Svatko ima mane, a ja ih imam na stotine. Živciram sam sebe kad sjednem s nekim, odmah mislim kako otići. Strah me da ne padnem pred svima u nesvjest ili da se sav ne umastim,. Za sve pojedeno doslovno ostaju dokazi na mojim ustima u lijevom čošku,,,,Okrenem se oko sebe i vidim ljude zbog kojih se isplati ostati, a crvi koji stanuju/ obitavaju u mojoj guzici i koliko god mi krivo poslije bilo ne daju mi mira da dugo sjedim i kao neka pizda skoro uvijek koliko god mi bilo lijepo odem prvi. Šupak sam
Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 44 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!
krnic1980@gmail.com