Zapitkivalo
30.06.2012., subota
PROMJENE SE ŠIRE VALOVIMA
-Dio ljudskog društva - počne objašnjavati moj prijatelj Drago profesor u mirovini - na dijelu Zemljine površine, koje je na neki način povezano poviješću, politikom, proizvodnjom, filozofijom, načinom života, itd. možemo zamisliti kao veliki ocean…
Dok članovi toga društva žive skladno, zadovoljavaju svoje životne potrebe – materijalne i duhovne – dok su im međusobni odnosi humani, na razini zadovoljstva svih - površina toga „oceana“ je glatka i mirna. Rekli bismo – vlada humanistička bonaca. „Površina“ takovoga oceana bila bi savršeno glatka. Bio bi to „raj na Zemlji“. Takovih „oceana“ na Zemlji ima više, ali se uvijek ne poklapaju s pravim vodenim oceanima… No, ako na bilo kojem mjestu te „površine“ iz nekih razloga u bilo kojem elementu „, nešto ispadne iz ravnoteže“, taj element počinje titrati (gibati se gore-dolje) povlačeći susjedne čestice za sobom. Tako se to titranje širi u svim smjerovima cijelom površinom u obliku valova i idealnoj „glatkoći“ je kraj! Ti valovi putuju na sve strane dok ne dođu do neke zapreke. Od nje se odbijaju i interferiraju s onima, koji dolaze za njima u „uznemirenu“ nepravilnu površinu. Neki od njih naiđu i na „prolaz“ u drugi susjedni „ocean“ i nastave se i tamo širiti samo u slabijem obliku i s vremenskim zaostatkom. Takovo "titranje" obično započinju neki ljudi s različitim pobudama…Posljedica svega toga je „vječno nemirna površina…“ U današnje vrijeme najizrazitije su „kapitalističke promjene“. Kapital je najlakše „uznemiriti“. To je masa, koja zauzima najmanje prostora, najlakše se „pakira“, sprema, prenosi... Neobično je dopadljiva, poželjna, slatka, neodoljiva, snažna,... Lako se „izbaci iz ravnoteže“. Kapitalistički tsunami Prije nekoliko godina u Americi je jedan stari bankarski mešetar raznim makinacijama pronevjerio (prisvojio) poveliku količinu tuđega kapitala, koji ga je neodoljivo potaknuo na takav postupak. I dotadašnja bankarska ravnoteža odjednom se uznemirila. U nekim američkim bankama u vrlo kratkom vremenu smanjio se raspoloživi kapital. Posebno je značajan privatni kapital običnih štediša. Naime, kada su štediše osjetile ili „čule“, da nešto s njihovim ili i nekim drugim bankama „nešto nije u redu“ – počeli su svoj novac podizati iz banaka zbog bojazni, da bi mogli ostati bez svoga novca, ako njihova banka propadne. Postoje dva osnovna oblika smanjivanja novca iz banaka – stvarno nestajanje novca spomenutim mešetarenjem i pljačkanjem. I psihološki oblik zbog glasina i straha za ušteđevine. Dakle, taj novac nije stvarno nestao – on je samo „pobjegao“ iz banaka u „čarape“. Bez obzira na oblik „nestajanja“ novca iz banaka – u kapitalizmu, gdje kapital pokreće privredu uopće – posljedica je recesija. Američki poremećaj kapitalističke idile krenuo je preko Atlantika prema Europi postajući sve veći. Moglo bi se reći – pravi kapitalistički tsunami. Najprije je „očešao „ Irsku i Portugal, pa se „provukao“ kroz Gibraltar i kako je rastao, zahvaćao je najprije isturenu Grčku. Tamo je prouzročio velike deficite, izazvao porast nezaposlenosti, štrajkove , nemire, sukobe građana s policijom, itd. Nakon toga val se odbio prema Španjolskoj i Italiji. Kapitalistička situacija u Grčkoj nije mogla ostati nezapažena. Ona je članica EU-e – čak njene Euro-zone! To je posebno uznemirilo gospođu A. Merkel. Od grada do grada, od otoka do otoka bankarstvo se trese. Potresanje je naglo zaprijetilo održanju grčkoga gospodarstva. Teško je odlučiti u okviru EU-e – što bi trebalo prije poduzeti. Da li ispitati uzroke, ili „namaknuti“ manjak nestalog kapitala..? Da li je gospođa Angela uopće čula za staru izreku za čovjeka, koji nikad nema novaca, uvijek posuđuje i nikako da vrati sve dugove...