Zivot u Zabolandu
10.02.2018., subota
Uganda nastavak - plan puta
|
Plan je ovakav. Prvih par dana smo u Entebbeu, da se aklimatiziramo i odmorimo. U utorak idemo u Kampalu, u kaos i sarm milijunskog grada, gdje smo do vjencanja u subotu. No, prava avantura mozda tek pocinje u drugih tjedan dana iza toga. U Kampali iznajmljujemo dzip (4x4) i krecemo prema jugozapadu. U Ugandi, kao bivsoj britanskoj koloniji, se vozi lijevom stranom, iako kazu da to nije uvijek slucaj. Za dva dana,(400km) po za africke standarde dobre ceste, bar tako kazu, stizemo na jezero Bunyonyi. Jedino jezero u Ugandi u kojem se smije plivati bez straha od krokodila ili crva, koji polazu jajasca ispod ljudske koze. Tamo smo dva dana na odmoru, na nekom otoku, potom idemo malo sjevernije u veliki rezervat Queen Elisabeth National Park. Tamo smo tri dana u "modernom lovu" (tj. safariju) na bar neke predstavnike The Big Five, sto ce reci slonove, nilske konje (koji jos ne znaju da nisu na Nilu) i lavove (neke specijalne, koji se penju na stabla, a da nitko zapravo ne zna zasto, nigdje drugdje na svijetu lavovi to ne cine). Ja na safariju, dzip, sesir, prasina, bas kao u filmovima. Iako smo sada vec usli u zracni prostor Ugande jos si ne mogu zamisliti da ce to biti istina. Afrika, zemlja predaka Boba Marleya. Gorile u magli. Natural mystic blowing through the air. Iron Lion Zion. Najblize Rastafariju sto sam ikada bio. Jesu li ljudi ovdje u nekom zabacenom selu doista sretniji zivotom nego mi na "razvijenom" Zapadu? Slijecemo. Oznake: Uganda |