Zapitkivalo
25.07.2009., subota
UZROCI – POVODI – POSLJEDICE
-Striče Drago, mene ovo tumačenje povijesti dovodi u nedoumicu – tuži se Ivica mome prijatelju umirovljenom profesoru, dok nam ja spremam našu uobičajenu kavicu..
-U čemu je problem, Ivice? – interesira i Dragu.. -Ma, ovo s NDH (Nezavisna država Hrvatska). U jednoj knjizi sam pročitao, da su se ustaše borili za samostalnu hrvatsku državu i činili strašne zločine, a u udžbeniku povijesti piše, da su se komunisti / partizani digli na ustanak i borbu za Jugoslaviju i tako se borili za Hrvatsku i protiv ustaških zločina... Nije mi to jasno – ako su se komunisti borili za Jugoslaviju – kako su se onda borili za Nezavisnu državu Hrvatsku.. -Vidiš, Ivice, i ja sam imao slične nedoumice – zamišljeno će Drago. – Nakon godina razmišljanja došao sam do nekih zaključaka... Prvo – „povijest pišu pobjednici“ – a pobijeđenima često nije dopuštano, da išto proturječe pobjednicima... Pobjednici bi pobijeđenima i grubim kaznama „zatvarali usta“... Lukaviji pobjednici bi „demokratski“ zamjenjivali uzroke, posljedice i povode događaja i postizali uvjerljivost svojih tumačenja... Kod ocjenjivanja pojedinih povijesnih događaja ponekad je dovoljno odabrati „pravi trenutak“ od kojega se proučava neki događaj i tumači onako, kako to „odgovara“ „istraživaču“... Počne li se isti događaj tumačiti od nekog drugog trenutka – kao da se prije toga nije ništa događalo – ocjena toga događaja može biti znatno drugačija... Uzmimo te događaje oko NDH! Jasenovačke žrtve i stradanja Ako se započne razmatranje od osnivanja logora u Jasenovcu i dalje – onda je to zločinački čin. Stradanja ljudi u tome i drugim logorima slični su događanjima u takovim logorima u Njemačkoj u Hitlerovo doba... Što se sve događalo u jasenovačkom logoru, tko su bili logoraši, koliko je ljudi tamo ubijeno i na koji način – o tome postoje razlike, već i prema tome komu se i s kojim ciljem „podastiru“... To su uglavnom „zaokruženi brojevi“. Drugačije bi bilo, da se barata samo brojevima stradalih, kojima su poznati točni podaci... Tako gledano logor u Jasenovcu je jednostavno plod zločinačkoga uma i „mašinerija“ za mučenje i ubijanje ljudi drugačijih mišljenja, drugačije vjere i nacije.. Logori kao način zaštite države No, ako se čovjek zapita – nije li logor (pa i onaj u Jasenovcu) bio zamišljen kao oblik humane izolacije neprijatelja države i onemogućavanje njihovog neprijateljskog djelovanja - predodžba o njemu nešto se mijenja... Komunisti Jugoslavije, zapravo komunisti Hrvatske, sastali su se 22. lipnja 1941.god u šumi Brezovica nedaleko Siska (neki kažu, da je to bilo – ili tomu prethodilo – u šumi Žabno) i dogovorili ustanak za obranu Jugoslavije, a ne za obranu Hrvatske. Povod je bio napad hitlerovske Njemačke na komunistički SSSR - kao oblik komunističke solidarnosti. Dakle, za rušenje NDH-e. To znači, da se kasnije NDH branila od svojih rušitelja.... Kao branitelji Jugoslavije komunisti su smatrali, da treba protiv NDH okupiti sve snage iz – već bivše – Jugoslavije... To i slom Sila osovine omogućili su u konačnici pobjedu nad NDH... Kako su u toj pobjedi sudjelovali i borci izvan NDH – moglo bi se reći, da je to bio oblik agresije... Držeći se značenja jdnog od osnovnih komunističkih slogana „Proleteri svih zemalja – ujedinite se!