U srcu noći kad tihi strah,
Preko praga kroči i stane,
Sjena bolesti lebdi, lagah,
Al' duša u mraku, nije sama.
Jer tamo gdje sumnja kopa svoje brazde,
I gdje se tuga zna zalijepiti za srce,
Svijetle zvijezde, nade svjetlosti vazde,
I sunce sutra donosi novo jutro, sjajne zrce.
Bolest je tek tren, život je rijeka,
I svaki strah nosi svoje breme,
Ali snaga čovjeka, to je vječna teka,
Jer nada je svjetlost u tami, neprolazno seme.
Gledaj u svitanje, nebo se budi,
Svakom danu nova prilika sja,
Zdravi će opet biti naši ljudi,
A ljubav će opet svud’ sijati, bez kraja.
Strah neka bježi, kao magla pred suncem,
Bolest je tek izazov, prolazna sjena,
U svakom srcu postoji svjetlo, srcem,
Što pobjednički gori, vječna je vrlina.
Život je putovanje, bol tek je stanica,
A ljubav, radost, snovi – naš su kompas,
S vjerom u bolje sutra, hrabrost nam granica,
I svaki novi korak, to je naš spas.
U tmini vlastitog doma
Hladim se razmišljajući
Prevruće je
Klimatske promjene ili ljeto
Znam da je oboje
Izašao bih van iz krletke
Bojim se
Tjedan dana sam sam zatvoren.
Časni sude nisam kriv
Borba, znam da želim
Vani nema nikog
Vruče je i njima
Hladovine drveta, nema
Prolaznike ne vidim, a i čorav sam
Možda su tu u hladovini
Koje skoro nema
Idem van.
Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 44 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!
krnic1980@gmail.com