U srcu noći kad tihi strah,
Preko praga kroči i stane,
Sjena bolesti lebdi, lagah,
Al' duša u mraku, nije sama.
Jer tamo gdje sumnja kopa svoje brazde,
I gdje se tuga zna zalijepiti za srce,
Svijetle zvijezde, nade svjetlosti vazde,
I sunce sutra donosi novo jutro, sjajne zrce.
Bolest je tek tren, život je rijeka,
I svaki strah nosi svoje breme,
Ali snaga čovjeka, to je vječna teka,
Jer nada je svjetlost u tami, neprolazno seme.
Gledaj u svitanje, nebo se budi,
Svakom danu nova prilika sja,
Zdravi će opet biti naši ljudi,
A ljubav će opet svud’ sijati, bez kraja.
Strah neka bježi, kao magla pred suncem,
Bolest je tek izazov, prolazna sjena,
U svakom srcu postoji svjetlo, srcem,
Što pobjednički gori, vječna je vrlina.
Život je putovanje, bol tek je stanica,
A ljubav, radost, snovi – naš su kompas,
S vjerom u bolje sutra, hrabrost nam granica,
I svaki novi korak, to je naš spas.
Post je objavljen 26.07.2024. u 23:01 sati.