Zapitkivalo
31.10.2011., ponedjeljak
PREUZIMANJE PO „D.-D.“ PRAVILIMA
-Djede, pogledaj ovo u novinama! – pruža mi novine moj unuk Ivica. – Naša Vlada namjerava predložiti Saboru zakon, po kojem bi mogli onemogućiti strancima da mogu otkupiti hrvatske tvrtke od nacionalnog značaja.-Da, čuo sam nešto o tome na radiju...To je zbog toga što mađarska naftna industrija MOL želi otkupiti našu naftnu industriju INA-u. No, najbolje,da o tom razgovaramo sa stricem Dragom, koji upravo dolazi na uobičajenu kavicu...
Privatizacija i dionice -Hajde, Drago, reci, što ti misliš o tom sporu MOL – INA! Vidim, da si i ti kupio novine... -Dobro, ali najprije nalij kavicu – kaže Drago sjedajući za stol – i lijepo se opusti! I tebe, Ivice, moglo bi to zanimati. Vidim, i ti imaš svoj čaj. Pa ćemo to razmotriti u miru... -Sigurno vam je poznato, da je INA privatizirana. To znači, da je njena vrijednost procijenjena na određeni novčani iznos i prema njemu su tiskane dionice određene vrijednosti. I ona se sada piše „INA d. d.“ (INA dioničko društvo). Država RH dala je mali dio dionica uglavnom svojim djelatnicima i djelatnicima INA-e , na prodaju. Ostale dionice dala je na burzu. Ljudi, koji su imali nešto gotovine , mogli su kupiti nešto dionica, ako su računali, da im je to sigurnije ulaganje, nego oročenje kod neke banke. To su tzv. Mali dioničari. Ovi mali dioničari ne kupuju INA-u, nego nakon godišnjeg završnog računa – ako je firma ostvarila značajnu dobit, upravni odbor dio te dobiti uputi ka dioničarima, koji mogu tu svoju dobit naplatiti, ili uložiti za kupnju još dionica. Ili, ako firma dio dobiti upotrijebi za povećanje vrijednosti dionica. Tada dioničari mogu prodati svoje dionice po višoj cijeni od one koju su platili kupujući ih. I tako nešto zaraditi. Sve to pomalo podsjeća na igranje na lutriji – jednom dobiješ, drugi put izgubiš. . . . Veliki dioničari Ako neka imućna osoba kupi veći broj dionica, „lutrijsko umijeće“ može donijeti i veću dobit. Može to učiniti i neka druga velika firma, pa to može utjecati i na vlasničku strukturu INA-e i na njeno poslovanje. Naime, određeni broj dionica (veći broj!) može utjecati na upravljačku strukturu, tj. na broj članova Upravnoga odbora ili Nadzornog odbora. Dioničar (dioničari), koji „osvoje“ preko 50% dionica postaju vlasnik(ci) rečenoga „d.d.“, ako to nije drugačije određeno njegovim osnovnim aktom. Drugačije može biti, ako se radi o „d.d.“ od posebnog državnog interesa, kao što je teritorij na kojemu se nalazi, ili energija i slično. Mogućnosti „izigravanja“ pravila Kao kod svake plemenite zamisli, tako je i ovdje moguće postupiti „mimo propisa“. Da bi netko uspio „domoći se“ nekog „d.d.“ može se poslužiti „pravilima prikrivanja“, da dionice kupuju javnosti nepoznate osobe za „toga nekoga“ i kad su takova „kupovanja“ gotova, novo vlasništvo treba samo „ozakoniti“... To se obično čini pomoću raznih protekcija, da ne kažemo pomoću korupcije (zapravo „lobby-a). Preuzimanje MOL – INA Slični se događaji zbivaju u kupovanju dionica INA-e, hrvatske tvrtke od državnoga ineresa za energetsku neovisnost RH - od strane MOL-a, mađarske tvrtke od državnog interesa R.Mađarske. Cilj je MOL-a, da potpuno ovlada INA-om. Državnim dužnosnicima RH stalno jako treba novac, pa oni stalno prodaju „obiteljsko srebro“, kojega su stvorile prijašnje generacije. To ovim današnjim nije teško, jer ga oni nisu stvarali.Tako je INA privatizirana i postala „d.d.“ , pa su veliki snop dionica prodali MOL-u (po pravilima „tržišnog natjecanja“). No „molovcima“ to nije bilo dosta, pa su kod nekog(ih) hrvatskog dužnosnika „ishodili“, da i bez većinskog vlasništva „dobiju“ većinu u upravljanju i INA-om. No, da netko ne bi pomislio, da je to bila korupcija! Ni govora! To je bio prijateljski dogovor!! „Molovci“ su se bacili na dokup još potrebnih dionica do preko 50 %, ali „zaobilazno“,da se Hrvati ne dosjete jadu! Ali, dosjetili su se! Hrvatska premijerka smislila je, da se Zakon o INA-i promijeni i dopuni, kako strancima (pa i Mađarima) ne bi bilo dozvoljeno prodati još dionica i da INA i dalje ostane u hrvatskome vlasništvu. Intervencija Europske unije Na namjeru Vlade RH Mađari su se požalili Europskoj uniji i ona je odmah reagirala upozorenjem RH, da od toga odustane, jer bi to bilo protiv pravila „tržišnog natjecanja“. To podsjeća i na intervenciju EU u slučaju rješavanja graničnoga spora sa Slovenijom. Da bi pregovori mogli krenuti dalje, Hrvatska je morala – izvan međunarodnog pomorskog prava -pristati na „ad hoc“ arbitražu. Nemojte pomisliti, da je to bila korupcija! Ni govora! Može najviše biti samo „lobby“.... Primjene tih pravila u svakodnevici -Striče Drago! – iznenada se javi Ivica – to pravilo „d.d.“ tržišnog natjecanja moglo bi se primijeniti svuda. Vama je, uz vašu malu mirovinu, teško redovito plaćati stanarinu. Vaš stan samo treba nacionalizirati, da bude „d.d.“ i staviti ga na burzu. -Ali, meni treba taj moj mali stan i ne želim ga prodati! – pobunio se Drago – on je za mene od posebnoga značaja... -E, a što je sa tržišnim natjecanjem? – vragolasto će opet Ivica. – Na burzu njegove dionice, pa tko dade bolju ponudu, njemu stan! I stric Drago ide van! |
