Bijesni Žavijera Osloboditelja
utorak, 26.05.2015.
26. V. 2015.
U nedjelju predvečer sjedio sam na terasi hotelske sobe, otpuhivao kolutove, grlio piće i odmah preko nogu gledao ovo:
Volim Rijeku sve intenzivnije i artističkije.
Nakon godina nerazumijevanja,
konačno sam prije koju godinu shvatio - privlačnost je u mješavini estetike i antiestetike.
Čvrstoća vizualnog dojma je u suprotstavljanju lijepog i ružnog, romantično-ocvalog i betonsko-industrijskog, u istome kadru,
inače je sve samo bijeda, ili - još gore - kič.
Volim tu pretrpanu interpolaciju kamenih retro fasada
i vila koje nose imena recimo Nikola, Anna ili Olga
ocvalu starourbanu arhitekturu: zapuštene secesijske balkone trećeg kata, skupa s vitrajima, pedalj udaljene od nadvožnjaka;
monumentalne gothamovske vertikale, položene u doba dok je Zagreb hvatala nesvjestica od visine drugog kata;
mostića koji od serpentinih prometnica, kroz kopljane kapije od kovanog željeza vode do ulaznih vrata na najvišem katu kuće,
maču pičaste terase ispresijecane
prikrivenim prolazima i stubama koje zavijaju ispod željezničke pruge, pokraj trafostanice, između dvorišta, uokolo nebodera ispod sušećeg rublja, stuštujući se prema moru,
zagušeni raslinjem u kojem se skriva možebitno smeće,
slatkastotrulim oleandrima cvjetovima žbunjem palmama
i vremenski dislocirane nazive ulica kao što je primjerice Šetalište XIII. divizije, i ostatke davnašnje signalizacije koju ne osvjetljava LED nego iznutra žarulja
i klaustrofobičan, kobaltni kvarnerski akvatorij presječen vertikalom brodogradilišta,
minulog industrijskog ponosa,
trajekte na bliskom horizontu,
kontejnere na njima.
Volio bih Rijeku još i više da sam ljubitelj pentranja uz stube ili da za to imam kondicije.
***
U ponedjeljak popodne, spuštao sam se sa Trsata niz
mali milijun stuba i pitao se
koliko su stare, i je li onaj u kamen urezan natpis iz XIII. stoljeća lokacijski autentičan,
i kako li je negdje živjeti recimo u kući napol tih stuba, da se ovoliko treba uspinjati barem jednom svaki dan.
***
U Rijeci sam u antikvarijatu kupio u bescjenje par odlično očuvanih knjiga,
radio,
malo se i udebljao u butinama i ramenima,
i cijelo vrijeme
bio pospan.