“Dužan je kao Grčka...!“ Da li je grčki kapital „ispario“ zbog mediteranske klime, ili zbog nesposobnosti grčkih državnika, ili zbog prefriganog očekivanja solidarnosti EU-e, ili zbog lijepih obećanja građanima na osnovi tuđega kapitala... Ili su ti „nesposobnjakovići“ lukavo potkradali državni kapital...? Vidjevši, da se taj „kapitalistički tsunami“ od Grčke odrazio prema Španjolskoj, pa opet na istok i „zahvatio“ Italiju – vjerojatno joj je postala jasna „kapitalistička infekcija“ globalnih razmjera. Za njeno saniranje više nisu dovoljne stotine milijardi eura „solidarnosti“ članica EU-e. Ovo „šetanje“ kapitalističkog tsunamija po mediteranu nije moglo sasvim zaobići i RH-u. Kako sačuvati EU od potresnih kapitalističkih valova Izgleda, da je gospođi Merkel postalo jasno, da je potrebno mijenjati stupanj „solidarnosti“, ili mijenjati državnike u spomenutim članicama EU-e, ili odnekuda „namicati“ manjak kapitala u bankarskim sustavima tih država... I, zaista – provedeni su izbori upravljačkih garnitura u nekim članicama – bilo redovni ili izvanredni. Da bi došli do potrebitih novaca obećali su promjene s ciljem štednje . Hoće li predviđene štednje podnijeti građani, hoće li to amortizirati „tsunami-efekt“ tek treba vidjeti!... Za povećavanje bankarskoga kapitala uvode se i izdavanje obveznica osiromašenih država. Pitanje je , kolika će biti potražnja za njihovim kupovanjem kapitalom „iz čarapa“. I količina toga kapitala nije beskonačna! Primanje novih članica-država u EU-u trebalo bi povećati kapital Unije. Naime, članice Unije „plaćaju“ neki oblik članarine. Ta kriza kapitala vjerojatno je ubrzala i prijem RH u članstvo. Naša „članarina“ nije osobito velika, jer smo mala država... Ali, dobro će doći bilo kakovi prilozi..! Dio tsunamija odbio se natrag u Ameriku Kad je u Americi (SAD) poremećena bankarska ravnoteža, taj poremećaj je izazvao i ekonomski poremećaj. Da bi to nekako ublažio, predsjednik Obama odredio je doznačiti navodno milijardu milijardi dolara nekim vodećim tvrtkama, koje je zahvatila recesija. Uvjet za dio tih dolara navodno je bila smjena nekih njihovih uprava. Poremećaj, koji je stigao iz Amerike, dijelom je „udario“ u zapadnu Europu i prouzročio „potresanje“ njenog bankarstva i ekonomije. Navodno je dio privrednih veza Amerika – Europa morao biti otkazan. Kao bumerang ta se nevolja dijelom vraća u Ameriku. Zbog bankarskog potresanja u Europi više smo se „bavili“ našim nevoljama i „zaboravili“ pratiti promjene u Americi. Navodno je otkriven spomenuti bankarski mešetar i osuđen na dugi zatvor... Ne znamo ni što je bilo s onim „Obama-ovim dolarima“. Da li su oni bili poklon firmama u nevolji, ili kredit uz povoljne kamate. Kakav su učinak imali ti dolari na saniranje američke privrede...? Kako će završiti ovo „kretanje“krize kapitala Teško je to prognozirati. Iako je i prije bilo privrednih kriza, svaka je od njih bila u drugo vrijeme i u drugačijim uvjetima. Zbog uvjeta, zbog vremena događanja, zbog ljudi koje zahvaća – ova je kriza jedinstvena. Kao, uostalom, i svaka dosadašnja. Zato su prognoze nepouzdane. |
