Zivot u Zabolandu
03.05.2020., nedjelja
Ljudski dodir
|
Srdačan stisak ruke, prijateljsko tapšanje po ramenu, sportski “daj pet”, veseli boks stražnjicama ili zaljubljeno držanje za ruke… Sjećete se kada ste zadnji put nekoga dotaknuli? Neku osobu, dragu, poznatu ili nepoznatu, čovjeka? Meni je zadnji put bilo u subotu sedmog ožujka. U ponedjeljak je premijer zabranio rukovanje i osim par lakata to je za mene bilo to. Prošao je i moj rođendan. Zahvaljujući Irene, Anjo i Paulu bio sam taj dan sa dragim ljudima, ali za rođendan me nitko nije poljubio, niti zagrlio, niti dotaknuo. Sad kad su opet počeli treninzi, uhvatim se da bih nekome dao pet ili potapšao po ramenu, ali me ta ideja brzo prođe. Društvo od jednog i pol metra razmaka je nova i surova realnost. Gledao sam dokumentarac o starijim ljudima, čiji su supružnici dementi i smješteni u ustanovama za stare i nemoćne. Zbog corone ne smiju ulaziti u ustanove da ih posjete kao prije. Sada ih mogu vidjeti samo na daljinu. Preko balkona, preko dvorišta. Ne znajući niti da li ih prepoznaju mašu im sa suzama u očima. Oni bi ih tako željeli zagrliti. Na najjače. Zamisli da si proklet da nikada nikoga ne smiješ dotaknuti do kraja života. Živjeti možeš, ali kakav je to život. Ljudi jesu oko mene, ali ne za mene. Nikada nisam mislio da ću toliko razmišljati i zamišljati ljudski dodir. |