Zivot u Zabolandu

30.10.2014., četvrtak

Crni Pero ili Pero u bojama raznim

Nastavak proslog bloga.

Protivnici Crnog Pere u sadasnjem obliku postali su zadnjih godina sve glasniji. Glavni argument im je da (jasno kao dan) Crni Pero siri negativni sterotip o ljudim crne rase. Priglupi sluge, bijelog gospodara. Pri tome se dodaje da se Zabolandjani crne boje koze osjecaju uvrijedjeni zbog toga. Stovise mnogi se zale da ih se zbog boje koze na ulici vrijedja i dovikuje da su Zwaarte Piet iliti Crni Pero. Ukratko Zwarte Piet je rasisticki lik i treba ga zamijeniti. Najbolje bi bilo da se Pietovi pojavljuju u razlicitim bojama. Proslog ljeta je sve kulminiralom tuzbom protiv grada Amsterdama, koji je prosle godine organizirao dolazak Sv. Nikole i njegove pratnje. Sudac je presudio u korist tuzitelja i gradonacelnik Amsterdama je optuzen da nije dovoljno racuna vodio o osjecajima svojih crnih sugradjana. No sad se gradonacelnik zalio na tu odluku. Sto samo dolijeva ulje na vatru. Jer dok su protivnici Crnog Pero prilicno glasni i agresivni, zastupnici Crnog Pere su barem isto tako glasni i agresivni. Njihovi argumenti su da je Zwarte Piet dio Zabolandske tradicije, da je to djecji praznik, koji nema veze s rasizmom, stovise da kada su oni bili mali nikada nisu povezivali Zwarte Pieta s crnim ljudima, da je Zwarte Piet zapravo vrlo simpatican i da ga djeca vole. To je sve jos u redu, ali rasprava ne ostaje na tome. Naime nekoliko poznatih (bijelih) Zabolandjana se javno izjasnilo za ukidanje ili promjenu Crnog Pere. Zauzvrat su dobili ozbiljne prijetnje fizicke prirode. Od strane bijele brace, koja zeli zadrzati Crnog Peru ocito pod svaku cijenu. To naravno izaziva nove reakcije.

Zar da se covjek stvarno ne priupita, kako je tako nesto moguce u jednoj Zapandoeuropskoj zemlji. Kao da je njima dosadno, pa izmisljaju probleme. Ili su oni bas isti kao i mi?

U jednoj obitelji su dvije kceri za Zwarte Pieta, a roditelji su protiv tj. za sarenog Pieta.

Neki gradovi su najavili da ce se na gradskim proslavama pojavljivati i Kaas Piet (Sir Piet – Piet Sirove glave – sto se mene tice genijalno) i Stroopwafel Piet (Piet obucen kao onaj tipicni zabolandski keks).

Jedan od lanaca supermarketa je najavio da ce iz prodaje povuci proizvode s Zwarte Pietovima, ali su to drugi dan odmah demantirali, jer su ih zagovornici ocitio napali.

I jos jedna zanimljivost za kraj. Na You tubu postoji video doceka Sv. Nikole u Amsterdamu iz 1935. U njegovoj pratnji su... Bijeli Pere!!!

Tko je tu lud?

23.10.2014., četvrtak

Najvaznija rasprava u Zabolandu

Dok se u Hrvatistanu hapse gradonacelnici, dok zabolandski F-16 bombardiraju IS ekstremiste u Iraku , dok Rijeka razbija Feyenoord, dok se svijetom siri ebola u Zabolandu se vodi rasprava nad raspravama. Rasprava godine, ako ne i desetljeca. Treba li Crni Pero (Zwaarte Piet) ostati crn ili ga treba postati saren?

Ne vjerujete? Vratimo se na pocetak. Najvazniji obiteljski praznik u Zabolandu (u cijeloj godini) je Sveti Nikola. Ono kaj je u vecini zemalja Djed Mraz to je u Zabolandu Sveti Nikola ili tocnije Sinterklaas. Njemu se djeca najvise vesele, jer on donosi najvise darova. Izgledom podsjeca na Svetog Nikolu: biskupski plast, kapa, sal i duga bijela brada. Medjutim postoje i razlike. Njihov Sinterklaas dolazi svake godine u Zaboland parobrodom iz Spanjolske, na bijelom konju, a kao pratnja je uz njega (umjesto vrazjeg i zastrasujuceg Krampusa) je Crni Pero, tj. Zwaarte Piet. Tri tjedna prije 5 prosinca. Sinterklaas uplovljava u jedan od Zabolandskih gradova. Veliki dogadjaj za tisuce djece i njihove roditelje. Nakon toga on tri tjedna kruzi zemljom, u kojoj posjecuje predstava, skole, hokejske klubove, djeci ostavlja poklone u cizmama, a na kraju 5. prosinca na Vecer poklona (Pakjesavond) ispred vrata ostavlja vrecu s poklonima i umakne bas kada djeca otvore vrate cuvsi da je netko pozvonio, dok se cijela obitelj okupila u dnevnoj sobi. Sve to ne moze Sinterklaas sam i zato mu pomaze ne jedan Crni Pero nego cijela vojska Crnih Pera (kako je genitiv mnozine od Pero?). Kroz tri tjedna na djecjem dnevniku se preko TV-a prate dogodovstine Sinterklaasa i njegovih obicno glupavih pomocnika, koji su izgubili poklone, pogrijesili adresu ili pokvarili neki stroj. I bas oko izgleda tih Crnih Pera se vodi rasprava nad raspravama.

Kak izgleda Zwaarte Piet (Crni Pero)? Smijesna sarena odjeca, koja najvise podsjeca na dvorsku ludu ili mozda na Svicarsku gardu u raznim bojama, s onom bijelom kragnom iz viktorijanskog doba i s kapom umjesto kacige. No najvaznije je da je tradicionalni Crni Pero, crn ko crnac, ima kovrcavu crnu kosu, debele crvene usne i velike prstenove kao nausnice. Ukratko gazda – bijelac i mudar, sluga – crnac i priglup. Ne moram vam crtati.

Kada sam dosao u Zaboland i upoznao se s ovim obicajem, prvo nisam mogao vjerovati svojim ocima. Halo! Zar nitko ne vidi ocite predrasude? Zar crni Zabolandjani to ne smatraju uvredljivim ili jos bolje zar bijeli Zabolandjani takvu podjelu uloga (kojom odgajaju svoju djecu) smatraju normalnom? U jednoj zapadnoj demokraciji na pocetku 21. stoljeca. Na moje veliko iznenadjenje nikome tu nije bilo nista cudno. Mogao sam vikati „Car je gol!“ nitko me ne bi cuo.

No danas je ovo pitanje dovelo do rasprave nad raspravama, o kojoj svatko ima misljenje, u kojoj se ljudi dijele na one s nama i one protiv nas, koju cak (da dobro citate) krase i prijetnje smrcu.

Nastavak slijedi.

14.10.2014., utorak

U Europi se nitko ne pozdravlja

Anno 2014 Zaboland – hokejski svijet.

KNHB (Kraljevski Zabolandski savez) je u skolpu kampanje “Sportiviteit & Respect” na sve utakmice uveo obavezan pozdrav i rukovanje prije pocetka utakmice. Ekipe se postroje i rukuju sa sucima i protivnicima. To je nesto novo. U zadnjih devet godina otkada se druzim sa Sirevima glavama I njihovim gostima to nikada nije bio slucaj. Popiti pivo s protivnikom nakon tekme da, ali rukovanje je bilo rezervirano samo za kapetane i suce. KNHB je lansirao i spotove koji promicu pozdravljanje trenera, sudaca i igraca.

Nesto novo hmm…

Anno 1990 Hrvatska – hokejski svijet.

Sve utakmice prvenstva Hrvatske pocinju s pozdravom. Ekipe jedna nasuprot druge na centru. Kapetan svake ekipe vikne: “Za suce i protivnike tri puta zdravo!” Nasto ostatak ekipe u glas pozdravi. Isto ucini i druga strana. Igraci se potom rukuju. Bio je to obred koji mi se uvijek svidjao I koji sam tada kao mladi igrac asocirao uz hokej. U nogometu toga u to doba nije bilo. Tri puta zdravo, je ubrzo postalo tri puta bok. Valjda zato kaj se hrvatska liga svela na zagrebacku tramvaj ligu. Tri puta bok, je pak jos brze postalo jedan put bok. A onda su se neki novopeceni veliki “Hrvati” zalozili za to da se pozdrav sasvim ukine. Sjecam se jos kao jucer jedne ‘zvijezde’ iz tih dana, koja je ocito imala 'veliko' medjunarodno iskustvo i veliki utjecaj: “Ma kaj bumo se pozdravljali. U Europi se nitko ne pozdravlja.” Gotovo da nitko nije imao nista protiv. Ironicno pozdrav sutke pade. I imali su pravo. U Europi se nitko ne pozdravlja. Vazno je slijediti Europu.


08.10.2014., srijeda

Prekratke suknje

Srednja skola Van Lodenstein College u mjestascu Kesteren je postavila cetiri ‘trenerice za propisnu odjecu’. Trenerice ce upozoravati i obucavati ucenike u propisnom odijevanju. Posebno to vrijedi za ucenice, koje u skole dolaze u prekratkim suknjama. Skola je poslala pismo roditeljima u kojem kaze da ce ucenice koje nose prekratke suknje, biti pozvane na razgovor s trenericom. Ukoliko dodje do ponavljanja zanemarivanja odredbi, na razgovor ce biti roditelji.

Van Lodenstein College, je prereformatorska skola, u cijim odredbama stoji da razlika izmedju muskaraca i zena, mora biti jasno vidljiva. Djecaci ne smiju imati dugu kosu, a djevojcice ne smiju nositi hlace, nego suknje ili haljine. Skola dodaje da ce se osim na suknje paziti i na preduboko izrezane bluze, a kod djecaka na prespustene hlace i gace, koje ispod vire. Prereformina crkva je stroga krscansko-protestantska crkva.

03.10.2014., petak

Dvije ljubavne price 2

Maaike se prije deset godina zaljubila u Joosta. Joost je bio zgodan, veseo, opusten. Sa svime se slagao, nije radio velike drame, ako ne bi ispalo po njegovom, bez problema je mogao u zadnji cas promijeniti planove. Maaike se taj njegov karakter posebno svidio. Deset godine kasnije, danas, Maaike se pita zasto se zaljubila u Joosta. On ne moze preuzeti odgovornost za nista, ne moze se s njime nista konkretno dogovoriti, sve mora ona, ne moze se pouzdaiti u njega. Bas ono sto joj se svidjelo kod njega, je sad izvor njezine najvece iritacije.

Njezina prijateljica Suzanne se zaljubila u vrijednog i pazljivog Petera. Peter se brinuo za nju i osigurao joj egzistenciju. Petnaest godina poslije Peter radi, radi i radi, radi pod tjednom, radi vikendom, radi praznicima. Suzanne se pita….

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>