Evo sjetio sam se

petak, 07.05.2021.

Danas sam prvi put pročitao vlastiti blog od početka do kraja. Objavljenu knjigu znam napamet nema potrebe da je čitam, proživio sam ju., muke mi Ajme od 2012 kad sam počeo usavršio sam sve oblike kakanja. Ne pišem redovito, ali tu sam trenutno živ i jači od ove pandemije. Redovito mijenjam svoje godine sve sam stariji, dementniji , ali i luđi. Nepravomočno su mi je dosuđeno 5.5 milijuna kuna, zato i pišem s novog kakve sam sreće ako bude pravomočno dogodit će se neka hiper inflacija. Do današnjeg dana mi je presuđeno ukupno 76 tisuća kuna( svakom po 19 Hani, Tei, bivšoj supruzi i meni). Naravno zato i pišem s novog DELL laptoapa originalnog Američkog, na kojem piše Made in China.Sukladno suludim presudama suda /a koji nikad nije pitao za naše kćeri one su danas već velike( Hana je na faksu, a Tea hakira internet) dokazao sam sebi I nadam se kćerima da tata s invaliditeom ima pravo da bude tata i to valjda dobar.Bivša supruga je odlučila da nije Bog i da mogu i ovakav bit ravnopravan otac.
Kakav sam? Volim život, iako mi pola mozga ne radi, volim hodati, iako zbog pandemije je bolje da se pazim, volim žene ali je bolje da zamišljam i nije važno što... Gledam na ebayu da kupim jednu na napuhavanje, ali i na njoj piše Made in China, pa ako pukne jbga . Toliko dugo čekam pravomočnu presudu da kad vidim i pročitam te svote pitam se. Život vrijedi 5.5 mil kn? Samo jedno veliko izvini sam očekivao, ali nikad ga neću dobit. Više ga nebi bio spreman ni prihvatit. Bit čovjek e to je teško, bit hipohondrast kao ja to je lagano, bit lupit u mome slučaju je opravdano. Jbga dijagnoze ludosti nemam u svojoj kolekciji.
Sud će završiti, da li ću onda imati mir. Naravno da kad je moja desna atrofirana povica mozga u totalnom ratu s lijevom zdravom polovicom. Između dvije polutke kao da je 38 paralela( opp., Sjeverna i Južna Koreja) bez neuroplastičnosti osim pojednih pokušaja prebjega neurona s lijeve strane na desnu.
Još i danas kad zažmirim vidim bolnicu, osjetim te sve bolove strah, Volio bih da mogu vrijeme vratit unatrag i dao bi odmah doslovno sve pa i novac kojeg nemam da jedan dan mogu bit zdrav.Pomirio sam se s tim da taj san ostaje samo san. Kćeri rastu, a ja postajem mlađi od njih bar po ludosti. Tea ajmo na kavu, ? Tata može li sutra!. Jbte pa ja sam dosadadan. Hočemo li onda susjedima zvoniti. Blijedi pogleda, pa to rade djeca. Upravo zato jednog dana kad odrastem bit ću....

07.05.2021. u 21:04 • 2 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

petak, 07.05.2021.

Evo sjetio sam se

Opis bloga

Kontakt

facebook stranica

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo