Zapitkivalo
06.11.2009., petak
O DIJABETESU
-Striče Drago – vjerujem, da vi nešto znate o dijabetesu – kaže Ivica mome prijatelju profesoru u mirovini, dok uživamo u popodnevnoj kavici i soku.
-A, što te to zanima? – pita Drago. -Kolegica Nina iz razreda ovih je dana tužna, jer je njezinoj mami dijagnosticiran jedijabetes. Kaže, da će sada svi u obitelji morati na neki način voditi brigu da mami bude lakše. A, Nina ne zna ništa o toj bolesti. Ne znam ni ja, a volio bih znati.Možda bi kolegici bilo lakše, ako bi joj mogao nešto reći o tome. Pa sam mislio na vas... -Baš je dobro, što pitaš! Morat ću nešto više objašnjavati... I to „izdaleka“ ! Evo, ovako: Čovjek boluje od dijabetesa ili šećerne bolesti, ako u krvi ima preveliki postotak šećera, jer mu organizam ne izlučuje dovoljno insulina, koji omogućava preradu šećera. To najčešće negativno djeluje na stanje krvnih žila. Zato takav čovjek mora paziti, da u prehrani bude manje šećera ili mora primati injekcije insulina... To se može dogoditi zbog bolesti žlijezde gušterače, ili njenoga oštećenja.... Svaki čovjek može postati dijabetičar, t.j. bolesnik od dijabetesa - gotovo „preko noći“. Zbog toga bi se trebalo upoznati s tom bolešću – makar samo u osnovi. Može se dogoditi, da čovjek strada u prometnoj nesreći i bude mu teško oštećena žlijezda gušterača (pankreas), pa je treba odstraniti (amputirati). I čovjek postane dijabetičar – i to ovisan o insulinu... Iako dijabetes smatramo bolešću, on ne izaziva neposredno osjet boli, ali on uništava organizam izazivajući teške posljedice. Razara krvne žile, pa preko toga oštećuje živce, bubrege... može izazvati moždani udar, srčani infarkt, potrebu amputiranja napr. stopala, poremećaje vida – čak i sljepilo... No, najprije treba znati osnovno o šećerima... O šećerima Šećeri su kemijski spojevi iz grupe ugljikohidrata. Jedan od sastojaka uvijek je i kemijski element ugljik. To su saharidi. Najjednostavniji su monosaharidi među kojima su glukoza i fruktoza. Kemijska im je formula C6 H12 O6 Molekule ostalih saharida složenije su. Tako se pojednostavljeno može reći, da su molekule disaharida sastavljene od po dvije molekule monosaharida, trisaharidi od po tri monosaharida, itd... Svi ostali su polisaharidi, a ima ih u raznim organima: u koži, u hrskavici, u kostima, u očnoj staklovini, itd... Polisaharidi su i škrob, i glikogen,.... čak i celuloza. Dakle, čovjek bez saharida ili bez ugljikohidrata ne može ni opstati, ni „funkcionirati“. Ili su energenti, ili čak građevni materijal u raznim tjelesnim tkivima... Direktni energenti u ljudskome tijelu su šećeri monosaharidi : - fruktoza (ili levuloza, a tako se zove, jer polariziranoj svjetlosti zakreće ravninu polarizacije ulijevo), glukoza (u prirodi je zovemo i grožđani šećer, a u znanosti – dekstroza, jer polariziranoj svjetlosti zakreće ravninu polarizacije udesno). Insulin i njegova uloga U energiju u ljudskom tijelu može se pretvarati – uz obavezni insulin – samo glukoza. (Insulin proizvodi pankreas, ili ga treba unositi u tijelo injekcijama....) Da bi se i fruktoza mogla pretvarati u energiju, mora najprije ići u jetru na preradu u glukozu u obliku glukagona. Ako, pak, u tijelu nedostaje šećera kao energenta uopće, ono u šećer pretvara i masti i bjelančevine, pa čovjek mršavi. To je ponekad u neku ruku i poželjno, ali nije zdravo zbog nekih štetnih nusprodukata, koji nastaju kod toga... Složeniji saharidi kod dijabetesa No, ako u hrani imamo neke složenije saharide – njihovu molekularnu strukturu treba „razbijati“ u sve jednostavniju dok konačno nastane glukoza. To se može postići na razne načine: -mehanički: (drobljenjem, mljevenjem,...) -termički (kuhanjem, pečenjem, prženjem,...) -kemijski (probavom....) Za ovakove prilagodbe preporuča se birati zdravije načine pripremanja hrane, birati namirnice sa složenijim molekulama ugljikohidrata – pa će za njihovu razgradnju trebati nešto više vremena i izbjeći će se nagla „poplava“ glukoze i insulina u krv. Tako će se izbjeći ekstremnije razine glukoze u krvi – i kada je lučenje insulina usporeno iz nekih razloga... Jer, prekomjerna koncentracija šećera u krvi je dijabetes – dakle, bolest. Valja još jednom ponoviti: BEZ ŠEĆERA NEMA NI OPSTANKA NI ENERGIJE – samo njegovu razinu u krvi treba držati „pod kontrolom“ dovodeći ga u krv polaganije u skladu s dovođenjem insulina.... Živjeti s insulinom Kod dijabetesa (šećerne bolesti) koriste se dvije grupe raznih insulinskih pripravaka. Jedni djeluju odmah (obično su bistre tekućine). Njih treba injicirati oko pola sata prije svakoga obroka hrane, već kako odredi liječnik. Ako bolesnik ne konzumira hranu u predviđenom vremenu ili u predviđenoj količini, koncentracija šećera u krvi naglo padne ispod normale – bolesnik može pasti u hipoglikemijsku komu...Koma je gubitak svijesti s mogućim organskim oštećenjima.... Drugu grupu čine insulinski pripravci, čije je djelovanje sporije i traje dulje vrijeme (To su obično mutne tekućine). Uz njihovu primjenu bolesnik rjeđe pada u komu... Dijabetička koma Koma je češća hipoglikemijska (zbog premalo šećera u krvi), ali može nastati i hiperglikemijska (prevelika koncentracija šećera u krvi). Bez obzira na tip kome, ako ona dulje potraje, može kod bolesnika ostaviti neželjene posljedice i oštećenja. Zbog toga dijabetičar mora biti discipliniran u konzumaciji jela i u uzimanju insulina... U džepu bi uvijek trebao imati bombone od grožđanoga šećera, pa kod nailaska kome „cuclati“ ih u ustima... Tako šećer iz njih odmah dolazi u krv kroz sluznicu u ustima. Ako je koma zbog premalo šećera u krvi, bomboni će za kratko vrijeme pomoći. Ako je koma zbog previše šećera, ti bomboni ne će puno štetiti dok se sazna pravi uzrok kome... Za slučaj kome umjesto bombona postoje injekcije, koje su sigurnije, ako se zna uzrok kome. Dijabetičari i obitelj U komu češće padaju žene-dijabetičarke majke koje su „pretrpane“ raznim obvezama u obiteljima, kao što su pranje djece, spremanje obroka hrane za obitelj, spremanje djece za školu, vlastito spremanje za odlazak na posao,.... U toj gužvi „pregazi ih vrijeme“, pa zaborave jesti i slično... Dok su djeca mala, to je razumljivo, ali jednom stvorena navika o „nezamjenjivosti“ teško se mijenja. Zato bi članovi obitelji – naročito poodrasla djeca – trebala postepeno preuzimati brigu i poslove o sebi – na sebe. Štoviše, trebali bi postepeno na sebe preuzimati „dijabetičarsku brigu“ majke, da ne pada u komu... Jer, majka je samo jedna..! Možda ima pomoćiPrije dvadesetak i više godina neki dijabetolozi su došli na pomisao, da bi se možda moglo dijabetičarima negdje pod kožu usaditi beta-stanice neke životinje – napr. teleta – koje bi mogle barem jedno vrijeme proizvoditi insulin, pa ne bi trebalo davati insulinske injekcije.... No, tu je prepreka – da tijelo dijabetičara odbacuje takove usadke... Šteta, bilo bi to veliko olakšanje.... |
