Hodam i mislim si kamo idem ovom svojom životnom stazom
Snijeg je, pojma nemam
Jedino ako prosližem svojim paretičnim hodom.
Znam kamo, ditektno na traumu
He he he, tamo još nisam bio.
Prosinac inače obožavam, naprosto prekrasan je.
Toplotni udar zamijeni bijelo govno i pada pada, još da nas zatrpa
Lopatanje s četvrtog kata bez lifta, može bit java, a može bit želja
Kad se smrznem bit ću promrzli Eskim
Moja kućica slobodica iglu na glavu ima sa mi se otopi
Gine me upala mozgovnih ovojnica
He he he to sam već imao
Sud je završio i kome sad da pišem.
Samom sebi, a te samo komunicirajuće dijagnoze nemam
Sve jesam , ali lud nisam, Ni to mi nedaju
He he he i što sad
O pisanju pjesama pojma nemam, ali ih pokušavam pisati
Nisu neke, ali pišem ih bez pola mozga.
Da imam cijeli bio bi novi Tin Ujević
He he he on je imao cijeli mozak
A ja sam tu gdje jesam na pol puta u nigdje
He he he to sam ja.
Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 44 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!
krnic1980@gmail.com