Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

Država bez duše

Neandertalci,
inače nemam
ništ’ protiv njih,
pola svog ljudstva
pobacali
u tavu,
ispekli ih,
proždrli,
i napravili
Državu.
Kako im je pošlo to
"za trbuhom", zna se.
To jest: ne zna se.
I nikom ništa.
Sad proračunske
popunjavaju rupe
kruhom.
Vuk sit,
i cijelo je dupe.
Susjedi vele:
ta Država je luda!
A Država im citira
Augustina
i Moniku.
“De civitate Dei”,
dakako.
Ali u toj
nezbiljskoj
Božjoj civitadi
nije li – od straha
da ne umre
od gladi –
premijer
nekom Cigi
ukro harmoniku?
I punih hambara
dao gordo se
u trk,
vičući:
htjeli ste
vi mandrili
muškarca,
koji nema
ni muda,
ni brk.
Pa sad ga
nemate.
Eto vam
Kosorčice!
Nema muda,
doduše,
al ima zato
cice
u koje bozi
dvaju vjetrova
pušu.
Pa prakamenu svoju
spašavaj dušu.
I sritno van bilo
pod štitom svetog Duje.
A meni se
od vas
povijesno podriguje.
: Vesna Parun

20.10.2020. u 19:01 | 1 Komentara | Print | # | ^

I na nebu i na zemlji


Preživjeli smo ratove, elementarne nepogode, političare… preživjet ćemo i ovog nevidljivog tiranina.
RAZMJERI krize zbog Covida-19 mnoge podsjećaju na 11. rujna i njujorške blizance, ili financijsku krizu iz 2008 godine. Događaje koji su, dugoročno, preoblikovali društvo na koje smo navikli od načina na koji putujemo i kupujemo do razine sigurnosti i nadzora, pa čak i na jezik koji koristimo.

Možda ćemo patriotizam početi shvaćati kao njegovanje života u svojoj zajednici umjesto njegova uništavanja u tuđoj i življenja u aoristu, bez pogleda u budućnost.
Što se događa

Globalni novi virus, koji nas mjesecima zadržava u svojim domovima, već preusmjerava naš odnos sa stvarnog na virutalni, bez dodira sa svijetom. Jedni drugima prilazimo s velikim oprezom. Promjene koje se očekuju u narednim mjesecima ili godinama, nepoznate su nam i uznemirujuće: Hoće li svijet ostati zatvoren? Hoće li dodir postati tabu? Što će biti s restoranima, druženjima, izlascima, poljupcem bez maske… Nitko ne zna odgovore na ta pitanja.

Ali krizni trenuci pružaju i priliku za sofisticiraniju i fleksibilniju uporabu tehnologije, manje polarizacije, oživljeno uvažavanje prirode i druge jednostavne životne užitke. Nitko ne zna što slijedi niti koji broj zaraženih nas sutra očekuje. Naš najbolji ubod u vodič za nepoznate načine na koje će se društvo: vlada, zdravstvo, gospodarstvo, način življenja i još mnogo toga, promijeniti poslije pandemije.

Osobno je opasno

Nakon pandemije gripe iz 1918., korona je postala sablast u našim životima.

Udobnost boravka u prisutnosti druge osobe postaje zamijenjena većom ugodom odsutnosti, posebno onima koje ne poznajemo izbliza. Virtualno postaje polako jedina sigurna komunikacija s vanjskim svijetom i to bez maske. Nažalost, oni koji nemaju lak pristup širokopojasnoj mreži bit će dodatno ugroženi. Paradoks internetske komunikacije je već pojačan: stvara veću udaljenost, da, ali i veću povezanost, jer češće komuniciramo s ljudima koji su fizički sve udaljeniji, koji se zbog te udaljenosti osjećaju sigurnijima.

Domoljublje

Hrvatska je dugo izjednačavala domoljublje s oružanim snagama i pobjedom nad velikosrpskom agresijom. Ali ne možete pucati u virus. Oni koji su na prvoj crti borbe protiv tog opasnog neprijatelja čovječanstva nisu više ročnici, dobrovoljci ili mobilizirani vojnici. Sad su to naši liječnici, medicinske sestre, farmaceuti, učitelji, njegovatelji, trgovci, komunalni radnici, vlasnici poduzeća i njihovi zaposlenici.

Kad sve bude rečeno i učinjeno, a korona iza nas, možda ćemo njihovu žrtvu prepoznati kao istinsko domoljublje, pozdravljajući naše liječnike i medicinske sestre, okupljajući se i govoreći: Hvala vam na usluzi, kao što to sada činimo za vojne veterane. Dat ćemo im sva prava, iako ratuju protiv nevidljivog neprijatelja, raditi kipove i imati praznike za novu klasu ljudi koji svoje zdravlje i svoje živote žrtvuju za naše.

Svaka radnica na blagajni, doslovno, na prvoj je crti bojišta. Možda ćemo patriotizam početi shvaćati kao njegovanje života u svojoj zajednici umjesto njegova uništavanja u tuđoj i življenja u aoristu, bez pogleda u budućnost. Možda će ovaj užasni nered i strah dovesti do veće odgovornosti u zajednici i ljubavi prema čovjeku. Možda čak demilitarizirati domoljublje.

Osobe s invaliditetom

Osobe s invaliditetom imaju daleko veći rizik da završe fatalno ako ih pogodi nevidljivi neprijatelj. Ta velika skupina ljudi u opravdanom je strahu. Oni koji su i prije pandemije bili bili manje pokretni sad su još više izolirani. Upravo osobe s invaliditetom u velikom broju bile su prisiljene na samoizolaciju i prije Covida-19. Skupina koja levitira i ni na nebu i na zemlji, ostala je na istom mjestu. Sad su im i njihovi zdravi ukućani potencijalna opasnost.

Konvencije i ostali dokumenti, odavno već, samo su skupine slova bez funkcije, odgovornosti i djelotvornosti po one o kojima govore.

„Ostanimo odgovorni", svojevremeno jasna poruka popuštanja postala je bumerang koji nam se vratio kao Trojanski konj s dozvolom da neprijatelj slobodno probije prve linije obrane.

Preživjeli smo ratove, elementarne nepogode, političare… preživjet ćemo i ovog nevidljivog tiranina.

10.10.2020. u 21:39 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (2)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (2)
Kolovoz 2019 (1)
Lipanj 2019 (2)
Veljača 2019 (1)
Studeni 2018 (1)
Rujan 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Prosinac 2016 (4)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (1)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (1)
Veljača 2016 (5)
Siječanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (4)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)

Opis bloga

Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 41 u godinu. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze mi je liječio tuberkolozni meningitis( z otišao u susjedni Oman, ako mi se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Do sad su bila dva medicinska vještačenje kojim je utvrđena liječnička pogreška i devet drugih vještačenja.Trenutno ćekam završtak sudskog postupka...

Kontakt

krnic1980@gmail.com

facebook stranica

Dnevnik bolesnika

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo