Zapitkivalo
02.12.2010., četvrtak
KAMPANJŠTINA U ODGOJU I RADU
-Što je, Ivice, dosađuješ se? – pita moj prijatelj Drago, profesor u mirovini – U ovo doba dana ranije si uvijek nešto pisao i učio – a danas ništa...
-Ne da mi se ništa raditi za školu ni učiti... Nitko od nastavnika nije mi navijestio, da će me pitati... A bez prethodne najave nitko me ne smije pitati za ocjenu... -Otkada je to tako? – pitam s nevjericom.... -Pa, od ove školske godine – kad stupa na snagu novi Pravilnik o ocjenjivanju.... -Ne mogu vjerovati! – zgraža se Drago – Kad ćeš, onda, učiti – zaostat ćeš s gradivom, pa ne ćeš znati kada te budu pitali.... -Ne će me moći pitati, ako ja ne pristanem – bezbrižan je Ivica... -Tu nešto nije u redu – gunđa Drago. – Moram pogledati taj Pravilnik na internetu.... Navikavanje na kampanjsko učenje Sutradan je Drago došao ranije, osvrnuo se nije li tu negdje Ivica, koji je otišao svome prijatelju Draženu... -Zamisli, prijatelju, izgleda, da je Ivica dobro rekao ono o ispitivanju... Samo , meni se to ne sviđa. Vjerojatno su taj Pravilnik sastavljali ljudi, koji nisu radili u neposrednoj nastavi u razredu... Ili žele uvesti neke novosti, po kojima će ih se generacije sjećati... Ako imaju djecu za školu ili u školi, onda „pilaju granu na kojoj sjede...“ Po mome mišljenju taj Pravilnik – osim, što je neprovediv – negativan je u pogledu radnoga odgoja... Umjesto, da razvija naviku neprekidnoga praćenja nastavnoga procesa, što rezultira temeljitija znanja – navikava učenike na kampanjsko učenje, a onda i na kampanjski rad uopće... -Reci ti meni, Drago, što je to zapravo kampanjski odnos prema radu?-Pojednostavljeno rečeno – to je običaj, da se nekom radu pristupa tek onda, kada je on ili njegovi rezultati neposredno potreban, ili kada ga zahtijevaju ili omogućavaju neki opći uvjeti... Kako je to malo složeniji pojam...pogledajmo ga s više strana...! U životinjskom svijetu -Ta pojava je najizrazitija kod životinja. Kada je životinja sita i općenito joj je dobro – ona se odmara, izležava, ljenčari, ili se igra s mladuncima... Tek, kada se u tom stanju nešto promijeni – započinje potrebne aktivnosti kako bi opet došlo sve „u normalu...“ Tu je na prvom mjestu glad. Tek, kada životinja ogladni, polazi u potragu za hranom...Ako se čovjek ponaša na takav način, kažemo, da je „kampanjac“. Njegovo ponašanje je „kampanjština“... U karikiranom smislu – kada ogladni, ide tražiti posao i kada ga nađe i zaradi prvu plaću, odlazi na ručak... No, i životinje se ponašju praktičnije. One se i kad su site zadržavaju u blizini svojih „restorana...“ Čovjek bi u tom smislu trebao otići „barem korak naprijed“ – kao inteligentno biće. U odgoju čovjeka trebalo bi barem to postići – da nauči pribaviti hranu (na ljudski dopustiv način) prije nego izgladni... O tome bi trebalo voditi računa u kompletnom odgajanju mladih... No, u tom se „sudaraju“ razna mišljenja i postupci. Razmotrimo neke od njh! Odgoj u obitelji Dijete treba odgajati tako, da se osjeća dijelom obitelji u kojoj ima određena prava, ali i određene obveze prema svome uzrastu i svojim mogućnostima. Mora naučiti, da osim svojih školskih obveza ima i drugih poslova – prilagođenih njegovim mogućnostima – kao i drugi članovi njegove obitelji... Ako majka može – napr., kada dođe kući sa svoga posla - skuhati jelo za cijelu obitelj – i dijete može počistiti zajednički stan. Ako se za oca i majku mora znati, kamo odlaze, gdje se zadržavaju..., mora se to isto znati i za dijete... Međutim, u to se često „umiješaju“ razni drugi utjecaji, kao što su međusobni razgovori s drugom djecom, razni filmovi, tv, susjedi..., koji potiču dijete u zahtjevima za većim pravima od ostalih članova obitelji, za manjim obavezama... Konačno može sve to „stići“ do dječjeg pravobranitelja, češće pravobraniteljice, koji „poduzimaju korake“ u zaštiti dječjih prava, kao što su slobodni izlasci, obvezatni džeparac, izuzeće od nekih obiteljskih poslova, pravo na slobodni izbor druženja i slično ...do oduzimanja djeteta od roditelja i smještaj u dječje ustanove. Jednom riječi u većini slučajeva odnose se prema svim roditeljima kao neprijateljima vlastite djece....Po njima djeci bi trebalo osigurati u obitelji pustopašan život, poput „bikova na gmajni“ (gmajna je neobrađeno općinsko – zapravo ničije – zemljište...) Drago misli, da bi osobe za položaj dječjeg pravobranitelja trebale imati praktične dokaze svoga uspješnoga odgojnoga rada na odgoju vlastitih tinejdžera. Isto tako misli, da bi mladi ljudi prije stupanja u brak, dakle potencijalni roditelji, trebali „proći“ tečaj o odgajanju svoje buduće djece, nešto kao autoškola za dobivanje vozačke dozvole...Funkcija roditelja nije ništa manje važna (čak i opasna!) od funkcije upravljača motornim vozilom.... Pravilnici