Zivot u Zabolandu
24.05.2012., četvrtak
Ljubavni
|
Gledamo se u oci, pokusavamo rijecima objasniti sto osjecamo. Trazimo i izgovaramo rijeci. Pokusavamo razumijeti rijeci, koje onaj drugi izgovara. Njezine i nase zelje i ocekivanja, strahove i nadanja. Zelimo razumijeti ljubav. Znati na cemu smo. Konacno shvatiti. No ona ne govori moj jezik. Niti ja njen. Makar smo iz iste zemlje. Makar smo isli u istu skolu. Rijeci nestaju u zraku, poput udaha mlade ptice u letu. Nismo ni opazili da dise. Jedino nase ruke. Prsti nam se ispreplicu. Oni nas spajaju mnogo vise od rijeci. Ja ne zelim razumijeti nista. Ja zelim biti. Zelim je drzati za ruku. Zelim da ona mene drzi za ruku. |
12.05.2012., subota
Bob Marley
|
Bilo je to negdje u drugom razredu srednje. Na povratku sa izleta u Budimpestu mi je jedan drug iz razreda posudio svoj walkman i ja sam se po prvi puta upoznao s muzikom Boba Marleya. Muzikom koja mi otvorila neke nove poglede na svijet. Rijeci o ljubavi, miru, sreci, ljudskim potrebama, strahovima, ratu i bratstvu nalazile su savrseno mjesto u mojem umu, dok je ritam preuzimao moje tijelo. Mozda ce se ciniti pretjerano, ali nekada mi se cinilo kao da smo muzika i ja jedno. Kada bih pjevusio rijeci, to nisu bile samo rijeci to je bila iskrena strast i vjera. Vjera u bolji svijet, vjera da je vrijedno boriti se za bolji svijet. Vjera u bratstvo svih ljudi. Bob Marley je bio personalizacija te vjere. A opet samo covjek. „The biggest man you've ever seen was once a baby“. Njegove muzike kao da mi nije bilo dovoljno. Moje baterije idealizma i optimizma su se neprestano. Naturalna mistika lebdjela zrakom oko mene. Rijeci nisu ostajale samo rijeci, nego su se pretvarale i u djela. „Walking, like I'm talking“ nije predstavljalo nikakav problem. Mislio sam da sam pravi sportski rasta. No negdje, ne znam gdje, negdje na mom putu, zaboravio sam na te ideale, koji su me nekad vodili. Kao sto svi mi zaboravljamo idole nase mladosti kad odrastemo ili kao sto za vrijeme studija mislimo da svijet ceka na nas da dodjemo i da ga promjenimo. Ideali su isparili, snovi se rasprsili u javi. Cak i oni koji su postali realnost ostali su nedoreceni...prevelika ocekivanja mozda. U svijetu oko nas vladali su pohlepa, konkurencija, osobni interes, manipuliranje, predrasude i strah. Pred sobom sam vidio kako se ideali slamaju, bacaju ili u najboljem slucaju sakrivaju na marginama. Idealisti (ukljucujuci i mene) bivaju ismijani. Ritam preslab i nemocan da ujedini. CD-i s albumima su ostali u Zagrebu. Poput plisanog medvjeda Bob Marley je bio pospremljen u ormar. Jucer je bila obljetnica Marleyeve smrti. Danas slusam njegovu muziku. Rijeci, ritam... sve je isto kao i nekada. Kao da me nikada nije napustilo. I vjera kao da se nakratko vratila. Ideali su mozda neostvarivi, ali energija, da ta zivotna energija koja je punila baterije, kako sam mogao nju zaboraviti. Pozitivna energija, koja nam svima treba da bi nasim zivotima dali smisao. Da bi se trudili zivjeti. Da bi zivjeli. Treba ocistiti zahrdjale baterije i ... idemo dalje. Get up! Stand up! Rastaman Vibration Positive! Slusam muziku, ona prodire u moju dusu, prepustam se ritmu, moja soba i cijeli svijet se vrti sa mnom. Vjerujem u svoj ritam... |
09.05.2012., srijeda
Zabolandske temperature
|
Krajem ozujka su se u Zabolandu temperature neobicno digle iznad prosjeka bilo je cak do 21 stupnja. I tak desetak dana. Travanj medjutim je donio opet zahladjenje. Priroda koja se krajem ozujka razbudila kao da je ostala na cekanju. Mladi listici i neprocvali pupovi su skoro cijeli travanj cekali na zeleno svijetlo na dnevnoj temperaturi od oko 12 stupnjeva. Da dvanaest. Sve do zadnjeg dana u travnju, koji je ovdje nacionalni praznik Kraljicin dan. Prekrasan suncan dan sa oko 20 stupnjeva. I bas kad pomislis da sada konacno pocinje proljece. Prosli vikend je u nedjelju bilo 10 stupnjeva.Po noci se temperatura spustila na cetiri stupnja. Govorimo dakle o svibnju. U kojem ja ujutro moram paliti grijanje, jer je sobna temperatura 16 stupnjeva. Ides... No kaj je jos cudno je to kak dan dugo traje. Ak ne pada kisa je vec u pola 6 svanulo, a dan je navecer skoro do pola 10. Steta samo kaj nema sunca... |
02.05.2012., srijeda
Malo politicko cudo, bar za sada
|
I kada je prije nesto vise od tjedan dana pala vlada u Zabolandu, zato kaj se ni nakon vise od 7 tjedana pregovora dvije vladajuce straneke i njihov podrzavajuci partner nisu mogli dogovoriti oko novih rezanja proracuna cinilo se da je u zemlji propala svaka nada u politiku i politicare. Jer to je bila jos jedna u nizu vlada koja nije odradila svoj mandat do kraja i bilo je totalno neizvjesno kako dalje, izbori, proracun, ma ima li to vise smisla. Najveci krivac za neuspjeh dugotrajnih pregovora je bio Geert Wilders, predsjednik PVV (Stranke za slobodu), alias populist najgoreg tipa.Wilders nije pristao na dogovor oko proracuna jer citiram: "Nisam mogao dopustiti da nasi umirovljenici krvave zbog diktata iz Brisela." Kaj ne zvuci poznato? Nizozemci (umirovljenici), nitko ne sme da vas bije. Uzas! Prava istina je da je bas Nizozemska bila ta koja je druge clanove EU strogo po prstima znala pecnuti cim bi presli dopusteni minus od 3 posto drzavnog proracuna, no sada kada je zbog krize sama dosla u minus od 4,5 posto, onda su to odjednom diktati iz Brisela. Tko se maca laca.... No kad je sve izgledalo bezizgledno, ministar financija si je dao truda i obisao sve parlamentarne stranke i dobio podrsku tri manje stranke centra (zeleno-lijevi, demokrati '66 i krscanske unije) s kojima je na kraju za dva dana. Citaj: dva dana. Ipak sklopljen dogoovor o reazanju i donosenju novog postrozenog proracuna za 2013. Prosli petak, taman prije isteka roka EU i mogucih financijskih kazni, je donesen proracun. I to je koliko toliko ipak vratilo vjeru u politiku i demokraciju. Jer preuzeti odgovornost u tako teskom trenutku, je ipak hvale vrijedan cin. Ma koliko to glasova kostalo, jer rezanje nikada nece usreciti glasace, ali ako se ima neki visi nacionalni interes u vidu (vjerodostojnost zemlje) onda se moraju donijeti teske odluke. Ma sto drugi mislili o tome. Situacija se ipak stabilizirala, koliko toliko. Izbori su raspisani za 12. rujna i tada ce se vidjeti koga ce glasaci nagraditi. Izvan sporazuma su ostale lijeve stranke socijal-demokrati i socijalisticka partija, sto je paradoks s obzirom da inace lijevicari oni koji su za promjene i novitete u drustvu (na sto je Niz. sada prisiljena rezovima u proracunu), a u ovom slucaju su oni bili ti koji su zeljeli zadrzati postojece stanje i zapravo preuzeli ulogu konzervativaca (sto je naravno uvijek lakse, jer svi znamo da promjene uvijek nailaze na otpor). I naravno protiv dogovora je ostao "nas prijatelj" Wilders, koji je trenutno u New Yorku. Tamo predstavlja svoju novu knjigu protiv islama, a nastup je iskoristio i za predstavljanje programa za nove izbore. Program mu je kao i uvijek vrlo jednostavan. Zalaze se da Nizozemska izadje sto prije iz EU. Tako lako..... |