“, sa svih strana (pa i iz Hrvatske) našli su se komunisti 30-ih godina 20. stoljeća u Španiji, da tamo ruše monarhiju i uspostave komunističku vlast kao u Rusiji. Danas bi rekli, da se miješaju u unutarnje stvari druge države ... („Španci“ su se time posebno ponosili...). Kada im to nije uspjelo, „tražili su“ novu priliku. Dogodilo se to u Kraljevini Jugoslaviji. Povod se ukazao napadom Hitlerove Njemačke na Sovjetski savez. Jugoslavenski – zapravo pretežno hrvatski - „Španci“ iskoristili su raspad Jugoslavije i organizirali ustanak u novouspostavljenoj NDH koristeći za to neprekidno Srbe u Hrvatskoj, čiji su predci došli u Hrvatsku bježeći pred nadirućim Turcima još od Kosovske bitke.., u 14. st. Njima su iz Srbije „upravljali“ ideolozi „Velike Srbije“. Umjesto zahvalnosti Hrvatima, koji su im predke u nevolji lijepo primili, s njma si čak i uzajamno djecu „na krst“ nosili – oni bi na svaki „velikosrpski zov“ ustajali protiv njih, kako bi ih prisilili na posrbljivanje...Tako je bilo i 1941.god. Kad su ih komunisti pozvali, mnogi su ustali protiv NDH. Kada neki Srbi to baš nisu htjeli – komunisti su im čak „odglumili“ napade ustaša na njihova sela – i oni su tada „krenuli“... Dalje je onda sve išlo „tuk na luk“. Bilo je dovoljno, da „pozvani“ Srbi jedne noći upadnu u hrvatsko selo, ubiju nekoliko Hrvata „bez veze“ i „povuku se“ u šumu. Kada hrvatske jedinice dođu, da pohvataju i kazne ubojice, koji su pobjegli – za odmazdu pokupe izvjestan broj srpskih žena i staraca - jer „nisu ništa znali“ o ubojicama - i „smjeste ih“ u neki logor osnovan ad hoc ... Dalje je sve išlo kao lanac – napadi na hrvatska mjesta i ubojstva, pa odmazda odvođenjem Srba u logore.... Ustrojstvo logora i sastav logoraša počeli su dirigirati iz Njemačke, Italije... gdje su se jedino i mogle stvarati i pripremati ustaške jedinice prije dolaska u Hrvazsku – i dugovale poslušnost dojučerašnjim domaćinima... Možda su u početku logori općenito zamišljeni kao humani način onemogućavanja državnih neprijatelja, ali su vrlo brzo postali mučilišta i stratišta... Ako su nekim čuvarima logoraša u napadima na njihova mjesta bile ubijene bliske osobe, oni bi se za svoje gubitke osvećivali na logorašima mučeći i ubijajući ih... To su činili i neki drugi čuvari sa zločinačkim sklonostima... I tako su jedni zločini „rađali“ druge zločine... Čovjek se pita, koji su od njih bili uzroci, a koji posljedice...Logori i zatvori kao opća pojava Obično se spominju i osuđuju nacistički, fašistički i ustaški logori kao primjeri mučilišta i gubilišta do genocida, jer su bili na pobijeđenoj strani. Ali i pobjednička strana služila se logorima... Tako su za vrijeme rata s Japanom postojali logori u SAD-u gdje su držani ljudi japanske nacionalnosti, kako bi ih onemogućavali u eventualnoj špijunaži u korist Japana... No, o tom se gotovo i ne govori. Jer to je pobjednička strana... I u vrijeme Domovinskog rata postojali su slični logori na agresorskoj strani, koja je imala znatno šire mogućnosti za njih, nego oni koji su se branili. Tako su postojali logori i u Srbiji – od Sremske Mitrovice preko Vojvodine do Niša..To dokazuje, da je Srbija bila agresor i u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj. Kako inače objasniti držanje u tim logorima građana Hrvatske i Bosne i Hercegovine...? Zar samo „iznajmljivanjem logorskih kapaciteta“ u navodnom „građanskom ratu ovih prostora...“? Čuli smo i čitali o američkom logoru Guantanamo za sumnjivce kao sudionike u terorističkim napadima Al-Quaide, kao i u Iraku.... Prisiljavanje Hrvata na život u Jugoslaviji Neki kažu, da rata u Hrvatskoj 1991. god ne bi ni bilo, da Hrvatska nije samovoljno napustila Jugoslaviju. Znači, da je Domovinski rat bio samo posljedica, a referendum za hrvatsko osamostaljenje bio je uzrok agresije na Hrvatsku...Ako se krene još „korak unatrag“, opet će se promijeniti odnosi između uzroka i posljedica. Treba se sjetiti načina, kako se Hrvatska uopće našla u sastavu Kraljevine Jugoslavije. Nije bilo referenduma o ulasku Hrvatske u Jugoslaviju. Zapadni prijatelji Srbije poslije Prvog svjetskog rata „nagovorili su“ hrvatske političare na „prisajedinjenje“ sa Srbijom u Jugoslaviju nakon „izbavljenja“ iz Austro - Ugarske. Uzalud ih je Stjepan Radić upozoravao, da „ne srljaju kao guske u maglu“.. (Možda bi i danas trebalo misliti na to prije ulaska Hrvatske u EU, jer je Hrvatska uvijek do sada loše prolazila u raznim sličnim asocijacijama...). Osnivanjem HRSS (Hrvatske republikanske seljačke stranke) ukazao je Stjepan Radić, da Hrvatska – ako već mora ući u sastav Jugoslavije – to bude na republikanskoj osnovi, a ne kao sastavni dio kraljevine. To je rezultiralo progonima Hrvata republikanskoga opredjeljenja, batinanjima, zatvaranjima, ubojstvima – i samoga Radića... Zbog toga je većina Hrvata odahnula, kada se 1941. god Jugoslavija napadom Njemačke raspala i kad su se iz emigracije vratili ustaše i proglasili NDH... Nije li srpski teror prouzročio taj prvi raspad Jugoslavije? Nisu li kasniji događaji bili samo posljedice ovih uzroka...? I tako bi se moglo ići sve korak po korak u prošlost i vidjeti, kako se mijenjaju međusobni položaji uzroka i posljedica... Sažetak Zbog preglednosti pođimo u smjeru vremena! 1.uzrok: PRISILNO U KRALJEVINI JUGOSLAVIJI – zatvaranja, batinanja, progoni, ubijanja... 2.povod : UBOJSTVA U BEOGRADSKOJ SKUPŠTINI – Pavelićev odlazak sa svojim istomišljenicima u emigraciju, organiziranje ustaškog pokreta pod okriljem Sila osovine za odcjepljenje Hrvatske iz Jugoslavije... Moglo bi se reći: da nije bilo tih ubojstava – ne bi bilo ni ustaša, ni NDH... 3.povod : RASPAD KRALJEVINE JUGOSLAVIJE – napadom Njemačke 1941. god pružila se prilika za proglašenje NDH. 4.uzrok : ORGANIZIRANJE USTANKA PROTIV NDH - Komunisti su 1941. god iskoristili animozitet velikoga broja Srba u Hrvatskoj protiv Hrvatske, da bi pod plaštem borbe za Jugoslaviju (i „vraćanje“ Hrvatske u Jugoslaviju) – učinili ono, što nisu uspjeli u Španjiji... 5.posljedice : RAT U NDH – Pokretanje Srba u Hrvatskoj na ustanak s komunistima protiv svoje države NDH ubojstvima i kontra-ubojstvima. Paljenje i rušenje naselja, osnivanje logora po uzoru na one u Njemačkoj, zatvaranje pretežno direktno nevinih ljudi, mučenja, ubojstva... Da li bi se sve to događalo u Hrvatskoj, da Komunisti nisu poveli ustanak...!? 6.posljedice : OPET U JUGOSLAVIJI – Njemačka je pobijeđena, pa i NDH, koja se nadala samostalnosti uz pomoć Njemačke. Dogodio se Bleiburg, pa Goli otok, pa razne robijašnice... Neki srpski zagovornici „Velike Srbije“ smatraju, da je sada konačno došlo opet njihovo vrijeme...uz pomoć komunističke ideologije... 7.povod : REFERENDUM O SAMOSTALNOSTI HRVATSKE – Velikom većinom odlučeno je da Hrvatska konačno bude samostalna i neovisna To je opet bio povod, da se Hrvatsku disciplinira... 8.posljedica : DOMOVINSKI RAT – Opet su iskorišteni Srbi u Hrvatskoj... Paljenje i rušenje hrvatskih naselja, privrednih objekata, kulturnih objekata, vjerskih objekata, devastiranje groblja, „presijecanje“ teritorija, ubojstva i progoni Hrvata s njihovih ognjišta, embargo na uvoz oružja, koji pogađa one koji se brane... Najprije se zatvaraju i kažnjavaju oni koji su organizirali i vodili obranu...Većinu zločina branitelji ne bi počinili, da nije bilo agresije... I sve to proganjanje i kažnjavanje - najprije branitelja - organizira neka „međunarodna zajednica“ prikazujući se pravednom...Nastojeći u genomu hrvatskoga naroda ucijepiti i razviti i gen samokažnjavanja... Gospodine, čuvaj nas od „pravednosti“njihove...! |
09.07.2009., četvrtak
ZBOG ČEGA OSTAVKA
-Drago, što ti kažeš na ostavku dr-a Ive Sanadera na mjesto predsjednika Vlade RH....?
-I ja sam ostao „bez teksta“, kad sam to čuo...! – kaže moj prijatelj Drago umirovljeni profesor... Svi se to pitaju – ili gotovo svi...! Došlo je to „kao grom iz vedra neba“... Pitanja o tome puni su mediji – novine, televizija, radio, diskusije raznih foruma, političkih stranaka i nevladinih udruga,....svjetskih političara,.... „Dežurni krivac“ za sve nevolje -Zbog čega tolika „poplava“ pitanja o tome? – pitam ja više sebe nego Dragu... -Da, baš „poplava“ – slaže se i Drago – U posljednje vrijeme oporbenjaci su bili izdašni u kritikama upućenim premijeru: „On je krivac za ovu recesiju, koja je zahvatila državu!“( Još malo, pa kao da je on prouzročio ovu recesiju, koja je zahvatila cijeli Zapadni svijet...!) „On je nesposoban za rješavanje teškoća u našem gospodarstvu!... On i cijela Vlada ništa ne čine, da se to riješi...! On nije okupio prave sposobne stručnjake...! On ništa ne čini, da spriječi bankrot države...! On je kriv za blokadu pregovora s EU i što Hrvatska još nije članica EU...! On samo brine o vanjskoj politici, a baš ga briga za život građana...!.“.. I sve tako.. -Da, a sada, kad je podnio ostavku – razmišljam i ja dalje – svi su ti kritičari ostali zatečeni. Nije im rekao razloge ostavke... Svi se trude „iz petnih žila“ da otkriju prave razloge za ostavku... Izmaknuo im se „dežurni krivac“ za sve nevolje... Koga će sada kriviti za sve...? Da bi dr-a Sanadera isprovocirali i saznali razloge ostavke, neki mu dobacuju „mamce“, kao „To je neodgovorno prema narodu i državi“, ili „Kapetan ne napušta brod, koji tone..“, ili „To je kukavičluk...!“ Nagađanja Kako dr Sanader uporno ne kazuje razloge ostavke, koji bi zadovoljili znatiželjne, oni nagađaju i natječu se, tko će pogoditi prave razloge... Jedni misle, da on ne vidi izlaz države iz ove gospodarske krize, pa želi baciti „vrući krumpir“ nekome drugome... Drugi smatraju, da je njegova stranka HDZ u krizi zbog unutarnjih razilaženja, pa da mu se čini jednostavnije otići prije raspada... Neki pak misle, da je razočaran neshvatljivim ponašanjem dužnosnika EU zbog slovenske blokade pristupnih pregovora s Hrvatskom... Ili, da je to priprema za kandidaturu izbora za mjesto predsjednika Republike ... Gotovo nitko ne pomišlja, da se čovjek jednostavno umorio na premijerskoj dužnosti...Sam trenutak i način ostavke i tajnovitost uzroka dramaturški su besprijekorni – javnost je doveo do prave dramske napetosti...Još se samo čeka „rasplet“... Kakav je „rasplet“ na vidiku Dr. Sanader možda i nehotice sada može promatrati daljnji razvoj „situacije“... Dužnosnici i članovi nekih oporbenih političkih stranaka misle, da je došlo vrijeme definitivnog poraza HDZ-a izvanrednim izborima...Iako su Vladu u ostavci često kritizirali za loše gospodarenje s proračunskim novcem trošenjem za nepotrebno i čak luksuzno – sada „ne bi ni trepnuli“ za trošenje novca za nepotrebne izbore u situaciji potrebite sveopće štednje... Hrvatski Sabor imenovao je Vladu u vrlo kratkom roku i ona je počela/nastavila s radom. Bude li efikasno radila – gotovo da uopće ne će biti zastoja zbog ove ostavke. No, ostavka je dala povoda za „preslagivanje“ hrvatske političke scene. Neki od političara kao da žele neuspjeh u radu Vlade. Nije im puno stalo do lakšega preživljavanja ove krize – priželjkuju njen neuspjeh, zbog čega bi trebalo tražiti spomenute prijevremene izbore. Nije im važno nepotrebno trošenje našega novca, već njihov osobni politički probitak... Koji će se kasnije ipak „materijalizirati“ u njihovu korist... Nekima nije dosta postojećih političkih stranaka. Po njima te stranke nemaju zadovoljavajućih programa, ili ne zadovoljava provođenje tih programa. Misle, da bi trebalo uz postojeća dva izrazita politička bloka osnovati i treći, koji bi mogao biti „pobjednički“ na slijedećim izborima. Računaju, da bi taj blok mogao nastati okupljanjem i sadašnjih malih stranaka. Tu bi „bilo mjesta“ za još ponekog važnog dužnosnika – umjesto nekog koalicijskog partnerstva... No, „živi bili pa vidjeli“! |