o vrednovanju i ocjenjivanju učenika Sustavni odgoj uz obrazovanje mladih ljudi provodi se u školskoj nastavi. Prema svim pravilnicima o praćenju rada i ocjenjivanju učanika, koji se posljednjih godina donose i „dorađuju“, podupire se kampanjsko učenje i kampanjski rad... Većina tih odredbi „štite“ učenike od njihovih učitelja i nastavnika, kao da su im oni najveći neprijatelji. Uglavnom nema odredbi, koje štite učitelje i nastavnike od nasilja nasilnih učenika i roditelja, kojih je u školama sve više... Iako je u nastavnim programima odmjerena količina potrebnih znanja , vještina i navika tako, da ih prosječni učenici mogu bez teškoća svladati u predviđenom broju sati – pravilnici dopuštaju učenicima komotan i „superioran“ odnos prema radu i prema učiteljima.Umjesto, da ih neprekidnim „komuniciranjem“ i ocjenjivanjem iz sata u sat potiče na stalan rad, da ne troše vrijeme na „zijevanje“ i dosađivanje od lijenosti, te na maltretiranje učitelja i nastavnika svojim „nadmoćnim“ ponašanjem – pravilnici to potiču odredbama o dopuštenom broju ispitivanja, o odbijanju ispitivanja, ako su „nepripremljeni“, o obvezatnom prekidanju redovnoga tijeka nastave, da bi se ispitivalo gospodu učenike, kada se oni sami jave...i slično. Nastavnike i učitelje takovi pravilnici spuštaju na nivo servisera – da ne kažemo sluge – gospodi / gospođicama / gospođama učenicima i roditeljima – umjesto na nivo suradnika...Čovjek se pita, da li su sastavljači ovakovih pravilnika ikada radili s učenicima u školi, ili na odgoju vlastite djece i kakovi su rezultati njihovoga rada...? Škola, u kojoj se dopušta učenicima nerad, neučenje i ozakonjuju obveze nastavnika i učitelja, da budu sretni, kada im učenici i roditelji dopuste, da prekidaju redovnu nastavu, kako bi udovoljili ispitivanje onih, koji im to dopuštaju... odgaja nerad, nered, nasilje, ili – u najboljem slučaju – kampanjski rad. Što društvo može očekivati od generacija odgojenih u kampanjštini? Kakove mlade ljude treba naše društvo i kakove će ljude odgojiti kampanjština u njihovome školovanju? Mlade ljude bi trebalo osposobiti u osobe, koje će razmišljati i raditi određene poslove samostalno i na vrijeme, planski prije nego „voda dođe do grla“... Međutim, kampanjsko učenje ne privikava na takovo ponašanje. Učenici/ce imaju raznih potencijala, koje bi škola trebala otkriti, poticati i razvijati, ali provjeravanje i ocjenjivanje samo kada oni to dopuštaju/žele ne pomaže puno tome razvoju. To ostavlja više slobodnog vremena za stvaranje grupa sa negativnim vodstvima, čak kriminalnog ponašanja. Poželjno je, da naučena znanja postanu „trajno vlasništvo“ učenika. Kampanjsko provjeravanje i ocjenjivanje uz kampanjsko učenje „za ispite“ nisu u skladu s tim. Na brzinu naučeno često se brzo zaboravi...Za samostalnost u budućem životu i radu više odgovara neprekidno provjeravanje, pa i neprekidno učenje, nego – povremeno učenje... Budući društveni i državni dužnosnici bi trebali poticati svoje suradnike na trajan rad, na trajno samoprovjeravanje i samopoticanje...Kampanjski rad nije „preporučljiv“. Kampanjski rad u učenju i u radu općenito pogoduje povećanju slobodnoga vremena i razvoju nediscipline ponašanja i kao posljedicu dulje i skuplje školovanje (eventualno „gubljenje godine“ zbog ponavljanja – iako „propisuje“ mogućnost pritisaka na nastavnike...). Kako bi nastavnici i svojim ugledom mogli utjecati na veće efekte nastave, ovi pravilnici njegovanjem kampanjskoga rada – ruše taj ugled. Ima niz djelatnosti, koje ne funkcioniraju iskoristivo u kampanjskom ozračju. Evo samo neke: Obrana od poplave može biti učinkovita samo, ako se izvan „sezone poplava“ planiraju radovi, provode ti planovi, priprema tehnika i materijal, provode vježbe... Obrana od požara bit će uspješna, ako se tokom cijele godine planira, priprema stanovništvo, službe motrenja, stvaranje protupožarnih čistina, dojavna mreža,itd. I za organiziranjem, pripremanjem, vježbama mogu se baviti ljudi, koji nisu kampanjci... Naročito upravljači takovim aktivnostima... Protugradne službe, pripremanje športaša, ponašanje u slučaju potresa...itd. zahtijevaju savjesno pravovremeno pripremanje... Odgovaraju li tu kampanjci...? Neke aktivnosti su po prirodi kampanje, kao što su žetva, berba grožđa, berba maslina, pa bi taj posao bio prikladan za ljude odgajane u kampanjama.... Ali, i u tim djelatnostima kampanjština je štetna...., jer prije toga treba pripremati silose, konobe, mlinove, preše... itd. Sve u svemu najviše je aktivnosti, u kojima se ne preporuča kampanjski način rada...Uostalom, ako je potrebno – lakše je od čovjeka kontinuidnoga radnika stvoriti kampanjca, nego obratno... I o tome bi trebali misliti autori previlnika i pedagoških postupaka, koji proizvode kampanjce...! |
