Gledamo se u oci, pokusavamo rijecima objasniti sto osjecamo.
Trazimo i izgovaramo rijeci. Pokusavamo razumijeti rijeci, koje onaj drugi izgovara. Njezine i nase zelje i ocekivanja, strahove i nadanja.
Zelimo razumijeti ljubav. Znati na cemu smo. Konacno shvatiti.
No ona ne govori moj jezik. Niti ja njen. Makar smo iz iste zemlje. Makar smo isli u istu skolu.
Rijeci nestaju u zraku, poput udaha mlade ptice u letu. Nismo ni opazili da dise.
Jedino nase ruke. Prsti nam se ispreplicu. Oni nas spajaju mnogo vise od rijeci.
Ja ne zelim razumijeti nista. Ja zelim biti.
Zelim je drzati za ruku. Zelim da ona mene drzi za ruku.
Post je objavljen 24.05.2012. u 16:15 sati.