Zapitkivalo
26.05.2012., subota
DRŽAVNA MATURA
-Striče Drago, mogu li vas nešto pitati? – obrati se moj unuk Ivica mome prijatelju umirovljenom profesoru.
- Naravno, da možeš! Uvijek me možeš pitati, ako nešto trebaš – kaže Drago i srkne gutljaj kavice. – Što te danas zanima? - Zanima me ova državna matura. Doduše, ja imam još dvije godine do mature, ali volio bih znati, što me čeka, da se počnem pripremati, da me ništa ne bi iznenadilo. - Ivice, to ti je pametno! Ali, ima toga dosta, što bi morao znati i ti i oni, koji će je provoditi. Zašto državna matura -Već desetljećima nije bilo toga oblika mature. Kad sam ja bio maturant, i mi smo imali neki oblik državne mature. Doduše, ne kao što će biti današnje. K nama je u školu tada došao izaslanik Ministarstva prosvjete. On je prisustvovao našim ispitima i njihovom ocjenjivanju. I u drugim su školama bili izaslanici, koji su prije imali u Ministarstvu dogovore, što će i kako kontrolirati ispitne komisije i kako će se ujednačiti kriteriji ocjenjivanja. Potrebno je ostvariti podjednake kriterije ocjenjivanja Profesori u školama znali su od početnoga razreda, kako će teći naše obrazovanje i matura – prije se to zvalo „ispit zrelosti“. Tako su budući maturanti od početka obrazovani podjednako i ocjenjivani prema podjednakim kriterijima. Tako su i naše ocjene mogle biti pouzdani faktori pri upisu na studije. Kasnije u novoj Jugoslaviji nova ministarstva su odustala od takovih inspekcija prepuštajući školama, da same odmjeravaju kriterije ocjenjivanja. Tu slobodu neke su škole i profesori iskorištavale tako, da su bili komotniji i „darežljiviji“. I maturanti raznih škola s jednakim ocjenama sve su se više počeli razlikovati u stečenom obrazovanju... To je jedan razlog za uvođenje sadašnje državne mature. Ova se matura provodi pimenim ispitom Neki maturanti imaju strašnu tremu pred takovim pismenim oblikom ispitivanja. Oni bi radije usmeno odgovarali. Ovako ne znaju ni koliko će biti pitanja i da li će stići napisati sve odgovore na njih. Osnovni smisao ovakovog oblika mature je u tome, da su pitanja za sve maturante u državi jednaka. Maturanti se, opet, pitaju, da li su svi maturanti u državi imali identične oblike nastavnoga procesa. Iako su sve škole bile dužne obraditi sve propisano nastavno gradivo – sigurno postoje razlike od škole do škole i od razreda do razreda. Tome nisu krivi ni učenici ni nastavnici. Razni su razlozi objektivne naravi prouzročili nejednakosti – iznenadni prekid nastave, bolovanje nastavnika, i učenika, iznenadne akcije u kojima je sudjelovala škola, itd. Neki nastavnici su češće provodili pismeno ispitivanje od drugih, pa je njima pismena matura manje „strašilo“.. Iako je to možda bilo izvan Pravilnika – iskusni su nastavnici pretpostavljali, da će njihovi učenici u životu imati i drkčije pismene ispite, napr. za vozački ispit. Tko je sastavljao maturalna pitanja Vjerojatno su pitanja i zadatke sastavljali nastavnici, koji ne rade u nastavi. Ako su nekada radili u nastavi određeno vrijeme, to im je prednost, jer imaju jasnu predodžbu o nastavnom procesu, o mogućim rezultatima ispita... Ako su sastavljači zadataka nastavnici bez prakse, dakle nisu ni provodili pismene oblike ispitivanja, gdje je trebalo pitanja prilagoditi praktičnoj nastavi, procijeniti – pa i izmjeriti – potrebno vrijeme za pismene odgovore – vjerojatno je, da pitanja ne će biti najbolje prilagođena. Svrha pismenoga ispitivanja O tome ovisi oblik, opseg, težina i potrebno vrijeme. Ako je takav ispit samo usputno provjeravanje i ocjenjivanje svladanosti određenoga gradiva - težinu, opseg i vrijeme najbolje je planirati za „srednje učenike“. Ako treba, nastavnik će provesti i pokus „štopajući potrebno vrijeme“. Lošiji učenici možda i ne će stići, ili znati riješiti sve zadatke. Oni bolji „imat će dosta vremena“ i za još jedan pregled učinjenoga. Ako je svrha takovoga ispita „rangiranje“ učenika na ljestvici uspješnosti – broj zadataka, njihov opseg, njihova težina, trebali bi biti tako sastavljeni, da ih sve ne znaju i ne stignu riješiti i najbolji učenici. Tako i „vrh tabele uspjeha“ ne bi bio previše gust. Zadaci (i pitanja) tipa „od ponuđena tri odgovora (ili rješenja), zaokruži ispravno“ – ne daju pravu sliku znanja ispitanika, jer imaju i elemente „igara na sreću“. Pravilnik o ocjenjivanju učenika i njegove posljedice Prije nekoliko godina Ministarstvo obrazovanja (ili, kako se već zvalo) predložilo je novi Pravilnik o ocjenjivanju učenika. Ne znam, da li je i ozakonjen. Neke njegove odredbe bile su jednostavno neprovedive. Kao da su ih smislile osobe, koje nisu nikada radile u nastavi. Praktičar je morao shvatiti – između ostaloga – da je to na neki način podilaženje učeničkoj komociji. Predložene novosti su predviđale ograničenja broja provjeravanja učenika u danu, u tjednu, pravo učenika da bude pitan, kada se javi, da je spreman, ili da odbije ispitivanje „ako nije spreman“, iz kojih se predmeta smiju pisati pismeni ispiti, koliko je puta to dozvoljeno, kakova su prava roditelja prema nastavnicima, itd., itd... Neke od tih odredbi jednostavno je vremenski nemoguće provesti. Napr. razredno nastavničko vijeće trebalo bi neprekidno „zasjedati“, da bi se nastavnici mogli dogovarati, koji će od njih moći kojega učenika ispitivati, da se „ne povrijede učenička prava“ u tom području. Provođenje tih i takovih odredbi nije baš odgojno ispravno. To bi bilo smanjivanje zahtjeva prema učenicima, što bi smanjivalo odgojne i obrazovne rezultate nastavnoga procesa.(Uglavnom rezultati su manji od zahtjeva...). Kod učenika bi to razvijalo kampanjštinu u učenju, i kasnije u životu i u radu. Od te „bolesti“ „boluje“ i veliki broj naših državnih dužnosnika, čije posljedice gotovo svi trpimo... Državna matura dijagnosticira odgojno-obrazovne nedostatke (1)Tko sastavlja ispitna pitanja i zadatke? Da li su sastavljači „brusili zanat“ u nastavi? Da li su im dogovoreni ciljevi takovih ispita – samo provjera znanja, ili rangiranje kod upisa na studije? (2)Koliko su opravdani prigovori maturanata na opseg obuhvaćenoga gradiva? Koliko su prigovori maturanata rezultat „odgojne razmaženosti“ – da svoju odgovornost za nerad i neuspjeh prebace na druge? (3)Koliko su za loše rezultate državne mature odgovorni propisi za ocjenjivanje učenika u toku dosadašnjeg školovanja? (4)Jesu li koji sastavljači – i koji – ispitnih pitanja ili zadataka bili na neki način narcisoidni uklapajući neka pitanja izvan nastavnoga programa – kako bi pokazali svoju izuzetnu sposobnost i širinu svoga znanja...? znanja...? |
