Zapitkivalo

-Ma, gledajte, molim vas, i opet poplave“ – žesti se moj prijatelj Drago, profesor u mirovini. - I to su sada veće od onih prošlih...!.. Nevjerojatno, da naši odgovorni ljudi ne mogu ništa naučiti ni na vlastitome iskustvu...!
-Što se ljutiš, Drago? – nastojim ga malo smiriti – Pa ne mogu ni naši dužnosnici – ma kako bili strogi i moćni – određivati kada će padati kiša, gdje će padati, koliko će padati,.... Obično se kaže, da to „Bog određuje...“
-To je istina, ali se može unekoliko smanjiti opsezi poplava, njihova šteta i stradanja ljudi. Nešto se može naučiti iz dosadašnjih iskustava - i naših i drugih ljudi i država...

Neuređeno slivno područje-Kako misliš, da bi se opsezi poplava mogli smanjiti, a onda i njihove posljedice...?
-Zbog jasnoće počet ću „malo izdaljega“ - počne Drago. – Zamislite, što se događa s vodom koja u nekom području padne jedne kiše, ili njih više u određenom broju dana...

Ako jedno vrijeme nije bilo kiše i ako kiša ne pada „kao plova“, nego nešto laganije – „žedna“ zemlja će je upiti, da bi stigla do korijenja raslinja. Kod toga će neke kapi kiše udarati po nagibu tla, pa će otkidati mrvice zemlje i nositi ih na niže... To je erozija. Konačni rezultat erozije bio bi postepeno ravnanje tla.
Ako pada naglija i dugotrajnija kiša, zemlja ne može upiti svu vodu. Kako je zemljina površina neravna, voda se slijeva na niža mjesta i najprije popunjava razne udubine, jame, kanale, jezera, rijeke i konačno more...

Ljudi su s vremenom promatrali vodene tokove, kopali i proširivali praveći prostranije površine na kojima će se moći skupljati veće količine vode. Tako nastale akumulacije vode jednim dijelom su štitile od poplave površine s ljudskim nastambama i obradive površine. Kopani su odvodni kanali, kojima voda može otjecati prema većim akumulacijama i većim vodotocima – rijekama.

Osim što takovi iskopi vodu odvode s neželjenih mijesta, i oni sami su akumulacije određenih kapaciteta za slučaj previše oborina...
No ti odvodni kanali erozijom se opet zatrpavaju, pa u njih „stane“ sve manji volumen kišnice i zbog toga ih treba ponovno produbljivati... U njima brže raste trava, šikara i drveće...To raslinje također smanjuje volumen kanala, ali i brzinu otjecanja vode. Zato je potrebno redovito održavanje njihove protočnosti. O tome bi trebale voditi brigu i radove Hrvatske vode, institucija na nivou države. Građani joj neprestano uplaćuju obavezne iznose za regulaciju voda. Pitamo se, da li one redovito i potpuno obavljaju svoju zadaću...? Ili državna administracija „posuđuje“ prikupljeni novac za „hitnije troškove“, pa ga zaboravi na vrijeme vratiti...Sve tješeći sebe i nas onom „Pa ne će valjda i opet...!“ A onda ipak – „skuplji način“ – spašavanje....


Produbljivanje riječnih korita
Vode, koje teku rijekama, - u gornjim tokovima većom brzinom – donose najčešće šljunak i pijesak, koje talože na dno rijeke. KTako rijeke postaju sve pliće, također im se smanjuje „protupoplavni kapacitet“... Kao sredstvo sprečavanja poplava služi čišćenje, ponovno produbljivanje dna rijekama. To se nekad radilo plovećim bagerima. Oni su s dna rijeka grabili šljunak i pijesak, ispirali ga i odlagali na obali. Prodaja takovoga materijala građevinarstvu također je izvor prihoda... Rade li to, i koliko, Hrvatske vode? I njihovo poslovanje traži revizije i objavljivanje njihovih rezultata...

Primjer velikih kineskih rijeka
Kinezi su se od davnine borili s razlijevanjem i poplavama svojih rijeka, naročito u Velikoj kineskoj nizini. Posebno Žute rijeke po kojoj se cijelo jedno more zove Žuto more. Te rijeke su donosile silne količine nanosa s područja Tibeta taložeći ga u području Kineske nizine, ali čak i u Žuto more. Uslijed toga te su rijeke postajale sve pliće – a dotok vode ostajao podjednak. Stanovnicima Nizine nije ništa preostajalo, nego podizanje obrambenih nasipa. S vremenom se dno rijeke podiglo čak preko nivoa okoline..

Kako je to danas nakon izgradnje velikih akumulacionih brana i električnih centrala – ne znam. Baš nam ne stiže mnogo vijesti o tome. Kod tih gradnji mnogo je ljudi trebalo odseliti na druga mjesta...


Poplave bi se ipak mogle ublažiti

-Ako se poplave ne mogu spriječiti, čemu se onda treba plaćati doprinose Hrvatskim vodama? – zanima Ivicu.
-Zato, što bi se „vodenim radovima“ manje poplave moglo izbjeći – razmišlja Drago glasno. – Višak vode bi se mogao sliti u veće odvodne kanale i druge akumulacije, kao što su nenastanjene šume, jezera, močvare,... Dio tih voda mogao bi se u sušnom razdoblju koristiti za navodnjavanje...., ili za uzgoj riba....

Danas to ne bi trebao biti problem uz suvremenu tehnologiju... Samo je treba na vrijeme i redovito koristiti. Prije nego „dođe voda do grla...!“ Ljudi, koji bi to trebali raditi, dobivaju za to novac... Samo trebaju raditi!... I netko treba kontrolirati s koliko novca oni raspolažu i koliko i kako rade...!

Sve bi to bilo jeftinije od nastalih šteta, spašavanja.....