Zivot u Zabolandu
28.03.2013., četvrtak
Sto se to dimi u svinjskoj sumi?
|
Kampiranje u satoru u zimi. Kome uopce moze tako nesto pasti na um? Iako je sluzbeno proljece, nocu je do minus 4, a danju do plus 4, tak da pridjev zimsko ovdje sasvim odgovara. U subotu sam si jos mislio, pa kaj je meni to trebalo, no vec u nedjelju sam opet dobio volju za avanturom. Jednostavno to ne bih bio ja, kad ne bih to probao, kada mi se vec pruzila prilika. Svaku usporedbu sa kampiranjem ljeti mozete zaboraviti. Ovo je obrnuti svijet. Svijet u kojem ceznes za suncem, umjesto za hladom, svijet u kojem je frizider besplatan, a toplina dragocjena. Moja prva lekcija je bila da uvijek pri ruci moram imati toplu(vrucu) vodu, no nisam odmah shvatio znacaj toga. Pocetkom drugog dana Dick mi je rekao: “ Ovo zvuci kao drzanje bukvice, ali ophodjenje sa toplom vodom ti je za ….. “. (prevedeno na lijepi hrvatski). No pocnimo redom. Nedjelja navecer, nakon hokeja, ja kasnim oko jedan sat na nas dogovor. „Hrvatska cetvrt“ puta cetiri. Ukrcavamo stvari u kombi i krecemo za Otterlo. Tamo dolazimo u kampu. U kojem, ne bi covjek vjerovao i u ovo doba godine ima ljudi. Doduse nekoliko, ali opet. Oni su smjesteni u nekoliko kamp-kucica koje su tamo cijele godine. Sanitarije su odlicne. Postoji nekoliko podrucja za kampiranje, ja se odlucujem za sumicu, koja se zove „zwijnenbos“ iliti svinjska suma. Tamo je samo moj sator i dvije prazne kamp-kucice. Iako su mi u pocetku sva mjesta izgledala isto, tj. nepoznato, sada si ne bih mogao zamisliti neku drugu lokaciju. Postavljamo sator, veliko okrugli sator, koji podsjeca na indijanske satore. Hvata nas mrak (jer netko je kasnio), pomocu lampi na glavama zavrsavamo ipak uspjesno sator. U satoru se moze komotno stajati i kretati. Krevet, stol, stolice, pec na drva, plinska pec, drva za lozenje, sudje, voda...sve stane unutra. Na podu je zemlja i prilicno suha trava. Nakon satora Dick instalira pec na drva (od norveske vojske) sa dimnjakom koji viri iznad vrha satora. Sator ima ventilaciju. Za spavanje imam trostruku vrecu za spavanje nizozemske vojske. Sve je poslozeno. Dobijam posljednje upute od Dicka (i o vodi), nakon cega on odlazi. Idem u krevet. Vatra polako jenjava u peci. I tako lezim ja u satoru, zavucen u trostruku vrecu, u noc, u dugu zimsku noc. Ponedjeljak ujutro dogovor je u 6.30 da idemo u joga setnju. Zvoni mi alarm 6.20. Budim se. Osjecam hladnocu oko sebe. Vjetar prolazi kroz ventilaciju. Jos sam pospan i najradije bih ostao u vreci. Medjutim ne mogu si dopustiti da jos jednom zakasnim. Na brzinu se spremam i presvlacim.. Brrr.... Taman na vrijeme, dolazi Dick i odlazimo u setnju prema sumi. Sunce se budi. Hladno je na najjace, ali smo dobro obuceni. U setnji otkrivamo slucajno jedno specijalno mjesto. Naime usred sume se pred nama otvorila pustinja od finog bijelog pijeska. Velika pjescana povrsina, poput velikog jezera od pjeska usred sume. Sa dinama poput valova. Tu i tamo koje drvo u pustinji se doima poput otocica. Stvarno posebno mjesto na koje cu se tih dana vise puta vracati. |