvom svojih zastupnika. Referendumsko vladanje Ovaj spomenuti oblik posredničkog vladanja može se ublažiti uz pomoć referenduma za donošenje nekih posebno važnih odluka. Zato bi u Ustavu ili odgovarajućem ustavnom zakonu trebalo predvidjeti veći broj odluka, koje se obvezatno donose referendumom. To bi bili elementi direktne demokracije. Za obračun rezultata referenduma trebalo bi ozakoniti potrebu dvotrećinske većine SVIH građana s pravom glasa. Prigovori o „nepotrebnom trošenju“ novca iz državnog proračuna bili bi neumjesni, jer je to ulaganje u direktnu demokraciju. To bi s vremenom stvorilo pozitivnu „političku klimu“. Ozakoniti bi trebalo jednostavniju mogućnost raspisivanja i provođenja referenduma i u drugim , nepredviđenim pitanjima, ako se ukaže „demokratska potreba“. Javno kandidiranje Politički pokret HRAST prošle je godine počeo provoditi održavanje javnih skupova svojih simpatizera, na kojima bi se kandidirale osobe za izborne liste. Mislim, da bi i to bio jedan oblik „vraćanja direktne demokracije“. Za to je trebalo više vremena – kojega baš i nije bilo – da bi se provelo do kraja. Okupljanje malih stranaka Na parlamentarnim izborima 2011. god pojavio se veći broj malih stranaka i pojedinaca vjerojatno kao protuteža „stranačkim diktaturama“. One su „pobrale“ oko 20 % osvojenih glasova. To je sve „palo ispod izbornoga praga“. Krajnji je čas, da se vodstva i članstvo tih malih stranaka udruže u jednu ili dvije veće stranke sa sličnim programima za slijedeće izbore. Jedna od tih stranaka mogla bi biti „HRAST – HRVATSKI RAST, hrvatski politički pokret“, čiji je program objavljen na internetskom portalu, gdje ga možemo proučavati. Druge, manje stranke sličnoga programa mogle bi se pridružiti HRAST-u uz međusobno usklađivanje tih neznatnih razlika. Pregovore bi trebalo obaviti ove zime, jer vrijeme brzo prolazi. Valja razmisliti i o potrebnom vremenu za upoznavanje hrvatske javnosti sa HRAST-om. U svakom smislu to bi bilo pravo osvježenje u hrvatskoj političkoj javnosti! U Sabor bi došli i novi ljudi, koji bi unijeli i demokratskije načine upravljanja i više direktne demokracije. |
