Zapitkivalo
24.09.2010., petak
ZAKON O UMIROVLJENICIMA
-Drago, što kažeš o ovim promjenama Zakona o umirovljenicima, ili kako se već zove? – pitam moga prijatelja profesora u mirovini.
-Ne znam baš mnogo – kaže on – Zapravo znam to, da si skuhao dobru kavicu. Popijmo je, dok je imamo čim kupiti... Jer ove najavljene promjene ne slute na ništa dobroga.... Kako je uopće počelo uvođenje mirovina -Prije stotinjak i nešto godina ljudi su radili za vlasnike radionica, ili u svojim obiteljima dok su mogli raditi. Kad bi onemoćali, ovisili su o razumijevanju svojih obitelji, koje su ih uzdržavale i tako „vraćale“ prirodni dug za njhov minuli rad. No, bilo je i nehumanog odnosa njihovih nasljednika, koji su jedva čekali, da starci „krepaju“... Neki starci nisu ni imali potomaka – iz nekih razloga. Ako nisu imali baš nikoga – skončali bi „iza nekoga plota...“ Zbog takove „sudbine“ neki su se radnici dogovarali, što učiniti, da nemoćna starost ne bude tako jadna. Inteligentni i odlučni nagovarali su ostale radnike, da počnu štedjeti za starost sada dok zarađuju, da dio zarade odvajaju i štede za „stare dane“. Ako su njihovi drugovi bili pošteni i poštivali dane riječi – neki radnici počeli bi im povjeravati dio zarade... Ovi su to ulagali u bankovne štednje vodeći uredne evidencije...Ponekad su ulagali i u neke poslove dobro pazeći, da nisu nesigurni. Tako se kamatama povećavao ukupni kapital u fondu...Kad bi neki od ulagača onemoćali, umjesto zarade dobivali bi novčane iznose iz tih ušteđevina. Bili su skromni, ali su štedišama omogućavali neovisnost o nečijoj milostinji.. S vremenom su organizatori uveli i međusobnu solidarnost bez obzira na vrijeme uplaćivanja. Na taj način sustav je stekao reputaciju, povjerenje radnika... Neprilike sa ušteđenim fondovima Dok su te mirovinske fondove vodili pošteni ljudi, koje su birali ulagači – izgledalo je sve u redu i sigurno.... Ali kad su počele „nevolje s kapitalom“, na koje upravljači s fondovima nisu mogli utjecati, poljuljalo bi se povjerenje u „mirovinsko odvajanje...“. Takove bi nevolje izazivale pojave inflacije, koje bi umanjile realnu vrijednost mirovinske ušteđevine, kao i mirovinske doznake umirovljenicima... O inflacijama, koje izazivaju i razne makinacije kapitalista, da si prisvoje i dio tuđega kapitala – sada ne bih govorio... Druge neprilike mogu izazivati nepošteni upravljači mirovinskim fondovima, čiji izbori su „sve dalje“ od mirovinskih štediša... Kad je u pitanju novac, „neki si ljudi ne mogu pomoći“ od pohlepe... Država preuzima upravljanje mirovinskim fondovima Državnici su vrlo brzo shvatili vrijednost mirovinskih fondova i očuvanja njihovih realnih vrijednosti. Zbog političkoga ugleda: da radnici uvide socijalni angažman državnih organa, koji čuvaju vrijednost novca u tim fondovima...Osim toga novac u tim fondovima može se posuditi, ako za nešto važno zatreba – bez kamata i inozemnoga zaduživanja..... A državnicima uvijek treba novaca... Njihovi proračuni su često „rupe bez dna...“ Tako je bilo i u Hrvatskoj, kada je za obranu od agresora trebalo nabaviti oružje i opremiti vojsku i policiju za Domovinski rat. Mirovinska ušteđevina dobro je došla. Država i danas još vraća („obeštećuje“ ) tada posuđeni novac. Da bi radnici bili sigurni, da će imati osigura novac i u mirovini, doneseni su i zakoni, kojima se osigurava stalno uplaćivanje zaposlenih u mirovinski fond novcem, koji je sastavni dio plaća zaposlenika.... Državnicima je to važno i zbog solidarnosti i zbog „nagradnih mirovina“ za zasluge prema državi i za „ublažavanje“ porasta broja zaposlenika, koji su ostali bez radnih mijesta zbog recesije i sličnih razloga...Zapošljavanje „na crno“ smanjuje dotok novca u Fond.Novi Zakon o mirovinskom osiguranju po mome mišljenju trebao bi nekim svojim odredbama pogodovati poslodavcima.... No, tu valja dobro promisliti! Izjednačenje radnoga staža za redovnu mirovinu žena i muškaraca Pod „plaštem“ borbe za jednakost žena i muškaraca krije se slijedeće: Da su žene i muškarci jednaki – umjesto da trebaju biti jednakih prava...Naime, žene i muškarci biološki nisu jednaki! Razlikuju se u nizu bitnih detalja i funkcija. Priznavanjem istospolnih brakova zasad nije moguće to opovrći.... Žene rađaju djecu i biološki održavaju vrstu humanoida na Zemlji. U tom procesu muškarci su nezaobilazni faktor, ali njihov biološki i vremenski udjel ne može se mjeriti sa takovim udjelom žena. Moram „zaboravne“ zakonodavce podsjetiti, da uz jednako radno vrijeme na radnome mjestu žena još mora devet mjeseci nositi i hraniti djetešce u svome tijelu... Da ne spominjem svladavanje bunta toga tijela zbog toga pridošlice - izraženog raznim mučninama... Žena mora 4 do 5 mjeseci neprekidno nositi to malo stvorenje sa svim pratećim organima ( posteljica, nabubrena maternica, plodna vodica) – a muškarac (kao jači spol!) ništa od toga ne mora! Žena na kraju prirodno mora roditi to dijete, što mzškarac također ne mora...A čin rađanja nije baš lagan (osim možda u istospolnom muškom braku...). Sve je to „prekovremeni rad“ žena... No, time rad žene na produljenju vrste još nije gotov... Novorođenče treba hraniti – dojiti – prati, mijenjati mu pelene i izvan „radnoga vremena“... Dijete treba nositi i liječniku, učiti ga govoriti, hodati...Sve to zahtijeva dodatni rad i novac, a dijete „zarađuje“ samo dječjim dodatkom ...Zvonko, naš zajednički prijatelj, izračunao je, koliko to sve stoji u novcu prema cijenama iz sredine 2 008. godine i to objavio na svome blogu http://zapitkivalo.blog.hr. No, iz toga pod naslovima „Cijena radnika 1 do 6 od 6. evo samo nekih rezultata, da se vidi, koliko roditelji i društvo ulažu u djecu...:Prva godina novorođenčeta oko 67 000 Kn. Druga godina daljnjih oko 55 000 Kn Ili ukupno u prvih 7 god oko 140 000 Kn To pretežno odrađuje žena – majka, ili još dalje: Za svih prvih 18 god života – do završene stručne spreme treba oko 405 000 Kn Ili sva ulaganja i sa šestogodišnjim studijem iznose oko 636 000 kn. Sav rad i trud oko djeteta do tri godine snosi žena. Ostalo vrijeme i rad na podizanju djeteta dijele žena – majka i muškarac – otac. Koji su to odnosi ovisi od braka do braka. No, u većini brakova domaćinske poslove i kuhanje obavlja žena kao „prekovremeni rad“ u konačnici za dobrobit cijele zajednice, pa i poslodavaca. Sve to bi trebalo uračunati u radni staž za punu mirovinu, dakle, manji nego za muškarca – kao i do sada...Ili to skraćivanje „mjeriti“ brojem porođaja... Od skraćivanja bi se eventualno mogle izuzeti samo žene, koje nisu željele rađati. Produljenje „mirovinskog“ radnog staža U izmjenama Zakona o mirovinskome osiguranju zakonodavci opravdavaju produljenjem prosječnoga ljudskoga života. Inače, prikupljena sredstva ne bi mogla „pokriti“ to produljenje života.. No, to može imati i neke neželjene posljedice... Produljeni radni vijek smanjit će oslobađanje radnih mijesta za dolazeće generacije, što će povećati broj nezaposlenih na biroima...Promjenama u ZOR-u, koje bi omogućile poslodavcima lakše otpuštanje starih radnika, kako bi lakše bez posljedica zapošljavali mlađe i jeftinije radnike. Otpušteni radnici teže će nalaziti novi posao zbog starosti, pa će morati ranije odlaziti u prijevremenu mirovinu...Predloženi drastično povećani „penalni postoci“ za odlazak u prijevremenu mirovinu drastično će i smanjiti konačnu mirovinu... Tko dobiva mirovine iz mirovinskih uplata u fondove Razne predložene promjene Zakona sa svrhom smanjivanja mirovina opravdavaju se prevelikim postotkom umirovljenka u odnosu na broj zaposlenih. Zato je dobro, da umirovljenici traže točne podatke o tome, tko sve dobiva mirovine iz njihovih uplata u mirovinske fondove...Ima dosta „povlaštenih“ mirovina za različite kategorije umirovljenika, koji nisu cijeli predviđeni radni vijek uplaćivali doprinose u mirovinske fondove, a po principu solidarnosti mirovine dobivaju iz njih, kao što su umirovljeni branitelji, posebno odlikovani zaslužnici, zastupnici, visoki državni službenici...Ako njih izuzmemo iz računice, onda će odnos broja umirovljenika i onih, koji uplaćuju u fondove – biti nešto drugačiji... Porast broja nezaposlenih Neke od predloženih promjena u Zakonu mogle bi, dakle, povećati broj nezaposlenih radnika, što može pogodovati poslodavcima... Oni bi imali veću konkurentnost na tržištu rada, veći izbor radnika, jeftinije „radnike u nuždi“ i sve ono što iz toga proizlazi... Sve to bi trebalo uračunati/ostaviti kao bonus ženi, kojim bi se ženi trebalo odrediti manji radni staž za odlazak u redovnu mirovinu... Produljenje radnoga staža za redovni odlazak radnika u mirovinu kao i izjednačavanje toga staža žena i muškaraca sa spomenutim nepravdama prema majkama i domaćicama opravdava se takovim postupcima u EU. Kao da je sve u toj EU savršeno i da se mora preuzeti bez pogovora.... Malo pažljivijim kritičkim pogledom u EU može se primijetiti, da to ni tamo ne ide baš glatko... I tamo ima protesta i štrajkova.... Neke članice „uvode“ i priznavanje istospolnih brakova...Pod pritiskom homoseksualaca u organima vlasti.. Oni uvjeravaju, da je brak, kao oblik lakšega očuvanja nataliteta naroda – zastario... To će dovesti do pada nataliteta. Kod nas natalitet već pada i bez toga... Meteorološkim jezikom rečeno – u Europi tako nastaje „natalitetna ciklona“ (manji natalitetni tlak). Zbog „natalitetne anticiklone“ (veći natalitetni tlak) dalekoga Istoka nastat će „gibanje nataliteta“ s Istoka u Europu... Posljedice možemo zamisliti....Nekih naroda više nema... |
