Zivot u Zabolandu
10.02.2018., subota
Uganda avantura
|
Postoje snovi koje smo nekoc sanjali, ali smo ih iz nekog razloga zapustili i zaboravili. Medjutim jednog dana nas iznenade i presretnu u javi. Afrika. Nakon deset sati leta uskoro slijecemo u Entebbe, gdje je medjunarodni aerodrom 40-ak kilometara od Kampale glavnog grada Ugande. Laurina najbolja prijateljica s faksa, Maartje ce se za tjedan dana udati za svog najdrazeg Ugandijca Johna Musasizija iz plemena Ankole. Laura je jedna od djeverusa na tom ugandijskom tradicionalnom vjencanju i tako sam ja zavrsio ovdje, u "biseru Afrike" kako je Ugandu nazvao Churchill. U Zabolandu smo obavili sve potrebne pripreme kako smo najbolje znali, ali sumnjam da se uopce mozemo dobro pripremiti za avanturu koja nas ceka. U domu zdravlja u Arnhemu smo se cijepili protiv zute groznice, difterije, hepatitisa A i kaj ti ja znam cega. Laura je dobila jednu pikicu, ja tri, zeleni Balkanac kaj ces. Zanimljivo da uopce postoji odijel specijaliziran za turiste s egzoticnim destinacijama. Uz upute da pijemo samo flasiranu vodu, peremo ruke, te jedemo samo kuhanu ili oguljenu hranu dali su nam i "zute putovnice" s potvrdama o cijepljenju i potvrdom da nemamo koleru bez kojih ne mozemo uci u Ugandu. Eh,da jos smo uzeli i tablete protiv malarije, jer za nju nema cijepiva, ali zato ima puno komaraca. Sve skupa to kosta jedno malo bogatstvo, a to sam otkrio tek kada su nam na izlazu predocili racun. Preko interneta smo uspjeli zatraziti i dobiti e-vize. Laura za tjedan dana, ja u roku od 24 sata, Balkanac. Isplanirali smo i nas boravak od 16 dana iz dana u dan. Doduse zasluge ponajvise idu Lauri. Kako cetiri tjedna prije polaska jos nismo imali konkretan plan, ona je pocela slati mailove i appove raznim prenocistima (tzv. guest houses), renta-a-carovima, proucavati moguce rute i turisticka odredista, pa sam se i ja ukljucio, Balkanac. Plan je ovakav... Oznake: Uganda |