Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

ponedjeljak, 22.01.2024.

Koračam

Spustim nos, ali toliki je da vidim njegovu sjenu.
Dok hodam, razmišljam o cilju , a on je doći
Hodam bio led ili ne.
Koračam spuštenog nosa.

Dignem nos i vidim samo oblake bez ijedne sjene.
Bum , tras, trauma, nemam pojma , ali idem prema cilju.
Ne vidim cilj, vidim nebo, bilo ono plavo ili sivo
Koračam dignutog nosa.

Ležim i žmirim , ali idem dalje, dalje i dalje, ali brže.
Trčim maraton i bez eskapada vodim.
Sunce, kiša, oblak, tornado, mi ne smetaju.
Oči su mi zatvorene nemam pojma gdje idem ali usporavam zatvorenih očiju.
Koračam

Otvaram oči i gledam i čuda li vidim,ali nemam pojma što
Stavljam naočale i opet ne vidim ni šta, ni gdje sam ni kamo idem.
Eureka prljave su mi naočale , brišem ih.
Koračam.

Studeni 2024 (3)
Listopad 2024 (7)
Rujan 2024 (3)
Kolovoz 2024 (6)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (3)
Svibanj 2024 (2)
Travanj 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (4)
Listopad 2023 (1)
Kolovoz 2023 (1)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Ožujak 2023 (2)
Siječanj 2023 (2)
Prosinac 2022 (2)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (5)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (6)
Travanj 2022 (8)
Ožujak 2022 (2)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (3)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (2)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)