Dnevnik bolesnika o svemu pomalo
Gargamelko sram te bilo
Moram priznati da do jučerašnjeg prosvjeda nisam imao pojma tko je Marin Piletić da bi ustanovio da je ministar koji "zastupa" osobe s invaliditetom koje su napokon odlučile reći DOSTA ste nas bip bio i biiip u zdrav mozak. Onda se pojavi Gargamela u obliku Helene Melovnik Zrinjski koja zastupa ne znam koga i konstatira da se budale smrzavaju vani dok je njeno dijete u toplini svoga doma.
Briga je nebriga
Mislio sam ovo prešutjeti ali bip bip, ali da bar telepatski ne opsujem me ne mogu BGargamela je konstatirala: " "Žao mi je njihove djece što su bili na hladnoći, vani. Uvijek pomislim na svoje dijete koje je danas na toplom. I ja sam danas na toplom, u ugodnom razgovoru s ministrom. Oni su bili vani danas, radi čega? Radi svojih roditelja koji ne misle na njih. Hvala vam.". Još je velevažno neupitno točno ustvrdila da je u 30 godina osobna invalidnina čak tri puta išla gore. Ono vau u 30 godina, i još je imala hrabrosti optužiti roditelje da instrumentiliziraju svoju djecu. Jalte? Kako je roditelju s tih 1750 KN osigurati bilo što za svoje dijete, a svrha Osobne invalidnine " Osobna invalidnina je novčana potpora namijenjena osobi s teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, u svrhu zadovoljavanja njezinih životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice. Jedno je od prava iz sustava socijalne skrbi te je uređena..."Gargamelka nema pojma kako je roditelju boriti se svaki dan da uklopi dijete s pitanjem što će s njim biti nakon mene? Strašno roditelji djece s invaliditetom gore s 1750 kn kako se uključiti u bilo što? Gargamelkaa sa skupim naoćalnim okvirima koja me podsjeća na Louis vuitton torbicu s Arizone. Ne njoj nije bilo neugodno , kao ni ministru kako se ono zove. U trideset godina tri puta digli, ma svaka čast. Ja sam korisnik Osobne invalidnine i znam što je svaki dan živjeti 100% i invaliditet. Podapirati "jajca" bilo kome može samo Gargamel koji se izgleda klonirao. Očigledno nema pojma pošto su jajca i kako se boriti svaki dan da se pruži svom djetetu s invaliditetom koji nije povlašten. Invaliditet ne bira ni mjesto ni vrijeme, ali s druge strane znam kako je biti roditelj i otac kao osoba s invaliditetom i tih tri puta povišenih 1750 KN. Jadno, da jadnije ne može, ali opet sretnije je i ovako nego biti Gargamelkaa. Inače prekrasno je čekati po godinu dana na obićni pregled, prekrasno se pitati svaki dan a što sutra i da li ga ima? Prekrasno je dok šutimo i klimamo, ali kad štrumfovi polude Garamela iz Gargamela se brani, a njezina linija obrane je „ZNA SE“ do kraja. Samodopadnost, narcisoidnost, toplina vlastitog doma koju imaju. Mi nosimo Mike patike, odakle nam Eura za NIKE. Garmela zna da ih ni ne želimo, ne želimo ništa osim jednakosti. Ipak smo mi dobri štrumfovi, ali što ako i kad otkažemo poslušnost. Gargameli će teško pojesti sve nas štrumfove, naprosto previše nas je.
U redu je biti uhljeb, stranački poslušnik i da ne nabrajam dalje. Gargamelii nije jasno zašto roditelji dižu svoj glas, e moja Dargamelo Štrumfovii su dosta šutjeli. Prilažem prigodni slikopis za Gargamelu.
Ponosan sam
Dosadašnje obilježje i položaj hetorogene skupine štrumfova ili ti osoba s invaliditetom koje gaze razni Gargameli dobro je sumirala Marijana Mikulić čija objava jasno opisuje položaj i borbu roditelja i osoba s invaliditetom.
„Ograda koja dijeli osobe s invaliditetom i njihovu pratnju od vladajućih
Stjerani kao u tor, prigodno, jer se vladajući otprilike tako prema njima i odnose. Dobro pretjerujem, možda se prema stoki odnose s nešto više empatije
Manje-više su došli samo oni kojih se direktno tiče, rekla bih prema broju okupljenih.
Nijedne javne osobe da podrži prosvjed, nema Plenkija, nema ministara, možda su imali stanku za gledanje neke tekme pa nisu stigli
Kažu portali incident – prosvjednici pokušali srušiti ogradu, glumica vikala tresem ogradu jer nemam kada ići u teretanu. Nadam se da su razumjeli ironiju te izjave. Jer ja imam fizički zdravo, motorički spretno dijete, koje ima „samo“ nespecificirani poremećaj u razvoju govora i razumijevanja. I stignem jako puno toga, pa i ići u j** teretanu.
Mi osobno smo sretni da
-Jaki doživljava sebe i svijet oko sebe, ne na razini svojih vršnjaka, ali..
-da je sa svoje četiri godine počeo ponešto verbalizirati
-da nalazimo načine komuniciranja pa su tantrumi sve rjeđi i blaži
-da je Jaki na tom stupnju da može biti u odgojno obrazovnoj ustanovi, 4 sata, ali sretni smo
-sretni da ga možemo odvesti svaki dan nakon vrtića na terapije, nekad i dvije, i pola tih terapija sami platiti cca 500 eura mjesečno
A što je s onima koji nisu sretni kao mi? Što s onima koji su jedva pokretni, ili su pokretni ali mentalno apsolutno ovisni o drugima? Što je roditeljima i skrbnicima tih osoba? Što je sa osnovnim pravima na dostojanstven život, na rad, skrb?! Mnogi su na rubu egzistencije!!
Iskreno svima želim da nikada na svojoj koži ne osjete ono što osjećaju i kako se osjećaju u ovoj državi osobe s invaliditetom, djeca poteškoćama, i roditelji i skrbnici ovih osoba i djece!!
Dvije poruke imam za vladajuće, posebno za one koji za ovaj resor donose odluke, zakone
1.NABIJEM VAS i vaše dosadašnje odluke
2.Nećete nas više tako lako ušutkati jer ovo tek hvatamo zalet!! DOSTA JE BILO.“
Gargamelko čistog srca dodjeljujem ti crveni karton. Sram te bilo i DOSTA JE BILO
16.12.2022. u 19:52 | 0 Komentara | Print | # | ^
3 prosinac
Dan kao svaki drugi , ali neki "čato" je odlučio da to bude Međunarodni dan osoba s invaliditetom. Osobno mi je to dan kad NAM se svi smiju ispirući svoju svijest s zaključkom " Vidite mi se brinemo o Vama". Ne znam da li imam i dodatne oblike invaliditeta pa ne vidim i ne čujem dobro?! Zamislite bit će zakon o inkluzivnom dodatku, samo što nije, koliko ste već to puta zamislili.
Kad se probudite svaki dan ste za njih "INVALID" da li ste osoba teško. Super je biti osoba s invaliditetom u Hrvatskoj, super je znati da postoje invalidi i invalidi. Obični su obični , a oni povlašteni su povlašteni. Dijele nas na mi i oni s upitom koji smo mi? Mi koji smo mali, manji od najmanjeg fonta ili oni VELIKI koji su onima s namještenom mimikom samodopadnosti bolji i vrjedniji od nas običnih i malih. Mi ponekad zalajemo, ali mimičari naglo postanu gluhi. Inače smo super, pogotovo nakon ove pandemije koja je trajala, trajala i nemam pojma da li još traje...
Sve je poskupilo, ali tko se nas sjeti za Božiće, Uskrse.... ? Nitko osim lokalnih i državnih kvazimudana i drndaroša koji kurtuazno s velikim kurtonom s ogromnim radosno empatičnim smiješkom čestitaju. Hvala im, ali neka hvala. Samo jedan dan , jedan jedini da se mijenjamo. Zamislite čestitari da jedan dan zbog prepreka ne možete nigdje i da taj jedan dan bude Vaš život, zamislite! Zamislite da ste ovisni o drugima, a da oko Vas nema nikog da Vam viri kroz analni otvor, Teško da to možete zamisliti ipak je državna/ lokalna/ naša kasa kod Vas, a ne kod nas danas Vam toliko bitnih.
U svim svojim nevoljama mi smo super heroji i zato sretan vama 3 prosinac, nama je sutra 4 prosinac. I dalje i dalje bit ćemo tu . Sretan Vam/NAM/IM... 03.12.2022. u 23:32 | 0 Komentara | Print | # | ^
