Bijesni Žavijera Osloboditelja
srijeda, 15.10.2014.
15. X. 2014.
u rano popodne:
Kanonade, zastrašujuć topot najbližih topova u presitnim satima
istjerale su me na balkon na zatvaranje stakala i zaštitu od torentijalnih kiša - taman da osvjedočim paranje munja uzduž cijele crnine, s lijeva na desno:
čipkasti noćni nebosklon.
vozio sam po gotovo sličnom mraku do posla nekoliko sati kasnije - bila je to prva ovosezonska jutarnja vožnja u tami,
ukrašena premazima meteoropatskog ne-da-mi-se
čudan dan ipak je otjerao nešto od mučne težine na lubanju koja je stiskala jučerašnje popodne
oko dvanaest i po, osvjedočio sam i sudar dvaju kamiona od kojeg su popucala stakla:
prednji, naguženi kamion, bio je - kao u nekom vicu - staklarski.
snatrim o mekom popodnevu bez neke posebne svrhe
u kasno popodne:
grad je bio jedva propusan a ja za volanom nisam želio ništa -
prisutan je danas - uz slabašnu hunjavicu - izvjestan nedostatak želje za gibanjem i plutanjem, što je sasma u redu: povinujem se željama i neželjama jer
u posljednje vrijeme smatram da sad već uglavnom znam što i kad mi treba ili ne treba: revolucionaran osobni napredak!
lijenost je samo etiketa.
***
mislim da sa sigurnošću mogu ustvrditi da je jedan od poslova koji bih ponajmanje volio raditi - struganje crkotina s asfalta.
