Ponekad se pitam hrabri ljudi gdje ste? Svaku večer kad legnem opet sam u bolnici sobi broj 4, 11, 161....Često sanjam kako trčim igram, nogomet, pijem pivo, sjetim se ljudi koji su bili uz mene dok sam bio zdrav B Onda se probudim okrenem se i vidim da je dobar dio njih nestao, dao petama vjetra. Kad me vide postanem prijatelj ili po potrebi što već treba. Kad nekog pogodi neki moždani ekces javi se meni, kad nekog pogodi neki kardiovaskularni ekces javi se meni. Ja sam još tu i obično svima odgovorim iako kardiolog ni neurolog nisam. Često vidim ravnatelja bolnice dr Samardžića i pitam se koliko bi mu se trebao diviti zvog funkcija koje obnaša? Ni malo ali impresioniran sam da u nije u stanju ponuditi ni ljudskost u obliku isprike. Jbga događa se, ja sam ostao živ, ali izgubljen u vremenu i prostoru " ni na nebu ni na Zemlji" Jbga događa se, preživio sam B
Biti živ je uspjeh , a moći pogledati u oči ljude oko sebe nažalost neki ne mogu makar oni bili direktori foteljaši crveni, crn, žuti , zeleni i ili plavi. Jbga događa se. Uostalom nitko ni ne može imati više od par pravih prijatelja. Ja ih imam, a kukakvice su nestale i uplašile se. Nego jbga događa se. Jeni, kune, franci, kriptovalute su prolazni, ali ostati i biti čovjek je teško. Pozicije i vječita utrka za nečim materijalnim i trenutnim učini to da ponekad zaboravimo što je to biti čovjek. Jbga događa se. Empatija kad se vidi osoba s invaliditetom kao ja mi diže žgaravicu i tjera me u guglanje novih dijagnoza. Ne trebam pet minuta sažaljenja nisam čukica, kao ni neka igračka, ali jbga to sam ja.
Ponekad trebam i ja razmisliti tko sam ja, s kim sam i kako dalje.... Boriti se za svaki korak, učiti dići se nakon stotine životnih padova, jbga to smo mi svi. Ne utvaram si da nešto više mi je potrebno osim nove ruke, noge ili pola glave. Stvarno full potrebno zbog toga što neki čudni svoj misaoni i put kao ja ponekad je autodestruktivno, ali jbga to sam ja dogaša se B
Eto da i ja psujem, jbga to sam ja događa se, isprike zboh jbga događa se to sam ja
Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 44 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!
krnic1980@gmail.com