Dnevnik bolesnika o svemu pomalo
Kukulele
Dok se bavimo „ krucijalnim“ temama kao što je bojanje grada u plavo misleći na političke aktere svih boja. Slavonski Brod još nestrpljivo čeka povratak papirnato plišane rode na svoje mjesto ili postavljanje lansirne rampe koju Slavonski Brod nema na navedeno mjesto. Iz visoko rangiranih izvora na sbonlineu saznao sam gdje je, ali to nije tema.
Nakon stručne recenzije dvije pjesme muških izvođača došao je red na poznatu spisateljicu, pjevačicu i hmm ženu zbog koje mogu samo sanjati Kiklopa za književnost. Nives ga je dobila, ali kako pjeva elokvetna pjevačica
Kukulele
Za osobe s invaliditetom. Mi doslovno nismo ni na nebu ni na zemlji, ljudi me često pitaju što/ kaj/ ča ti je to OSI? Kao neki svemirac i partijac. Kad objasnim osoba s invaliditetom dobijem obično jasnu poruku da sam uspio u objašnjavanju. Oki invalid misliš, kužim. Dok ja premotavam kao osoba koja voli muziku, ali da samo nisu cajke ili one s turbo istočnjačkom tematikom ne mislim na Nives, nije dobro za moje kibogorovsko srce nego na
Kukulele
Napravio sam kratki intervju s pravobraniteljicom za osobe s invaliditetom Ankom Slošnjak, naravno zanimalo me gdje smo , kud idemo , gdje dolazimo u kratkom intervjuu koji se odnosi na nas Kukulele OSI. Veliko hvala Anki Slošnjak na jasnim odgovorima iz kojih je jasno vidljivo gdje smo u ovom društvu koje samo deklerativno propagira jednakost.
Koji su najčešći oblici diskriminacije po broju prijava s kojima se OSI susreću u RH?
Analizirajući postupanja pravobraniteljice u prethodnom razdoblju (2021. godina), zabilježeno je povećanje ukupnog broja pritužbi na diskriminaciju temeljem invaliditeta u odnosu na prethodne godine. Navedeno je posljedica izvanrednih okolnosti življenja u vrijeme pandemije, ali i podizanja razine svijesti osoba s invaliditetom o pravima koje imaju te osnaživanju u prepoznavanju i prijavljivanju diskriminacije, čemu je znatno doprinijelo i otvaranje područnih ureda pravobraniteljice u Osijeku, Splitu i Rijeci.
Prema životnim područjima, najviše pritužbi na diskriminaciju proteklih godina odnosi se na pristup dobrima i uslugama uskraćivanjem razumne prilagodbe, čime se osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama u razvoju stavljaju u nepovoljniji položaj u odnosu na osobe bez invaliditeta. Pritužbe se odnose na nepristupačnost javnih površina (nogostupi, trgovi, pješački prijelazi i dr.) i objekata javne namjene (škole, bolnice, domovi zdravlja, različite institucije i dr.), nepristupačnost različitih sadržaja i usluga u svim životnim područjima (npr. bankarske i poštanske usluge, trg. i ugost. usluge i sl.), te neosiguravanje mobilnosti osoba s invaliditetom (nepristupačnost i nedostupnost prijevoza, parkirališnih mjesta i sl.).
Sljedeće područje po broju pritužbi na diskriminaciju je područje obrazovanja djece s teškoćama u razvoju, pri čemu je primjetno povećanje broja pritužbi ove vrste upravo tijekom 2021. godine. Pritužbe su se najčešće odnosile na prepreke prilikom uključivanja DTUR u redovne škole, uskraćivanje razumne prilagodbe i podrške, nepristupačnost škola, nedostupnost prijevoza i dr..
Područje rada i zapošljavanja osoba s invaliditetom također je visoko po broju zaprimljenih pritužbi na diskriminaciju. Najčešće su pritužbe na diskriminaciju tijekom natječajnih postupaka zapošljavanja u državnim i javnim službama te diskriminaciju koja se ogleda u uskraćivanju razumne prilagodbe radnog mjesta, uvjeta i organizacije rada osobe s invaliditetom.
