Ovo pismo mi je bilo motiv da se borim i živim.
Dosta je osteceno zbog toga što je stalno bilo pored mene.Pisala ga je Hana s 8 godina toliko zrelo
"DRAGI TATA
Dragi tata volim te najvise.
Jedva cekam da dođeš kuci, a kad budes budes kod kuce sve sto ti nisam pokazala pokazati cu ti.
Volimo te najviše jedva cekam da dođes kući.Fališ mi! Još malo pa ces u toplice. Želim se igrati s tobom špijunske igre.Moja seka tea me stalno cupa tuce sa nogama.Stalno pricamo...Vole te tvoje: Hana,Tea.mama, baka, dida i želimo da sto prije ozdravis.i za kraj na drugoj strani rap pjesmica:
Moja obitelj
Moja seka je mala beba
Ali se stalno gega
Ima plave oći
A ponekad skoci
Moj tata moze napravit svasta
a moze nesto lose napravit masta
Iako je pravi bolesnik
ali je i pravi razbijac mobitelski
Moja mama je ponekad ljuta
A nekad stvarno siđe s puta
Ima dvije curice
A jako su im slicne rukice
Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 44 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!
krnic1980@gmail.com