Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

utorak, 31.03.2015.

Kriv je i odlazak na fizikalnu

"Najveća je od svih ludosti – žrtvovati svoje zdravlje, ma šta to bilo; zbog sticanja imovine, zbog napredovanja u službi, zbog učenosti, zbog slave, a da o toj slasti i kratkotrajnim užicima i da ne govorimo. Što više, zdravlju treba sve podrediti."; volim Arthura Scopenhaura, iako je bio lijep kao „porez“. Moja imovina je bila jedina ije jedino ona nepokretna sobni bicikl.Iako ni za bicikl nisam siguran da je na meni.
Žrtvovati svoje zdravlje, radi sticanja imovne, napredovanja, zbog slave. Napredovao sam do vrha, Vrh bi trebao biti valjda 100% invalid ili onih 250%, kojih me bacilo u dilemu zvanu Koliki sam ja invalid?Kod nas je zemlja malih i velikih Hrvata.
Sve u svemu mogu zaključiti da sam veliki invalid. Kratkotrajni užici: njih jednostavno ne konzumiram oni većinom idu kroz nepce. Od kratkotrajnih je ostao samo seks, ali on je kratkotrajan. Tantrički seks, hehe. O njemu sam samo čitao, od primjene sam odustao.
Scopenhaueru, pitam se što si pušio u ono doba?Zdravlju treba sve podrediti. Od zdravlja tih dana me više zanimao Gadafi i njegov bijeg iz Tripolija u Sirt . U studenom sam se dogovorio sa Ivanom( sinom od profesorice kemije) , da me pregleda na Svetom Duhu( bolnica). U među vremenu je specijalizirao otorinu, a njega i Tamaru jedino je zanimala rehabilitacija moga gutanja.
Tužitelj ili tuženik trebalo mi je vremena da pohvatam koji sam ja. Kao tužitelj, osjećaš se kao tuženik. Vještak infektolog je ostao kod svoga mišljenja, ali je tražio moj medicinski karton na uvid, a odvjetnici od tuženika su najavili prigovore.
Odvjetnica mi je rekla da ne moram ništa plaćati, jer smo mi zadovoljni sa nalazom. Plaća tuženik,kužio bi puno više da nisam zaspao na prijemni na pravo. Ovaj put sutkinja nije odredila datum novog ročišta.
Bit će brzo, valjda će brzo nabavit moj medicinski karton. Već slijedeći dan je neko od ukućana otišao zatražiti moj karton. Moja doktorica primarne zaštite ga je na kulturan način poslala u onu stvar. Ovjerenu kopiju Vanjinog zdravstvenog kartona izdati ću isključivo na zahtjev suda. Uh što ne volim legaliste, a nema veze čekati ću da sud pošalje zahtjev.
Prošlo je taman nekako godinu dana kako primam osobnu invalidninu. Te godine sam imao novaca da kupim buket supruzi za rođendan. Dali još što želiš za rođendan? Ako želiš kupi si sama! Hana se bacila u sportske vode i počela je trenirati odbojku .Hanin i Tein rođendan smo odradili zajedno. Dok je Hana sa društvom puhala svjećice sa torte.Tei da ne bude tužna, jer taj dan nije bilo djece, ni njen rođendan( Hana 26 10., Tea 29.10), a bogme ni Tene torte. Njena torta bit će za vikend kada dođu od prijatelj djeca kod nas.
Bilo mi je žao Tee,jer nema torte, pa sam se sjetio: Imamo li puding i svjećicu?Imamo onu za jednu godinu i dvije. Donesi obe. Tea pudingo torta.. Hana i Tea došle su sretne. Hana je bila u čudu, a Tea oduševljena. Moram priznati i ja sam tad prvi put u životu vidio da netko sa toliko oduševljenja puše puding. Ja sam bio sam fotograf. Tea je lila suze kad smo napokon proslavili rođendan sa pravom tortom. Živio puding!

