Bijesni Žavijera Osloboditelja
subota, 22.11.2014.
19. - 22. XI. 2014.
Kao nekakav funkcionalni idiot, nikako ne mogu zapamtiti broj svog sjedala u avionu.
Od reda pred aerodromskim izlazom, do ulaska u trup zrakoplova, ukrcajnu propusnicu moram držati pred očima,
maltene baleći iz poluotvorenih usta,
i ponavljati poluglasno,
recimo
16B, 16B, 16B, 16B
i svejedno, katkad sjednem u krivi red.
***
Tijekom prvog kratkog leta, upao sam u komu bez snova, i pritom iščašio gležanj na desnoj nozi.
***
Ponekad hvata bojazan da isuviše kasno reagiram na promjene, da presporo procesuiram život. Čini se katkad da dvije faze prođu dok se ja uspijem asimilirati s prvom.
Opterećuje misao da ću propustiti neke važne momente - da ću jednostavno, kao i dosad, biti prezaokupljen sobom kada to nikako ne bih smio.
***
Držim da - ako je već potrebno zaglaviti i čekati na drugi let satima - za to nema bolje zračne luke od minhenske. Umijeće osmišljavanja aerodromskog prostora ondje je dovedeno do savršenstva; namjernika ondje očekuju svakojake krasote, od
štacija s besplatnim čajem i kavom, do prostranih i ventiliranih pušačkih salona;
od umirujućih oaza s polunagnutim naslonjačima i rupama za električno napajanje, prekritih tapisonima koji prigušuju korak, do
punokrvnih kabina s čistim krevetima i noćnim ormarićima, za bona fide spavanje po euru.
Ovaj sam put čak - vjerujem - vidio i punkt za razmjenu pročitanih knjiga, što je jedno od ljepših civilizacijskih dostignuća.
Zanimacije na svakom koraku.
Putnička divota.
***
Tijekom drugog kratkog leta, upao sam u još jednu komu bez snova, i zaobilazile su me komplementarne vode i kesice grickalica.
***
U Berlinu od prvog momenta doživljavam deja vu.
Neobično, jer sam deja vu ondje doživljavao i prošli put, pri prvoj vizitaciji.
Možda sam u prošlom životu bio Karl Liebknecht? Ili Hermann Goering?
***
U Berlinu sam radio, a potom šopingirao i
do besvijesti forsirao gležanj amo-tamo po Friedrichstrassetu i od kolodvora, uz prugu, do pitoreskno socijalističkog Alexanderplatza, kojeg zbog nekog razloga dosta volim
iako sadrži sve neke neatraktivne elemente poput elementa muške mode konfekcijskog broja XXXXXXXXL
i
posvuda beskućnike koji nisu natruli cirozaši nego
mladi,
baš mladi ljudi, zapazio sam
dvoje mladih pankera zelene kose,
i hipi-par koji na svojim kartonima i vrećicama sviraju gitaru i poju, nikome, sebi,
i
krhku djevojku umotanu u vreću za spavanje, na betonu ispod nadvožnjaka, iz koje joj viri samo vršak mladog, lijepog usnulog lica
u studenoj noći.
***
U petak sam još jednom otišao do bivše granice, jer je bila blizu,
i opet gledao fotografije, čitao sudbine okačene na zidu.
Ima nešto interesantno u neprirodnom konceptu razdijeljenog grada.
Na Checkpoint Charliju, tri su mlada Nijemca za turiste glumila tri mlada američka vojna policajca,
a jedan je od njih prigodno bio crn.
***
Na Tegelu sam, čekajući let, piljio u reklamni pano Aeroflota
koji je skazivao da je Aeroflot službeni avioprijevoznik Manchester Uniteda,
i razmišljao,
zbog čega onda ta žena drži rukometašku loptu?
***
Nebo nad Bečem (Bečom?) bilo je prekrito gustim, viskoznim slojem,
kao grudama svinjske masti.
Brzo sam uletio i izletio iz njega.
***
Nikako ne mogu zapamtiti svoj broj sjedala u avionu.
Nešto u mozgu odbija pridržati taj podatak.
