Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

subota, 29.11.2025.

Malo pisanja

Ulazim u teretanu/ svoju teretanu bez utega kao da sam glavni lik u Rockiju 4 samo što umjesto znojnog šala imam potkošulju koja je odlučila biti umjetnički instalirana ispod majice: jedno rame slobodno, drugo zarobljeno, etiketa skoro u ustima. Modni kaos, ali srce na mjestu.
Hodam pet minuta na traci za hodanje brzinom 3 km/h. Osjećaj: kao da jurim autocestom. Tijelo mi šalje poruke: "Bravo, Vanja, prešao si granicu između Slavonskog Broda i svemira." Potkošulja se u međuvremenu preselila na bubreg. Ne pitajte kako. Eti nekako
Šetam 59 cm do bicikla. To je 59 cm punih filozofije, jer svaki korak je borba između gravitacije i moje volje. Bicikl me gleda kao bivša kojazna da sam juprevario s orbitrekom. Pokušavam staviti stopala u manžete, ali one su se raspale kao moje iluzije o brzom oporavku. Jedna visi, druga je otišla u mirovinu, ali odoše u lijevo stopalo u fleksiju. Ki bi da bi Bicikl škripi od tuge, a bio je na akciji. B
Trčim 6 metara. Ili barem pokušavam. Izgleda kao da me netko premotava unatrag u usporenom modu. Kleknem. Ne da se molim, nego da uhvatim dah. Laki me gleda s visine, kao da kaže: "Ajde, stari, daj gas, ima da ti ukradem krpu". Hehe uspio je
Ustajem (nakon pregovora s koljenima) i krećem na spravu koja stoji na tepihu. Tepih, naravno, klizi kao političar pred izborima. Ja klizim s njim. Izgleda kao da plešem tango s nevidljivom patnericom s Tenua. Laki trči oko mene, misli da je to nova igra. Ja se vrtim, sprava se ljulja, tepih se miče, a potkošulja sad pokriva samo rame i dio ambicija. Jbte i čelavim, kako to da vježbam?
I dok tako balansiram između sprave, psa i gravitacije, sjetim se: preživio sam pogrešno liječenje. Preživio sam Pandaka. I sad, kad pogledam dolje i vidim da mi stomak raste, pitam se — valjda nisam trudan? Ili je to samo posljedica terapije, smokija, čokolade u 19:48 ili PTSP od naših dnevnika?
Potkošulja je svugdje osim gdje treba biti. Bicikl je u depresiji. Traka za hodanje se gasi sama od sebe. Laki je sretan. Ja sam sretan. Jer hodam, živim, dišem. Jer se smijem. Jer sam unatoč svemu živ , još

29.11.2025. u 20:11 • 0 Komentara • Print • #

srijeda, 19.11.2025.

Brodska jutra

Brodska jutra što svjetlucaju tiho,
u osmijehu kćeri, u pogledu bliskom,
u mirisu ćokolina, u pjesmi bez stida
živi ljepota što zove nas k životu bliskom.
U rukama majke, u očima djeda,
u šaptu vjetra kroz krošnje neposječenih stabala naše grada ,
u tišini srca kad ljubav ga gleda,
u trenucima što vječnost stvaraju male.
U borbi i nadi, u snovima hrabrim,
u koraku slabom što ne staje nikad,
u riječima što liječe, u djelima dragim —
život se smiješi, i kad je mukad.
U Slavonskom Brodu, pod nebom plavo sivim,
u karavani srca, u sportskom sjaju,
u svakom čovjeku što sanja i slavi
ljepota života pleše u zagrljaju.
Borba traje , bez obzira kakva bila,
bila ona riječ, pa i stih.
Ona traje i nemilosrdnaje
Tipkam dok sam živ
Živim!

19.11.2025. u 15:43 • 0 Komentara • Print • #

nedjelja, 16.11.2025.

Hipohondr

Svaki čovjek ima vrline, ali jedna od mojih mana je stalno propitkivanje. Kao baba sam, baba koju je prvo zeznuo google sad AI Objasne mi sve nuspojave svega gdje idem. Od wc školjke do velike nužde, pa do igle AI virtualci znaju. Odlučio sam se primiti cjepivo za gripu, ali pošto sam guglao o nuspojavama, zamolio sam svoju dr da mi ga da kod kuće, jerbo iz preventive dami se sve nuspojave ne dogode u ambulanti. AI mi je rekao da mogu samo imati vrtoglavice, vidit zvjezdice, bijele miševe,imati temperaturu, ali sve u svemu nije opasno. U bkte, eto sad brojim više od 24 sata od kako sam ga primio i ništa. Ni gugl, ni AI me neće, paranoje mi . Nisu mi ni ponudili cjepivo za koronu. Nisam ni pitao, ali trebala mi je hrabrost za ovo opako protiv gripe i eto preživio sam

16.11.2025. u 17:29 • 0 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

subota, 29.11.2025.

Malo pisanja

srijeda, 19.11.2025.

Brodska jutra

nedjelja, 16.11.2025.

Hipohondr

Opis bloga

Kontakt

facebook stranica

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo