Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

Stari moj

Moj prvi pokušaj sastavljanja pjesme....
Lakše je solidarizirati s nekim dalekim
Apstraktnim radnicima,
Lakše je ići na sastanke
I osmišljavati inicijative,
Crtati po transparentima
Pisati pisma podrške radnicima ili kritike politčarima i bijelim kutama
Nego suočiti se sa sobom u zrcalu
I pokazati empatiju onom čovjeku koji stoji pored nas
Zaboravljen i nevidljiv
Lakše je okrenuti leđa, nego reči oprosti stari moj
Lakše je suosjećati s ljudima iz neke sekte
A ostale dehumanizirati
I uzgajati predrasude prema njima.
Lakše je odreći se ideala
Dozvoliti da te lupkaju po ramenu
Znam da nisam heroj stari moj
To mi nimalo ne treba.
Lakše se zabiti u dugogodišnju vezu bez ljubavi i strasti,
Živjeti život svojih roditelja ili fiktivnih lažnih heroja
Družiti se s podjednako ispraznim i šabloniziranim ljudima.
Gledati Seks i grad, ići u Colloseum
I na roštiljade s prijateljima / poznanicima, koje u biti ni ne poznam.
Podržavati Hrvatsku, Hajduk ili Dinamo na nogometnim prvenstvima
I plakati za otuđenom prošlosti od političara i raznih moralnih doktorskih nakaza.
Lakše je biti priglupi klinac i utopiti se u subkulturu
Koja će ti reći kakvu odjeću, filmove, ukrase za tijelo i životinje
Trebaš voljeti sebe i život stari moj
Naručivati preko e-baya košulje za 500 kn
Lakše je odreći se individualnosti,
Kakva god ona bila
Lako je kupiti jedan od ponuđenih identiteta na tržištu.
Olako osuđivati
one koje ne misle kao ti
Uključivati se u grupe na fejsbuku
I vjerovati da na taj način djeluješ progresivno
I aktivistički.
Teško je ostati svoj star moj
Lakše jevjerovati kako je borba za nešto tebi ispravno
Odreći se ideala rano i tražiti svoje mjesto pod Suncem
U učmaloj birokratiziranoj partiji,
I čekati da prva postava izumre, pa onda druga pa treća...
Kako bi je mogao preuzeti.
I onda shvatiš da si deseta postava, ali bez partije.
Tako to ide star moj.
Umišljati si da si dio revolucionarnog pokreta ili organizacije,
Otužna avangarda bez sljedbenika
S bogatim roditeljima
I markiranom odjećom
Bez ijednog neobrazovanog šljakerskog poznanika
I bez ijednog dana radnog staža.
Istovremeno u potpunosti otuđen od svojih vlastitih problema.
Bježati u marginalne inicijativa koje ti daju lažan osjećaj smisla
Inaće otuđenom životu koji nudi ova zemlja.
Naša jedina i voljena Hrvatska.
Druge nemam ni lijevo ni desno, samo nju imam.
Iako me ona moja jedina uporno laže i vara.
Volim je stari moj
Otuđen od vlastitih emocija
I neprihvaćenog osjećaja neadekvatnosti.
Naposlijetku, najlakše je lagati
I glumiti samopravednost.
Samo kome lažeš, draga domovino?
Tvoja publika je odavno odrasla
Ali laži se nisu promijenile.
Neke stvari uvijek ostaju iste
Kao i prije 5 ili 10 godina.
Boli pustoš koju si stvorila
Stvorila si ju u ime napretka
Prevarila si me moja jedina
Citati Trockog/ Staljina/desničara li nekog ljevičara koji mi nemaju što pametno za reći
Osim ponuditi smrad truleži i pretvaranja
Koji bazdi iz riječi podrške.
Prijatelji kojima je lakše komentirati među sobom
Tuđe nedostatke i probleme
Nego reći ih u lice,
Jer eto jebeno
Ponekad imaju potrebu požaliti se drugima.
Slijepci nesposobni vidjeti svoj odraz u ogledalu,
Krive druge,
Prozivaju ih za neodgovornost
Prema promašenim, ispraznim ciljevima
Koji služe samo kao utjeha
I kao sredstvo olakšavanja boli
Zbog ispraznosti
I neautentičnosti vlastitog života,
Koji daju iluziju društvene korisnosti.
Tu i tamo naleti pokoji stranac
Ili strankinja
S kojima je susret moguć,
Koji nude empatiju
I dijele životne priče
Bez skrivene agende.
S kojima nekoliko minuta ili sati
Ili nekoliko dana razgovora
Vrijedi više
Od nekih dugogodišnjih plitkih prijateljstava
I od kojih se može naučiti više o dobroj strani
Ljudske prirode
Nego od svih dokonih salonskih ljevičara ili desničara
I boraca za pravednije društvo.
I možda je jedina dobra stvar
U ovom životu
To što imam priliku
Povremeno
Susresti takve ljude,
Ljude koji su dovoljno snažni
Da im bude stalo
Do onog nevidljivog čovjeka kakav sam i sam
Biti apsolutno svoj i voljeti
Nepatvoreno voljeti život, ljude, bez obzira tko oni bili
E to je uspjeh stari moj
Izabrati uvijek optimizam, umjesto prštavanja stazama defetizma
Zato šuti i izaberi svjetlo stari moj.
E to je potpuni uspjeh stari moj

13.04.2022. u 17:05 | 9 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Travanj 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (4)
Listopad 2023 (1)
Kolovoz 2023 (1)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Ožujak 2023 (2)
Siječanj 2023 (2)
Prosinac 2022 (2)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (5)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (6)
Travanj 2022 (8)
Ožujak 2022 (2)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (3)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (2)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (2)
Kolovoz 2019 (1)
Lipanj 2019 (2)
Veljača 2019 (1)
Studeni 2018 (1)
Rujan 2018 (1)

Opis bloga

Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 43 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!

Kontakt

krnic1980@gmail.com

facebook stranica

Dnevnik bolesnika

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo