Dnevnik bolesnika o svemu pomalo
Bilo kuda korona svuda
TRENUTNA pandemija COVID-19 (korona) izazvala je obilježavanje i diskriminatorno ponašanje prema ljudima koji su od nje oboljeli, kao i prema svima za koje se smatra da su bili u 'kontaktu'. Virus ne bira, njemu smo svi isti, bez obzira tko smo njemu samo smo potencijalno stanište.
Kad, gdje, kako i zašto je netko obolio od korone, za odgovorne je manje važno od svakodnevne spoznaje o broju novih 'pozitivnih'. Broj novooboljelih u 14 sati postao je majka svih vijesti.
U slučaju da je riječ o Brođaninu, uglavnom, svi žele saznati o kome je riječ. Potraga za informacijom tko je taj i konačna saznanja (ili kuloarska nagađanja) od posebnog su društvenog značaja, a stanje pacijenta je sekundarno, nebitno - u slučaju da ne znamo tko je ona ili on.
Unatoč činjenici da su nagađanja, ogovaranja, insinuiranja… s ciljem saznanja i daljnjeg širenja vijesti o nečijoj bolesti, medicinskim propisima, etikom i zakonima propisana: osobna, a ne javna stvar.
Stigmatizacija
Stigma je povezana s nedostatkom znanja o aktualnoj pandemiji i potrebom okrivljavanja nekoga zbog straha od bolesti i smrti, a posljedica je i tračeva koji se bespotrebno šire gradom.
Stigma može dovesti do označavanja, stereotipiziranja i ostalih negativnih ponašanja prema drugima. Na primjer, osuda i diskriminacija mogu se pojaviti kada ljudi povezuju bolest i oboljelog. Stigma se može dogoditi i nakon što se osoba oporavila od COVID-19, ili je puštena iz kućne izolacije odnosno karantene.
Stigmatiziranje stvara strah od pojedinaca ili gnjev prema nevinim ljudima koji su slučajno kontaminirani. Posljedica je to činjenice da se previše njih usredotočilo na ljude, a ne na bolest koja uzrokuje problem.
Zbog straha od stigme, neki ljudi pribjegavaju skrivanju simptome bolesti, što ih sprečava da odmah zatraže zdravstvenu zaštitu i sprječava da usvoje zdravo i racionalno ponašanje. To znači da stigmatiziranje ljudi otežava kontrolu širenja epidemije.
Propitkivanje
Opasnost virusa dovodi do straha zbog kojeg ljudi sve više propitkuju. Nama samima nisu jasne mnoge odluke kao ni legitimnost Nacionalnog stožera. Zašto je u istom stožeru ministar policije, kad je pandemija zdravstveno pitanje? Pandemija ima ogroman utjecaj na doslovno sva područja našeg društva.
Već mjesecima, građane svakodnevno zbunjuju svojim odlukama. Nekonzistentnost u stavovima dovela je do potpunog teatar apsurda u kojem ono što ne smijemo danas, sutra smijemo, pa prekosutra opet ne smijemo.
Medicinski radnici su ugroženi
Djelatnici bolnice s „prve crte" koji su izloženi kontaktu, a i radu s oboljelima, padaju s nogu. Pacijenti i dalje obolijevaju i umiru od istih bolesti kao i prije korone. Desetak puta dnevno ući u sobu oboljelog od korone za medicinskog djelatnika znači oblačenje i skidanje višeslojnog zaštitnog odijela.
Nakon obavljene smjene, ti djelatnici se trebaju vratiti kući te darovati zagrljaj i smiješak svojim najmilijima. Ostaje upitno: što ako su oni upravo 'pokupili' virus? Strah je velik pri pomisli: što ako i kad postanu pozitivni oni koji nas lijeće?
Imati koronu
Hitne situacije u javnom zdravstvu, poput ove pandemije, stresno su razdoblje za ljude i zajednicu. Strah i anksioznost zbog bolesti mogu dovesti do društvene stigme koja je negativan stav i vjerovanje prema ljudima, mjestima ili stvarima. Kako je tek samim 'pozitivnim' sa stigmom: „On/ona je pozitivan. Ima koronu".
Došli smo u fazu kad korona potiče paranoju jer je došla u terminalni stadij te i običan kašalj kod čovjeka uzrokuje sumnju i brojne upite.
Znatiželja svojstvena čovjeku ponekad ode toliko daleko da budale i nametljivci počnu živjet tuđe živote i njihove probleme. Osobi koja je 'pozitivna' ili u 'samoizolaciji' potreban je mir.
Razne teorije zavjere o brojkama padaju u vodu, a oni koji ih šire neistine uporno lupetaju i trolaju.
Zna se tko se bavi medicinom. Te ljude treba pustiti neka rade svoj posao, a potraga za Pedrom i njegovo stigmatiziranje su besmisleni i društveno štetni. Naime, svatko od nas, mada nevin, sutra može postati Pedro.
Živjelo se prije korone, živjet će se i poslije nje. Tko preživi pričati kako i zbog čega se dogodilo sve ovo što upravo proživljavamo. 30.08.2020. u 22:21 | 0 Komentara | Print | # | ^
Prava ne znače ništa
staje pitanje: kako konzumirati temeljno i konvencijama ratificirano pravo osoba s invaliditetom u uvjetima kakve im (ne)osigurava zajednica.
SVAKA osoba s invaliditetom (OSI) kao i članovi njihovih obitelji u Slavonskom Brodu i okolici znaju gdje se nalaze potpuno prilagođeni Centar za socijalnu skrb HZMO, kao i zgrada županijske uprave u kojoj je, ugradnjom lifta, napokon riješen problem pristupa osobama s invaliditetom na sva tri kata.
Nakon obilaska ustanova administracije i ispunjavanja obrazaca, ostaje tek ući u vlak, a potom iz njega i izaći. Je li, pak, to razlog zbog kojeg osobe u invalidskim kolicima rijetko koriste vlak kao prijevozno sredstvo, ili to ne čine nikad, enigma je tek za rijetke.
Njihov antipod za OSI je nepristupačna trgovina Narodnih novina u naselju Slavonija 1. koja bi trebala imati barem približno jednake uvjete dvijema kao primjer istaknutim objektima. Naime, teško ćete, nakon odlaska u jednu od prilagođenih institucija/zgrada izbjeći obvezu odlaska u Narodne novine po neki birokratski obrazac.
Zbog toga, ako ste OSI u invalidskim kolicima, ili slabije pokretni, jedina mogućnost za nabavku traženog je da levitirate, ili da imate mogućnost bilokacije.
Primjerice, ako ste osoba sa 100 postotnim invaliditetom, a imate želju za putovanjem vlakom, to možete lako ostvariti ako prethodno ispunite par obveza. Trebate tek otići do Županijske uprave, zatim u Narodne novine po dvije objave i potom nazad u Županijsku upravu.
Ukoliko, zahvaljujući nekim super moćima, ipak uspijete kupiti i ispuniti sve tražene obrasce, možete napokon ići na kolodvor i kupit kartu. Međutim, vozat ćete dosta prije nego uđete u vlak, neovisno o tome koliko (ne)pokretni bili u ostvarenju svojih prava.
Srećom, umjesto vas OSI, sve to može učiniti i netko drugi, ali ako morate sami bit će vam teško to i ostvariti. Integracija u zajednici postaje nemoguća, kao i kretanje ako ostanete bez pomoći.
Četiri puta godišnje, osobe s invaliditetom imaju pravo koristiti povlastice prilikom putovanja brodom (uglavnom trajektom Jadrolinije, jer katamarane najčešće voze druge poduzeća) ili željeznicom, pritom, platit ćete 75 posto od cijene karte dok je prijevoz za pratnju besplatan.
To pravo imaju: tjelesno invalidne osobe s oštećenjem organa za kretanje od najmanje 70 posto; osobe koje po posebnim propisima ostvaruju pravo na doplatak za pomoć i njegu druge osobe; invalidna djeca čiji roditelji ostvaruju pravo na dopust ili pravo na rad s polovicom punoga radnog vremena zbog njege djeteta s težim smetnjama u razvoju; slijepe osobe koje imaju 10 posto vida; gluhe i gluho-slijepe osobe; osobe s težom i teškom mentalnom retardacijom; kronični bubrežni bolesnici na hemodijalizi; ratni vojni i mirnodopski vojni invalidi i civilni invalidi rata od I. do IV. skupine.
HŽ Putnički prijevoz i HŽ Infrastruktura, osobama s invaliditetom i smanjenom pokretljivošću, pružaju besplatnu pomoć prilikom ulaska/izlaska iz vlaka i putovanja vlakom.
„Ako trebate pomoć i podršku pri prijevozu vlakom, molimo Vas da o tome obavijestite HŽ Putnički prijevoz ili HŽ Infrastrukturu najmanje 48 sati prije namjeravanog putovanja…" piše na službenim stranicama HŽ-a.
Nakon što napokon dođe vlak, pred sobom najčešće vidite uspon i stepenice. Ako imate sreće, doći će niskopodni u kojeg lakše možete ući ako ste u invalidskim kolicima.
Dakle, nakon obilaska ustanova administracije i ispunjavanja obrazaca, ostaje tek ući u vlak, a potom iz njega i izaći. Je li, pak, to razlog zbog kojeg osobe u invalidskim kolicima rijetko koriste vlak kao prijevozno sredstvo, ili to ne čine nikad, enigma je tek za rijetke.
Zbog svega, ostaje pitanje: kako konzumirati temeljno i konvencijama ratificirano pravo osoba s invaliditetom u uvjetima kakve im (ne)osigurava zajednica.pristupačnost 05.08.2020. u 12:05 | 0 Komentara | Print | # | ^
