Zapitkivalo
07.01.2012., subota
OD IZBORA PREMA REFERENDUMU
-Onda, Drago, što ćeš „zaokružiti“ na ovom referendumu o pristupanju RH u EU-u – pitam prijatelja, profesora u miru, koji zapravo „nema mira“...
-Nadam se, da će mi uz ovu kavicu biti lakše razgovarati o tome.. Još pod dojmom prošlih parlamentarnih izbora -Još razmišljam o proteklim izborima.Razumljivo je nezadovoljstvo gubitnika rezultatima i traženje krivaca. Sada bi već trebala popustiti ta psihološka napetost ! Mislim, da bi iz toga trebalo nešto naučiti za slijedeće izbore. Na izbore je izašlo nešto preko 60 % građana s pravom glasa. Ta činjenica trebala bi zabrinuti političare... Rezultati su se računali po D` Hondtovoj metodi.Ona ne predviđa direktno pribrajanje „glasova ispod praga“ ni jednoj“velikoj“ stranci, iako indirektno snižava „stupac obračuna“. Od broja glasalih „pod prag“ je otišlo preko 20 % glasova. To bi bilo mjesta za zastupnike još možda iz dvije do četiri „male stranke“. Da se ubuduće ti glasovi ne bi gubili, već sada bi trebalo , da se sastaju i dogovaraju vođe malih stranaka sa sličnim programima i dogovaraju o međusobnim sjedinjavanjem ili koaliranjem. Da se dogovore o vodstvu takovih udruženja. Ako treba, i međustranačkim predizborima. Naučiti nešto i od političkih protivnika (Kukuriku je dogovorena u Kukurinu oko dvije i pol godine prije izbora. K tome su sastavnice već dobro poznate stranke.). Pri tome bi trebalo znati i za kompromise. Pogotovo, ako se radi o sasvim novim strankama, još nedovoljno poznatim i ne tako različitim programima...To sam već govorio prošli put... Račun pokazuje, da je sadašnji Sabor izabralo oko 40 % građana RH s pravom glasa... Sva sreća, da će slijedeći takovi izbori biti opet za 4 godine (ako sadašnji Sabor nešto ne promijeni u Ustavu...). Kako bi moglo biti na referendumu Ako bi na referendum izašlo slično toliko glasača kao i na izbore, to bi bila katastrofa, bez obzira na rezultat. To bi značilo, da o budućnosti našoj i naših potomaka odlučuje manje od pola glasača. To je važnije od izbora zastupnika u Sabor. Eventualne pogreške kod zastupnika mogu se ispraviti za 4 godine. Ali kad jednom „uđemo“ u EU s pogrešnim informacijama, pitanje je , kada i na koji način se može pogreška ispraviti... A mislim, da bi do toga moglo doći zbog nedovoljne obaviještenosti glasača o životu i budućnosti u EU-i. Sadašnji državnici zapostavljaju upoznavati građane i s negativnim stranama života malih naroda u toj tvorevini. Jedan prijatelj mi je objašnjavao taj problem ovako: Ja sam dosta davno predlagao tadašnjem MVPIEI, da putem Narodnih novina objavi prevedene na hrvatski jezik osnovne dokumente EU-e po jeftinoj cijeni - koji bi mogli „prelaziti iz ruke u ruku“ - i da na TV organizira temeljite rasprave između zagovornika i protivnika pristupanja EU-i, svaki sa svojim argumentima, a po odgovarajućim poglavljima. Ja sam sa svoje strane BESPLATNO poslao 40-tak pitanja i isto toliko "odgovora". No od toga ništa! Vjerojatno misle, da bi to bilo skupo."Zaboravljaju" narodnu - "Tko žali čavao, izgubi potkovu!"... A džambo-plakati za izbore „nisu im bili skupi“...! Predložena "Pred-referendumska pitanja o EU“ vjerojatno nisu konačna, kao i "Pred-referendumski odgovori". Mogla bi se grupirati u tri grupe za predložene znanstvene rasprave na HTV - svake druge večeri, a slijedeća tri dana za uređivanje, tiskanje i stavljanje na tržište po pristupačnim cijenama... Također bi u tom vremenu DIP, ili neki drugi provoditelj referenduma, trebao objaviti način obračuna rezultata : da li natpolovična većina ili dvotrećinska većina svih građana s pravom glasa (ovo drugo bi bilo logično obzirom na posljedice), ili samo takova većina izašlih na glasovanje (što bi mogla biti lakrdija od demokracije. Ono: na referendum izađu 3 glsača – 2 su „za“, a 1 je „protiv – i „referendum je prošao dvotrećinskom većinom...“!).Naši državnici misle (i govore), da je "objava"pravila,propisa EU, perspektive u EU, i drugih podataka - na internetu dovoljna, jer je to jeftinije i brže od tiskanja knjižice. Ne pitaju se, koliko građana RH-e ima komputere, koliko ih zna bordižati po internetu. Nije ih briga, koliko je nezaposlenih, koliko je onih, koji rade, a ne dobivaju plaću, koliko ih mora kopati po kontejnerima..., jer nemaju novca ni za kruh, kamo li za računalo... Zapravo bi bilo još jeftinije, da se to "prikuca" napr. na TV repetitoru na Biokovu. Tako bi se moglo reći, da su ti materijali objavljeni. To bi tamo mogao pročitati svatko, koga to zanima...Smatraju, da je referendum ionako samo puka formalnost, jer „Hrvatska svakako ulazi u EU“. Zahtjevi za odgodu referenduma Sve ovo, i što-šta drugo, provesti u tako malo raspoloživog vremena zapravo je nemoguće – pogotovo, ako se to nastoji „ekskivirati“. Zbog toga je pokrenuta „lavina“ zahtjeva, da se referendum odgodi do završetka suđenja hrvatskim generalima u Den Haagu. O tom je dužnosnicima poslana i peticija: Poštovani Predsjedniče Hrvatske vlade .Poštovani Predsjedniče Hrvatskog sabora Šaljem Vam zahtjev vlastima RH za odgodu referenduma do konačne presude hrvatskim generalima u Haagu Kao što znate našoj državi je EU stalno uvjetovala pristup toj zajednici poštivanjem odluka toga Suda u Haagu, pa je i logično da se i taj referendum održi tek kada glasači doznaju kakva je presuda hrvatskim generalima. Kao što znate (pismo Vijeću sigurnosti UN s potpisima 2300 naših ljudi ste dobili) radi se o rasističkim presudama našim generalima. Naime, glavni rezultat operacije “Oluja” zbog koje su osuđeni hrvatski generali bilo je spašavanje stotinjak tisuća muslimana u od UN-a zaštićenoj zoni Bihać, a poslije strašnog pokolja u drugoj od UN-a zaštićenoj zoni Srebrenica. Dakle, tom “Sudu” muslimani u Bihaću nisu vrijedni ni spomena niti je vrijedno njihovo spašavanje. To je primjer rasizma kakav povijest ne pamti. Vjerojatno i ne znate da je nedavno o tome govorio i tadašnji američki vojni ataše u Hrvatskoj, tvrdeći da su general Gotovina i Hrvatska vojska spašavanjem Bihaća spriječili genocid takvih razmjera kakav je bio samo u Drugome svjetskom ratu. Međutim, sramota Hrvatske je zbog sličnog ponašanja kroz svo ovo vrijeme. Naime, hrvatske državne institucije, političari, mediji, tzv. udruge za ljudska prava uopće nisu spominjale to veličanstveno djelo HV-a. Pri tome ih ne opravdava što su se tako ponašali zbog pritisaka iz EU, jer „nije bilo cijene koju je Hrvatska bila spremna platiti za ulazak u EU“. Zastrašujuće je odjeknula i vijest da su se u Hrvatskoj počeli i kažnjavati ljudi koji se protive takvom rasističkom ponašanju i svjetskih moćnika i hrvatskih vlasti. Naime, ovih dana je prof. Krešimir Mihajlović, ravnatelj škole koju pohađa sin Predsjednika Hrvatske vlade, prvo smijenjen, a potom i otpušten samo zato što je postavio plakat generala Gotovine i Markača na ulazu u školu. Postavio je plakat ljudi koji su spasili stotinjak tisuća muslimana i za to dobio otkaz. Zar i hrvatskim vlastima muslimani doista nisu vrijedni da se čak i kažnjavaju ljudi zbog toga što slave i ponose se onima koji su spasili toliko ljudi i među najzaslužnijima su za slobodu svoga hrvatskog naroda? Upravo takvo sudjelovanje u rasističkom ponašanju i obvezuje vlasti da odlože referendum do konačnih presuda „Suda“ u Haagu. S poštovanjem, akademik Josip Pečarić Zahtjev za ravnopravnim propagiranjem HSP zahtijeva od državnih vlasti, da omogući i protivnicima učlanjivanja u EU jednako propagiranje o jednakom trošku, kako to omogućava i promotorima iz državnog proračuna. Naime, državni dužnosnici propagiraju samo idiličnu stranu toga članstva. A državni proračun „pune“ i protivnici... Javni skup protiv članstva u EU ABH je najavila za 14. Siječnja 2012. Javni skup na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu sa zahtjevom, da se najavljeni referendum odgodi toliko dugo, koliko je potrebno, da se građani RH javno informiraju o pozitivnoj i negativnoj strani članstva RH u EU-i. Hoće li se naši državnici oglušiti na sve ovo samo za to, da pokažu - tko ima vlast? |
