Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

Rasjed je u nama


Osoba koja čeka je strpljiva osoba. Riječ strpljivost označava spremnost da stojimo tu gde jesmo i proživimo situaciju najbolje što možemo, verujući da će se nešto skriveno otkriti pred nama.“ kako rekao frend iz Crnog potoka Henri.


Nakon skoro 4500 dana sudovanja jučer sam bio na zadnjem vještačenju. Jubilarnom pedesetom. Opet su me skinuli mjerili mi sve. Hmm nije važno što, ali sve je afunkcionalno funkcionalno.
Mnogi tzv., " prijatelji" davali su mišljenje o mome postupku koje mogu sumirati " Uzmi pare". Novac se potroši i onda ostane ništa. Zato sam se odlučio odbiti čekati presudu. Proći : dva moždana, traheotomiju, puknuće plučne maramice, dvije godine da se ne može progutati kap vode, četiri da ne mogu dići vlastito dijete, smrt, tešku operaciju srca, bušenje želudca....., sve zbog krive dijagnoze.Naravno da ću pristojnosti radi poslušati savjete, ali one pravne s podlogom možda uvažim.
Lijevom rukom ne mogu si obrisati ni guzicu, ali zato mogu desnom.
Jedina prednost desne je što mogu bit neometani prikriveni drkađija. Nikad nisam slušao druge, niti to imam namjeru. Za pare se ne dam, ali za presudu i oravdu bilo kakvu da. Zašto hoću presudu i rentu? Da sebi udovoljavam NE .želim samo kćerima pružit sve što tata treba, a to je školovanje i osigurati da danas sutra same sebe mogu prehraniti. Za to treba novac, aj sam ionako prolazan kao i sve osim ljudske gluposti
Da ne bi bilo sve idilično zadnji dio suda sam odradio sjedeći da na pol puknute zgrade u Zagrebu. Tako da sam u isto vrijeme sjedio u dvije zgrade na pola rasjeda.
Šutiti da nam je pravosuđe u banani ne mogu. Društvo jednakih, hehehe. Mi smo društvo povlaštenih u kojem stranačke sekte imaju sva prava, a šutljiva većina ima jedno pravo. Pravo grintanja, prigovaranja, ogovaranja. Uostalom veliki je rasjed u našem društvu u kojem je glupost se izdigla iznad pametnog, korupcija iznad transparetnosti, nejadnokost iznad jednakosti, stranka iznad države.
Ovaj post/ kolumna je neuspjela satira, koju živimo, ako ne argumentirajte..

09.07.2020. u 10:08 | 3 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Travanj 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (4)
Listopad 2023 (1)
Kolovoz 2023 (1)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Ožujak 2023 (2)
Siječanj 2023 (2)
Prosinac 2022 (2)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (5)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (6)
Travanj 2022 (8)
Ožujak 2022 (2)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (3)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (2)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (2)
Kolovoz 2019 (1)
Lipanj 2019 (2)
Veljača 2019 (1)
Studeni 2018 (1)
Rujan 2018 (1)

Opis bloga

Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 43 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!

Kontakt

krnic1980@gmail.com

facebook stranica

Dnevnik bolesnika

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo