Odgovoriti na pitanje kao u pjesmi VojkaV mogli bi višekratno odgovarati bar mi koju imamo čast živimo u Slavonskom Brodu odgovarati si sami na upite bez odgovora od dvije riječi. Svakodnevne spoznaje na apsurdnosti zbivanja oko nas tjeraju nas da se pitamo.
Kako to
Građani oni s, ali i oni kao ja bez automobila kao ja nejasno gledaju kako se rubnjaci, nogostupi , staze, ceste postaju plavo ocrtanih parkirališnih mjesta. Moram priznati da ne znam prijeti li Slavonskom Brodu nestašica plave boje? Naravno riječ je o novim površinama na kojima će se naplaćivati parking. Sugrađani su revoltirani i ljuti s razlogom. Tko je uopće odlučio da ulice koje nisu nikad to bile postanu plava parkirališna zona, struka je uvjeren sam radila elaborate i došla do zaključka da stanari koji nisu nikad do sad plaćali parkirališnu kartu ispred vlastitog stana sad moraju. Građani se pitaju kako to i dokle će se ići s plavom parking zonom. Jedino razumno objašnjenje je da vlada nestašica bijele boje, a da o tome nemamo pojma. Naravno Brođani daju i konstruktivne prijedloge da se jedna traka u aveniji oboja u plavu boju, pošto je ista imuna valjda jedina još na nju. Naravno sve je argumentirano u jednostavnom aktom kratkog naziva Zaključak o utvrđivanju prijedloga Odluke o organizaciji i načinu naplate komunalne usluge parkiranja na uređenim javnim površinama na području grada Slavonskog Broda. Grad nam treba parkirališta s naplatom , ali da nam grad postane plavo parkiralište 5 kn sat. Parkirati se po naselju u kojem živiš za pare i dolaziš do zaključka u raznim dijelovima grada
Kako to
„Grad Slavonski Brod, kao i prethodnih godina, osigurao je u Proračunu sredstva za dodjelu jednokratne novčane pomoći umirovljenicima povodom blagdana Uskrsa. Zahtjevi za dodjelu jednokratne pomoći zaprimat će se od ponedjeljka, 21. ožujka 2022. godine, pa sve do 8. travnja 2022. godine“; izvor službena stranica grada.
Grad konstantno se skrbi o siromašnim umirovljenicima, bar da imaju za dio šunkice i paketa jaja za Uskrs. Pitam se već godinama gdje su toj prići Osobe s invaliditetom, zar nitko nema pojma kako mi živimo? Neprocjenjiv je osjećaj jadnosti kad nemaš za osnovne potrebe. Nemaju ni mnogi umirovljenici , ali koga briga.
Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 44 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!
krnic1980@gmail.com