Bijesni Žavijera Osloboditelja
nedjelja, 11.05.2008.
Sundae
Kako je krasno omirisati sočno sve pokošeno na tratinama (u
malim gradskim stogovima u koje umiješani su čikovi i upotrijebljene maramice) i
udisati one kolebajuće čestice biljne prhuti u jarkožuto predvečerje,
tek sa žuljavog sjedala bicikla i
rascijepano mamuran, kad je lubanja u
balonu i svi su zvuci
neposredni, čisti i bajkoviti.
Migreni krasno odgovara tiho čegrtanje biciklovnog kotača
zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr zvrrrrrrrrrrr
zrrrrrrrrrrrrrr
kada samo oslone se meko tenisice na pedal i prepusti se
inerciji
Kvart je večeras djetinje ugodan,
uprkos glasnim čoporima predpubescenata na rubu samosvijesti
koji njime gmižu i nadmeno žvaču gume,
isprepleteni s predpubescentkinjama, tankih, ravnih kosa, koje tračaju nekakve Lucije ili Ane kako su glupe...
U kontejneru je netko smotao trulu krevetnu spužvu u veliku palačinku punjenu kesama smeća.
Krasna crna mačka presijavala se u arogantnoj egipatskoj pozi na betonskom uzvišenju kraj dućana,
oštro gledajući krošnju.
Nadam se da je zgrabila pticu, divna mačketina. Želio sam joj perje na njuški.
Mačke su ženstvene.
Ova je bila noirovski fatalna; nedostajao joj je samo dugački cigaršpic u ustima
Ne ljubim da mi prilaze mačke jer se previše diskretno
prelijevaju oko nogu
ali ništa skoro nije fascinantnije na pogled.
Mirišem nekim čudnim poluiščezlim parfemom.
Sve je tako snovito.