Socijalna skrb je područje za koje godinama zaprimamo najviše pritužbi te utvrđujemo najveći broj povreda prava osoba s invaliditetom, a u odnosu na diskriminatorna postupanja ovo područje nalazi se na četvrtom mjestu po broju zaprimljenih pritužbi.
U odnosu na ostale članice EU kakav je materijalni položaj OSI kroz materijalnu pomoć osobna invalidnina, tuđa njega i pomoć?
Veliki broj pritužbi koje zaprimamo odnose se na teške životne okolnosti i egzistencijalnu ugroženost, odnosno siromaštvo osoba s invaliditetom i obitelji s djecom s teškoćama u razvoju.
Iz navedenog se može zaključiti kako sredstva koja se mogu ostvariti kroz prava u sustavu socijalne skrbi nisu dovoljna kako bi se podmirili osnovni životni troškovi, a posebno su nedostatna za podmirivanje troškova koji proizlaze iz invaliditeta. Naime, osobe s invaliditetom, osim suočavanja s prijetećim siromaštvom, imaju potrebu za prevladavanjem dodatnih životnih teškoća koje su posljedica invaliditeta. Stoga je za njih potrebno osigurati kompenzacijske naknade pomoću kojih će moći prevladati prepreke koje proizlaze iz invaliditeta, posebno ako uzmemo u obzir kako većina usluga potrebnih za samostalan život osoba s invaliditetom još uvijek nije dostupna u mjeri u kojoj je to potrebno.
U većini slučajeva u kojima smo postupali povodom pritužbi zbog teških materijalnih prilika i siromaštva, utvrdili smo da su pritužitelji ostvarili sva prava u okviru zakonskih mogućnosti, ali ostvareni iznosi pripadajućih socijalnih naknada u konačnici su nedovoljni za dostojanstven život.
Za približavanje položaja i životnog standarda osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj onome što imaju osigurane osobe s invaliditetom u razvijenim zemljama EU, potrebno je konačno urediti normativni okvir koji bi uveo inkluzivni dodatak za osobe s invaliditetom. Na taj način bi se približili ostvarivanju primjerenog životnog standarda i boljoj socijalnoj zaštiti osoba s invaliditetom, te izjednačavanju mogućnosti osoba s invaliditetom za sudjelovanje u svakodnevnom životu zajednice na ravnopravnoj osnovi s osobama bez invaliditeta. Inkluzivni dodatak predstavljao bi novčanu naknadu namijenjenu osobama s invaliditetom radi stvaranja uvjeta za izjednačavanje mogućnosti za njihovo uključivanje u svakodnevni život, koji bi koristili sukladno svojim potrebama, a ovisno o vrsti i težini invaliditeta.
Vrši li se diskriminacija osoba s invaliditetom s obzirom na brojne skupine koje imaju "povlašteni" invalidski status?
Unatoč upozorenjima i preporukama koje smo u više navrata upućivali donositeljima odluka, a na to je Republiku Hrvatsku još 2015. godine upozorio i Odbor za prava osoba s invaliditetom UN-a, još uvijek postoje propisi prema kojima u smislu realizacije pojedinih prava, odnosno socijalnih usluga i povlastica, postoji razlika ovisno o uzroku invaliditeta. Mišljenja smo kako prava s osnove invaliditeta trebaju biti jednaka za osobe s invaliditetom neovisno o vrsti i uzroku invaliditeta, a dodatna materijalna prava koja imaju karakter odštete trebala bi se isplaćivati iz posebnih izvora jasno odvojenih od naknada s osnove invaliditeta. Stoga smo i tijekom 2021. godine uputili više preporuka kojima smo ukazali na to da prava s osnove invaliditeta trebaju biti jednaka za sve osobe s invaliditetom neovisno o vrsti i uzroku invaliditeta te smo preporučili poduzimanje radnji usmjerenih na izmjene normativnog okvira koje bi trebao osigurati navedeno.
Koji je položaj djece s posebnim potrebama i što se događa s njima nakon smrti staratelja? Na koji način se država uključuje da sve osobe s invaliditetom bez obzira na razlog istog budu ravnopravni dionici zajednice?
Djeca s teškoćama u razvoju, njihovi roditelji i članovi obitelji suočavaju se s brojnim izazovima i preprekama u svakodnevnom životu, a pritužbe koje primamo pokazuju da se i dalje učestalo krše njihova temeljna ljudskih prava. Pri tome posebno ističemo kršenje prava na odgoj i obrazovanje koje se najčešće ogleda u odbijanju uključivanja djece i učenika s teškoćama u redovne odgojno-obrazovne ustanove te uskrati osiguravanja potrebne prilagodbe i podrške tijekom školovanja. Cjelokupni sustav odgoja i obrazovanja unatoč zakonskim propisima još uvijek obilježavaju predrasude u odnosu na sposobnosti učenika s teškoćama u razvoju te stručno i strukturno nepripremljeni sustav obrazovanja.
Također, položaj djece s teškoćama u razvoju dodatno otežava nedovoljna dostupnost usluga potrebnih za njihov razvoj. Naime, pritužbe koje primamo ukazuju na nedostatak rano interventnih usluga, nemamo osiguranu primjerenu dijagnostiku, a rana intervencija i psihosocijalna podrška su ili nedostupne ili postoji problem dugotrajnog čekanja i nedovoljnih tretmana. Nemamo osigurane kapacitete za usluge boravaka, a posebno je zabrinjavajući nedostatak mobilnih stručnih timova za podršku u obitelji. Neosiguravanje primjerene stručne podrške djeci s teškoćama u razvoju u smislu ranog poticanja razvoja i neosiguravanje prevencije daljnjeg invaliditeta predstavlja nepoštivanje odredbi Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, ali predstavlja i razlikovanje djece s osnova zdravstvenog stanja, jer se propušta osigurati odgovarajući rani tretman, sveobuhvatnu psihosocijalnu podršku i korištenje javnih servisa na ravnopravnoj osnovi s drugima.
Briga za djecu s teškoćama i odrasle osobe s invaliditetom koje ostanu bez roditelja nije sustavno osigurana na način koji bi osigurao poštivanje njihova prava na izbor i neovisan život. Naime, na raspolaganju trenutno nemamo dovoljno različitih opcija (dostupnih servisa, mobilnih timova, osobnih asistenata) koje bi svakoj osobi s invaliditetom bile dostupne u mjeri koja je potrebna da bi ona doista i ostvarila svoje pravo izbora mjesta življenja, odnosno ostanka u svom domu.
Kombinacija različitih mogućnosti iz različitih sustava bi mogla biti najpovoljnija opcija – korištenje patronažne pomoći, osobnog asistenta, prava iz sustava zdravstva na pomoć i njegu u kući, novčanih naknada (osobna invalidnina/inkluzivni dodatak). Činjenica je da sustav socijalne skrbi, ali ni sustav u cjelini, nisu odgovorili na potrebe velikog broja osoba s invaliditetom koje nakon smrti roditelja ili članova obitelji žele ostati živjeti u vlastitoj nekretnini.
Stoga, važno je poduzeti aktivnosti za povećanje opsega i dostupnosti različitih izvaninstitucionalnih usluga kao podrške životu u zajednici, a posebno na područjima na kojima te usluge nisu dostupne i pristupačne.
Kukukulele je običnim osobama s invaliditetom, a onima koji se brinu da nam zakonski omoguće je kukulele je raj- Proračun im ga daje, a nama ostalima invalidnost je teret koji oni nose, pitam se da li bi se mijenjali bar na jedan mjesec? Zanima me njihov ručak za 10 kuna. Anka Slošnjak nažalost nema nikakve osim savjetodavne ovlasti. Da ih ima uvjeren sam da bi osobama s invaliditetom bilo puno bolje. Ona je svoja, a i biografija joj govori da je unatoč teškom invaliditetu uspjela savladati brojne prepreke i imati respektabilniji životopis od većine „ zdravih“ ;. izvor: http://posi.hr/wp-content/uploads/2018/01/Zivotopis_Anka_2016-1.pdf
13.04.2022. u 12:54 | 0 Komentara | Print | # | ^
