Zivot u Zabolandu

03.03.2014., ponedjeljak

Besplatan novac

Prije par tjedana neki zanimljivi dokumentarac na Zabolandskoj TV. Iako pedesetih jos nije bilo televizije u svim domovima skuzio sam da mogu tu i tamo zanimljive dokumentarce gledati preko interneta, ali onda bez reklama – idealno. Tak da sad prosjecno dva sata tjedno ipak gledam televizijski program.

Taj dokumentarac je bio vise manje monolog jednog (gle slucajnosti) povjesnicara. On je pricao kako je nama puno bolje nego je ljudima bilo u srednjem vijeku, kada su vladale bolesti, ratovi i glad. Ono sto je za ljude tog doba bio raj, naime izobilje hrane (med, sir, masline i narazeana sunka iz supermarketa) je okolina u kojoj mi zivimo. Barem u Zabolandu. No ipak nas prati osjecaj da je u svijetu sve gore i gore... Ja se (kao povjesnicar) s njime ipak ne bi mogao sloziti. Stvarno se pitam je li nama sada bolje nego ljudima u srednjem vijeku, te je li tako nesto kao dozivljaj vremena uopce moguce mjeriti i usporedjivati.

Iz njegove price je proizasla pretpostavka da hrane na svijetu ima dovljno samo nije pravedno rasporedjena. (Sto se mene tice tak je bilo i u srednjem vijeku) Sto bi bilo kada ljudi vise ne bi morali brinuti za osnovne potrebe? Cak bez obzira na to imaju li posao ili nemaju. Besplatan novac za osnovne potrebe za sve. Pravedno drustvo?! Ispricao je da su u sedamdesetima u Americi i Kanadi provodjeni eksperimenti s dijeljenjem novca. Tako je postojao jedan grad u Kanadi u kojem je cca. 1000 obitelji (svi stanovnici), mjesecno dobivalo dovoljno novcanih sredstava za zivot. Svi su dobivali jednako. Taj eksperiment je trajao cetiri godine, no tada su se priblizile osamdesete. Reaganova i Tacherovska politika neoliberalizma, tako se i u Kanadi promijenila vlada, te je ukinula ovaj eksperiment kao rasipanje drzavnog novca. Rezultati eksperimenta zapecaceni su i poslani u arhiv, te godinama nitko nije pitao za njih. Sve do prije jedno desetak godina,kada je jedna znanstvenica zatrazila te rezultate. I kaj je ispalo? Ispalo je da je eksperiment bio jedan veliki uspjeh. Velika vecina ljudi je nastavila raditi ono cime se bavila, bijeda i siromastvo su nestali, kriminal se drasticno smanjio, djeca su sve vise zavrsavala obrazovanje... itd.

Jos kaj je zanimljivo rekao je da smo se kao drustvo (zabolandsko) pomakli s tocke u kojoj smatramo da je moguce i potrebno preuredjivati drustvo do tocke kada smatramo da je moguce i potrebno preuredjivati pojedinca. To je objasnio na konkretnom primjeru nezaposlenosti. Kada netko ne bi mogao naci posao, onda bi smo se u osamdesetima pitali pa kakvo je to drustvo? Zasto nema poslova? Zasto se ne otvaraju radna mjesta? Tko je kriv za takvo stanje u drustvu? Dok danas kada netko ne moze naci posao onda ga saljemo na razno razne tecajeve kako pisati molbe i ponasati se na razgovorima za posao, testiranja, preskolovavanje, pitamo se je li ta osoba dovoljno uporna u trazenju posla i slicno pokusavajuci tu osobu (pre)oblikovati ne bi li konacno nasla neki posao.






<< Arhiva >>