Fenomenalna, renesansno raznolika subota stopila se u vrlo izravnu, mamurno znojnu nedjelju okusa pepela uz puno prerani posjet obitelji,
but it was worth it... Ponirao sam nakon njihova odlaska kasnije po ponjavama i gubio svijest na sate, but it was worth it. U trenucima svijesti čitao knjigu o spolnim navadama kroz englesku povijest.
Kasnije sam klimavo, skriven iza kineskog wayfarera, nekako se uspeo i zaputio kolesima usuret zadnjem vele ljetnom danu
a onda i
Istiskivao veseli alkohol kroz ogoljene pore na šljunku jezera, poluobučen, polugol, uz
kataraktično popodnevno sunce
Vozeći se kući, zastao sam pored bejzbol igrališta kojeg je nedavno ushićeno opisivao i Američanin gastarbajter koji njedri zabavna štiva,
i gledao neko vrijeme,
gubeći se hipnotički u kulturološkom užitku i onom krasnom pucnju tvrde goveđe lopte o palicu od jasena,
i razmišljao kako stvarno bih volio jednom pogledati neku utakmicu na Yankee Stadiumu, ma kakvu,
kad, prođoše pored mene na biciklima mlađa majka i mali sin predškolskog uzrasta
koji usklikne "Utakmica!"
a majka će vrlo uvjerenim, edukativnim glasom kakvim se s koljena na koljeno prenose Nepromjenjive Istine:
"Ragbi... To ti se zove ragbi!"
Volim današnji dan.
Zasad.
Posveta svima nama koji smo bili, i možda dugo godina i ostali, u bjelokosno zaštićenom uvjerenju
da je najgore što ti se u osjetljivim tinejdžerskim godinama može dogoditi,
nekakva ovakva neuzvraćena ljubav
od koje si onda uzvišeno patan i neuzvraćen
Radnici Zagrebačkih cesta jučer su ujutro počeli drobljenje moje ulice. Poput A. Molea (13 3/4), prišao sam s građanskom pritužbom predradniku i pitao hoće li promijeniti i poklopce šahtova, budući da su labavi
i nesnosno trešte kad noću preko njih prijeđe kakva guma. Rekao je, da mijenjaju sve. Zadovoljno sam se građanski udaljio.
Danas, ulica je crna od svježe položenog asfalta i šaht ne trešti. Svejedno, sve je nekako danas uvredljivo, ni tu ni tamo, i svrbi kao prašak za vratom.
Rekao sam danas da sam jučer gledao dokumentarac o aerodromu Pleso iz 1973. Netko me pitao: "Zašto?"
Nisam znao.
Uistinu, zašto?
Narkoman me trzavo pred kvartovskim Konzumom predvečer žicao cigaretu.
Obrecnuo sam se, naprosto iz neurastenije.
Katkad se brecam, pa je tako bilo i danas.
Gledao sam maloprije kroz prozor kako će uskoro rujan.
Mali je zrakoplov zujio od desna prema lijevo, identificirajući se krilnim svjetalcima.
Atmosferski umor i dalje otežava sve, volji uprkos.
Danas... večeras pomalo sam opsjednut 60-tima u glazbi,
Opet - Toliko puta opet, to zbilja umara.
Večeras, uhvatio sam gitaru samo da bih spoznao da su žice uistinu zahrđale i ostavljaju miris.
Večeras, iznova vrtim
pjesmu koju sam zadnji put čuo možda prije 15-ak godina,
a tad je pomalo proganjala, jer bih je susretao samo u okrzaju, u nekoliko sekundi refrena, u jednoj od onih reklama na njemačkim televizijama koje prodaju zbir od 10 kompakt diskova hitova
Prema raznim sentišima iz 60-tih uvijek sam imao slabu obranu (slabiju nego prema ičem drugom),
bez obzira koliko mi se tko rugao i uvjeravao da je to smiješno ili bezveze, možda zato
što iz 60-tih imam mnogo lažnih sjećanja (snova o sjećanjima ili sjećanja o snovima ili oboje),
krasnih dugokosih dolčevitskih sentiš vlastitih sjećanja o grupama mladih na nekim tamo stubama,
with haunting mono melodies...
Utorak - dan ponešto razdragan u kojemu sam kapao kaplje u suhe i užarene oči i gledao u preosvijetljene sive namaze golog neba kroza naočale, s izvjesnim nezadovoljstvom: ništa konstruktivno danas se neće dogoditi, znao sam to već u podne.
Umoran um kojeg raspirilo je i usijalo jedino
Popodnevni drijemež pa listanje na balkonu uz duhan starih zapisa iz 2004-te koji su opsjednuti arhaizmima, neologizmima, željom za pisanjem, nemogućnošću pisanja, vječnom željom za višim smislom, flatulencijom, potrebom za šokom, apsurdom, nomenklaturom i pastišem, potrebom za starinom jer starina je adaktirana i definirana i provjerena i sigurna i krasno utočište uplašenih.
Glupe zelene bube padaju po meni i u kavu odnekud sa stropa, i umiru ne razumijući da su glupe.
Voda je jezerska dok se potapam u nju bistra i zelena površine prošarane čipkastim suncem, svježa gotovo kao iz ljetne špine.
Uranjam naglavce da sperem smor ponedjeljkovnog radnog mjesta koje se kao crijevo mrzovoljno vuče za mnom.
Kada trbuhom i udovima tjeram kroz nju, uzmute se međutim neki odozdo muljavi saprofiti i obaviju me sumnjom da se u oblaku još nešto skriva. Nešto, možda, sa zubima.
Uz rub površine, plutaju govanca od algi a iz njih bibaju se vlati.
Plivam žustro, uz obalu amo tamo, jer u jezerskoj vodi na utapljanje pomišljam mnogo češće nego u morskoj. Voda je gusta kao tijesto i pruža otpor oduzima dah.
Sunčam poslije vlagu s tijela, i gledam narančastu unutrašnjost kapaka.
Osjećam preplanuće.
Preko tijela, uz kapljice vode, brzo mile neki sivi pauci.
Nedjelja je dan kada bunovno kupujem povrće i ribu u rano jutro neprospavane noći
a onda hipnagogiziram do poslijepodne, sudarajući se,
a onda,
a onda:
9.6 km bicikliranja
300 m plivanja
0 m trčanja
Lazy Ironman!
Marshmallowman!
Nekoliko mladih sarkastično buči odnekud iz dubine parka, izbljeđujući dan
(pet i trideset je ujutro, subota, a ja u izgužvanome stojim na ranojutarnjem prozoru u svježini s bocom voćnog jogurta u ruci kojom tjeram garež, suhoću, san iz sebe; možda više nisam tako mlad?)
Rijeka je danas žuta kao Žuta rijeka.
Rijeka danas izgleda kao nešto što
Rambo mora preplivati.
Sadako želi živjeti.
< | kolovoz, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Pijesni bijesa Žavijera Osloboditelja Masa Predak Žavijera Osoboditelja, Hugo, odlazi u mirovnu misiju - linorez nepoznatog umjetnika, XIV.st.
* * *
Las Canciones Desaparecidas de Xavier Libertador
* * *
Unfathomable Hymns Of The Unforfeitable Xavier the Liberator
Popis dodatne literature:
Svijet u boci
Rutvica
Dmj
Žiola
Rahatli
Petar Pan Glazbeni Čovjek
Čovjek Vadičep
Blini
Zrinsko pismo
Prevoditelj Želibiti
Ribafiš
Sisa
Hibrid
Pusta zemlja
Kao Dylan
Hiperborealni vjetrovi
Nemetz
Marisi
Parlament
Atenski zrak
Vjetrasta
There'sAFunnyStory
Apartčik
Dida
EduardP.
Sobre todo, sean siempre capaces de sentir en lo mas hondo cualquier injusticia cometida contra cualquiera en cualquier parte del mundo.
Es la cualidad mas linda de un revolucionario.
Zapah Minulosti
1926
Life is not a succession of urgent 'nows'.
It's a listless trickle of 'why should I's'.
***
There is no pleasure in having nothing to do;
the fun is having lots to do and not doing it.
***
zavijer@gmail.com
***
online
Online Casino
- Ako si bogat, daj siromašnome. Ako si siromašan, daj bogatome.
- Ako imaš, daj. Ako primaš, uzmi.
- Tko dvogrbu devu imade, neka je zamijeni za devu jednogrbu jer deva dvogrba neće proći kroza igle ušicu.
- Tko dvogrbu devu imade i zamijeni je za devu jednogrbu, neka je zamijeni za grbu
- Tko želi, neka zaželi. Tko zaželi, neka duhne u svijeću. Tko duhne u svijeću, neka baci srebrenjak u bunar. Tko baci srebrenjak u bunar, neka zaželi.
- Tko hrani slona, neka prvo nahrani djecu svoju. Tko prvo djecu svoju nahrani, neka nahrani i slona.
- Tko nema, neka kaže. Tko ima, neka šuti. Tko nema, neka ima. Tko govori, neka šuti. Tko šuti, neka sluša. Tko sluša, neka šuša.
- Tko nikada dobro ne učini, neka ponekad učini dobro. Tko ponekad dobro učini, neka svaki dan učini dobro. Tko svaki dan učini dobro, neka svaki dan učini dobro.