Morbidno koliko može biti, a morbidno je do bola. Svisvete su poslužile za završnu pripremu za odlazak na fizikalnu. Puno svijeta, a nigdje žive duše. Nahodao sam se svojih 50-600 metara, naravno među najudaljenijim grobovima je baš grob od moga dide na koji smo išli zapaliti lampion.
Tako sam obavio završne priprema na brodskom groblju. Napokon sam bio spreman da se uz pratnju tjelohranitelja uputim na fizikalnu..Tih 200 ak metara do fizikalne bilo je klimavo. Svladao sam to bez ikakvi fraktura ili padova.
Ušli smo u gimnastičku dvoranu: supruga, posuda i ja. Tko će me vježbati? Skužio sam unutra da radi 4 ili 5 zgodnih ženski i jedan brko. Bok Vanja, ja sam Stamenko i ja ću te vježbati, od svih ženski nisam ni sumnjao da ću dobiti brku. Malo mi je izgledom vukao na milicajaca iz 80-ih, oni su svi imali brkove, zar ne? Čovjeku se odmah vidjelo u očima da je dobrodušni Slavonac. Nisam sa njim previše komunicirao, jer mu je moj jezik spadao u kategoriju nepoznatih.
Razmišljao sam samo kako da pljunem u posudu, ali nisam ni jednom. Valjda od straha izdržao sam 45 min terapije da ne pljunem ni jednom. Jedva sam dočekao da izađem na Trg pobjede da pljunem, što sam naravno i napravio. Vježbe su sve bile pasivne, na meni je bilo samo da ležim.
Nakon skoro dvije godine napokon je fizikalna terapija u kući bila iza mene.

31.03.2015. u 15:40 • 0 Komentara • Print • #

srijeda, 25.03.2015.

Suicidno gutanje

Pitao sam se stalno ista pitanja. Što sam ja pobogu skrivio? Moje kćeri imaju oca, doduše klimavog, slinavog i drndavog do bola. Teu, ne mogu nositi, a Hanu mogu samo zagrliti i pomaziti. Ako je dignem može se dogoditi da si iščupa peg.
Pogled kroz prozor kako sretne obitelji hodaju sa svojom djecom. Želja mi je bila neopisiva nosit svoju mlađu kćer. Ostala je zakinuta za normalnog tatu.
Da li prepustiti emocijama da me nadvladaju i potonuti u depresiju? Ne ima njih dvije i moram se razbiti u njihovim svatovima. Sa suprugom ih odgojiti da postanu dobri ljudi i što je navažnije, da budu svoje.
Strah od povratka u pakao bolnice je bio svakodnevan i jak. Što je najgore počeo sam kupovati Posavsku u kojoj bi samo pročitao čitulje. Malo puno morbidno.

21 rujan je bio datum kad će vještak infektolog reči da li sa krivo liječen ili nisam. Naravno kako se taj datum približavao bojao sam se sve više. Najviše me bilo strah one::“Vrana, vrani ne kopa oči“. U to vrijeme je baš na zatvorsku kaznu osuđen kirurg od Maškarina,, naravno ne pravomoćno. Fizijatru sam rekao da ću odraditi još dva mjeseca fizikalne terapije u kući. Supruga moj veliki oslonac u tim trenucima. Žurila je kući nahraniti Hanu, Teu i mene.
Dosta je suprugu umarao posao , a i bojala se reakcije Pandaka na tužbu. Njegova reakcija je bila zločesta po meni.Za reakciju sam saznao puno kasnije.
Zvao je suprugu na stranu i rekao joj:“Znam za tužbu, ona neće utjecati na moj odnos prema tebi“.To je jedini komentar njegov što sam saznao do danas uz onaj Jadan Vanja .Jadan sam priznajem, ali to što je rekao po supruzi, bilo mi je simpatično na početku.
Kasnije sam si postavio upit da li je to neizravna prijetnja supruzi?Taj koji mi je smrdao i uništio život. Neće utjecati, ali može. Da li je to poruka konverzacije bila?Ako je stvarno je svatko dobio dozvolu da hoda ovim planetom zvanim Zemlja.
Na ročištu je utvrđeno postojanje liječničke pogreške u mom slučaju. Naravno uvijek kod našeg pravosuđa postoji ono ali. To ali je bio ostatak mišljenja vještaka. Da bi ga dobio naravno trebalo je platiti 3300 kn, jer sam samo platio predujam od 1100 kn. Do 4.10 sam trebao platiti, jer za tad je bilo zakazano novo ročište, na kojem je vještak infektolog trebao biti ispitan.
Jupi krivo sam liječen, koliko to može biti jupi. Odakle mi 3300 kn? Nemam pojma. Sakupit ćemo i platit. Bar je parnica ide u moju korist. Malo sam sa lovom kratak, ali riješit ćemo to.
U među vremenu sam bio kod Tamare naravno sa svojom kanticom za pljuvanje. Dobio sam neku spravu sličnu pištolju. Da izvršim suicid?Morao sam je turiti u usta i stiskati obarač. Po 15 puta sam stisnuo u serijama morao stisnuti obarač. Naravno ni pištolj mi ustima nije mogao ništa.
Svrha toga pištolja je bila jačanje grla i grlenih mišića. Na pištolju su dvije lopatice koje ka stisneš u ustima onda se rašire. U startu sam varao, moram priznati da sam stiskao i po 50 puta u serijama. Pomislio sam da sam nekakav suicidalan lik.

25.03.2015. u 09:53 • 0 Komentara • Print • #

nedjelja, 15.03.2015.

Malena i KLepetan

Završilo je more 2011, primijetio sam napredak, ali mali.Slavonski Brod, sve u semu urbana betonirana selendura, još par mjeseci odradim sa prvim fitioterapeutom Ivanom( sa oklagijom), pa ojačanih mišića krećem na fizikalnu terapiju pješke( uz Gadafi pratnju). Mučilo me kako da stepenište svladam po sredini, ali, previše, sam bio klimav, susjedi ili pijan, ovisno o kutu gledišta, da se usudim za taj pothvat i centriram svoje kretanje, spremio sam ga u svoj hard disk od ostatka funkcionalnog mozga, pod nazivom Moraš.
Nisam imao baš neke snove . Sanjao sam Pandaka i bolnicu, svaku noć ispočetka, on me u snovima spopadao sa tuberkolosticima.. Tako da sam se i snova bojao.
Kontradiktoran kakav jesam, smetala mi je buka i glasno pojačan TV, nemam pojma zašto.
Moj glazbeni ukus je isto kontradiktoran do bolesti sam slušao Halida, pa i Crvenu jabuku, pušenje i Gunse., a neugode.. Nakon moždanog jedino mi je od muzike koju sam slušao su ostali: Gunsi i Zabranjeno pušenje. Umjesto tihe muzike počeo sam slušati glasnu. ACDC( fan Agnusa Younga), Nirvanu, šteta što se Kurt roknuo,Janis Joplin šteta što se roknula, Azru od naših, EKV itd. Moje vikanje Stišaj, zamijenilo je vikanje na mene da stišam. Nekako je od svih Janis Joplin najviše iritirala moje ukućane.
„Malena neće novog udvarača, vjerno čeka svoga Klepetana“, po povratku u Slavonski Brod sam našao neke stare novine sa bombastičnim naslovom.“ Malena ne obraća pozornost na njega, niti reagira na njegova udvaranja, jadnik se ubi lupajući kljunom…“Kljunom?.Kojih su ti dvoje, nekakav garant celebrity par.“ Još se jadnik ubi lupajući kljunom. a krov školske zgrade u Brodskom Varošu u ponedjeljak oko 7 sati stigao je mužjak rode. Pomislio sam stigao je rodan Klepetan, mada me malo začudilo jer u posljednjih šest godina nikada nije dolazio prije 24. ožujka. No, kada sam pogledao Malenu, koja već danima stoji u svom gnijezdu na pomoćnoj školskoj zgradi i vidio da se nimalo nije uzbudila, čak se okrenula na drugu stranu, odmah mi je bilo jasno da to nije Klepetan, „To su rode i to samo 3 km od mene zračne linije. Rodan Klepetan je faca, a rodica Malena ga vjerno čeka, da sleti pored nje i na nju.
Nisam ni bio svjestan koliko imam poznate face i svijeta roda u svojoj blizini .Još je i rodica Malena, roda sa invaliditetom i ne može letiti, nego jedino čekati da rodan sleti kod nje i nadati se da ne šara okolo na svome letu do nje.
Moja rutina se nastavila. Oklagija, fizioterapeut Ivana….,.Rutina me pomalo živcirala i ta ponavljanja. Ponekad sam se pitao kako da razbijem rutinu u koju sam upao. Čudilo me jedino kako Malenoj nije dosadio Klepetan.
„Svi morate biti centrirani“; izjava Ante Pavlovića, poznatog i skoro čuvenog kiropraktičara, kojem je sve centrirano osim mozga. Već kad me svi vode van na te stepenice u zgradi.
Pomislio sam da bar p njima probam hod centrirati, . Desno se spuštam niz stepenice, desno se penjem uz stepenice. Moždani me je opalio desno pokvario sve lijevo, ali sve desno radi. Jbte, još će ljudi zaključiti da sam desničar.
Užas vrijeme je da se centriram, bar hod po stepenicama. Ivana idemo dolje, prvi put sam fizioterapeuta pozvao u šetnju, po stepenicama.Kod mene nije nikad bilo okolišanja. Kava,,upoznavanje. gemišt pa…. Preskočimo to idemo na stepenice da se centriramo, ne nema veze što je taj srpanj bio pakleno vruć.
Uspio sam centrirao sam prvu stepenicu, a na drugoj sam već bježao desno prema zidu. Ima vremena, centrirat ćeš se ti.

15.03.2015. u 10:04 • 1 Komentara • Print • #

srijeda, 11.03.2015.

Hinduist

Nisam postao hinduist, ali zadao sam si mantru koju sam stalno ponavljao. Ćevapi su moji, ćevapi su moji, prevedeno: gutati ću , gutati ću. Za slijedeću godinu sam ljestvicu postavio visoko 2012 godine ću sjediti sa svima. I jesti. Dogurao sam do 70 kg, a ne jedem, kad počnem jesti , mogao bi postati Đapić. To mi je bila opasnost, a ne mantra On je u to vrijeme bio in i njegova slika, proglašena je za najbolju montiranu sliku, iako jedina nije bila montaža. Volio bih jesti, igrati košarku, kao on na na pobjedničkoj slici, ali za moje tijelo bi bilo previše da budem Đapić, jer ipak ja sam polukiborg.
Opet sam zaglavio u politici. Ona je kao ono živo blato u Amazoniji , kad te počne gutati teško se izvući. Mene je već progutala i stvrdnula se.
Slavonski Brod došlo je vrijeme za povratak. Vidio sam more,bio na njemu, a ni okupao se nisam.
Hana i Tea su se nakupale, a ja skoro pocrnio ispod bora na terasi u majici.

11.03.2015. u 09:05 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 03.03.2015.

Prava strana

More i spremanje zalihe čokolina u želudac, možemo krenuti . Samo da si prebijem mjehur da se popišam i možemo.
Problem kod hranjenja sa kašastim je što te stalno tjera pišati.. Čim smo krenuli, kao nekakav pas sam , jedva čekao da stanemo da se popišam. Standardno zapišao sam svoj teritorij u birtiji u Vojniću i u Kninu.
More 2011, je isto bilo , kao i 2010..Malo mi je prilazna strmina izgledala manje strma nego prethodnih godina. Sišao sam dolje bez štake . Standardno društvo mi je na terasi bila agava. Toliko ju obožavam da već godinama želim od nje napraviti tekilu. Jedini problem je moje neznanje o pravljenju tekile.
Te godine je bilo dosta turista. Mora netko imati otključani wi fi. Nije da sam ovisan,ali je internet postao moja droga uz Phemiton naravno Sigurno su Škoti za ljetovanje masovno odabrali Jadran, pa su zaključali sve wi fi mreže.
Prijatelja Ante opet nije bilo na moru, njegova sestra je ostala u Italiji. Sa Teom sam komunicirao ,Savladavala je brže hodanje od mene,kao i govor(hvala Bogu).. Prvo sam skužio naftnu platformu na remontu Brodo Trogiru.
Trebalo mi je samo par dana da skužim zid na terasi, na kojoj stalno boravimo.Lagao bih kada bi napisao da brzo kužim.Vrijeme je bilo da kao u onoj seriji C.S.I., krenem u istragu toga zida.Tea idemo! Na more! Pomislio sam tata još ne može ići na more da mu želudac ne upije Jadran.
.Gore , dolje i došli smo do druge strane zida. Sjetio sam se Top liste nadrealiste i bacanja pogleda u vis. Bio bi red da bacim pogled preko zida. Uspio sam, naravno preko zida sam bacio pogled na svoju terasu.Naravno došla je i Hana provjeriti što radimo sa pogrešne strane zida
Tata idemo na more, vrag je odnio šalu dosadan sam i vlastitoj djeci..Sam sam i sebi dosadan bilo je vrijeme za povratak na pravu stranu zida.

03.03.2015. u 17:12 • 0 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

utorak, 31.03.2015.

Kriv je i odlazak na fizikalnu

srijeda, 25.03.2015.

Suicidno gutanje

nedjelja, 15.03.2015.

Malena i KLepetan

srijeda, 11.03.2015.

Hinduist

utorak, 03.03.2015.

Prava strana

Opis bloga

Kontakt

facebook stranica

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo