Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

četvrtak, 26.02.2015.

Ilegala

Kako prihvatiti sam sebe? To mi je pitanje, bilo, pitanje svih pitanja Invalidnost me totalno desocijalizirala od ljudi. Otići i u trgovinu za mene je bila opasnost. Boki ja sam Anja! Nisi ti Anja, fali ti V. Gadno je kod rehabilitacija što te doslovno nitko ne konta.
Izaći negdje sam. Nee, bojim se , kako će me ljudi razumjeti kad sam sebe ne razumijem. Da li je vani veliki vuk koji će me pojesti? Nema U Slavoniji vukova, srećom moždane stanice mi nisu toliko ubijene da to ne znam. Ipak nisam crvenkapica, a i nisam jestiv( vuk bi uginuo od probavnih smetnji).
Da li sam bio siguran da nema vukova?Naravno da nisam. Kako da se osamostalim?Nemam pojma…, kako da odem sam u trgovinu?Nekako mi je pasalo biti invalid u u ilegali. Ali samo neko vrijeme.. Strah od ne prihvaćanja okoline je bio je jak do bola. Nisam jedini ima i puno gorih od mene, koji su osuđeni na ilegalu. Vrata za izlazak iz ilegale su mi bila ona virtualna. U njima možeš komentirati, pa i igrati košarku, nogomet. Jbg, za to mi je falila jedna ruka.
Cilj je bio jedan , a on je izlazak iz ilegale, odlučio sam poslije mora sam ići do trgovine.Za to treba imati muda, a gdje se bolje mogu pripremiti nego na moru. Najednostavnije je da nekog pošaljem u trgovinu ;; pa da mi kaže kako je tamo.
Vanja ti to možeš i imaš sreću da hodaš. Dobro, idem kupiti bon za mobitel. Vrata su mi bila izlaz i pećine, znao sam da više nema natrag. Na putu do trgovine sam skužio da mi je bliže i jednostavnije kupit bon na kiosku. Dogegao sam se do kioska. Obar an,olim as on od 25 una( Dobar dan, molim Vas bon od 25 kuna. Blijedi pogled prodavačice, a taj blijedi pogled ubija kod izlaska iz ilegale. Rekli ste upalać? Ne ekao sam on od 25 una. Povuci potegni bon je bio moj. Pravac spilja koja je na četvrtom katu( spilja na visini).
Pretraživać gooogle. Ako ne govorim bar mogu pisati ili mimikom i mahanjem ruke pokazivati što želim. Loco-Moto mi se ponudio kao rješenje. Ja bi tamo, ti ljudi igraju i šah. Povuci potegni, uspio sam si dogovoriti prijevoz do tamo. Tamo su me svi dočekali sa smiješkom. Čak ni vuka tamo nema.
Prihvati sam samoga sebe družeći se sa ljudima koji daruju samo osmijeh. Nekima ljudima nas nije jednostavno slušati i najlakše se pravit grbav i gluh. Ne postoji mi i oni, postoje ljudi u potrebi i oni koji to nisu.
Na nama u potrebi je da izađemo iz ilegale i da se naš glas čuje.

26.02.2015. u 10:46 • 1 Komentara • Print • #

nedjelja, 15.02.2015.

Štok i kiborg

Dok sam čekao da me zovu za koncert, zadao sam si novi cilj koji se zove štok. Štok samo ga pravi alkoholičari piju .Štok hvala ne ipak malo prevelik postotak alkohola za mene. Pivo i bambus su za mene bili vrh alkohola. Znao se i gemišt ubaciti.
Pa koji onda štok mi je bio cilj.Štok visok 204 cm, štok od vrata..Cilj ga je bio dotaknuti lijevom rukom.Blanka Vlašić je tad jurišala na 210 cm, a ja na 204 cm. Da preskočim samo da dotaknem. Uf nevjerovatno je koliko je teško dići vlastitu ruku.Na 170 cm se već počinjala tresti kao pleumatska bušilica.
Uspio sam je dići otprilike do 180 cm, naravno da pretjerujem. Ostala su mi još 24 cm cilja do cilja zvanog štok.
Svibanj je prolazio, ali od očekivanog poziva ništa. Postavio sam si upitnik da li me mogu lagati za humanitarni koncert u tome svom jadu, koje me spopao? Vjerovao sam da ne i da se ljudi ipak na taj način nebi igrali sa ljudima. Budi pozitivan, to me je nekako držalo.
Nikad baš nikad nisam tražio da mi netko organizira koncert. Prosjak može kopati po smeću i biti gospodin, a najveći gospodin može uvijek biti prosjak( u duši). Tako mi je govorila gazdarica u Zagrebu, koja je umrla u 103-oj, bila je pametna žena .Sa 100 je igrala šah samnom. Ja sam u Banovini Hrvatskoj bila među najboljim šahistkinjama,Banovini Hrvatskoj??
Gospodina čine djela, a prosjaka često sudbina odredi. Lažna odjela, mimika, osmijeh, a u duši pojedinci uvijek ostaju prosjaci! Savjest se ne može kupiti, ona ti ostaje, ako možeš živjeti sa njom: Pandaci i razni lokalni političari izgleda mogu.
Da li sam bio tužan zbog koncerta?Jesam, moram priznati. Homo homini lupus( Čovjek je čovjeku vuk), ima tu istine. Osobno mi nije tu naneseno zlo, ali nepravda je.Samo jedna rečenica: Vanja mi to ne možemo organizirati, bi bila dovoljna. Naravno nitko me nikad nije zvao, aha ta politika!
U međuvremenu je bilo i pripremno ročište, u kojem je zaključeno da se je tužba osnovana i postupak ide dalje.. Odvjetnica je rekla da će na slijedećem ročištu u rujnu biti zatraženo i vjerojatno odobreno vještačenje vještaka.
Pahor-Kosor je bio poseban odnos, zahvaljujući njihovoj prisnosti U lipnju 2011 su završeni pregovori, a 1 srpnja 2013 ulazimo u EU. Njih dvoje su bili toliko prisni da bi u najmanju ruku bilo korektno da su u javnost pustili neki kućni pornografski uradak, ako zbog ničega, bar zbog dobrih odnosa sa susjedima.
Tih dana dana je jedan dečko umro na infektologiji, mislim da se Ivan zvao, supruga mi je rekla. Nisam istraživao, ali i kod njega je bilo puno nelogičnosti, kao u mome slučaju. Umjesto na dijalizi, on je završio na groblju.
Godinu dana će biti, spremali smo se u lipnju na more, ta godina je proletjela. Godina bez ležanja u bolnici. Kod kuće sam stalno pokušavao nešto miksano jesti na usta. Sa Tamarom smo se dogovorili jednom mjesečno dolaziti u Zagreb, naravno kad supruga ne radi. To sa gutanjem je totalno nevjerojatno. Znalo se dogoditi da nakon sat vremena pljunem, a ono bijelo. To je šlag koji sam jeo prije sat vremena, dobro je. Spremao sam u jednjak zalihe hrane za zimu .
Previjanje pega je posebna kategorija. . Cijev ti viri iz stomaka, kao nekakav kiborg . Da bar mogu biti kao Arnold terminator..Ljudska robotika me uvijek zanimala, pa zašto seb, ja i na primjer mogao zamijeniti, pokvarene dijelove sebe? Karbonski zalisak već imam , ali bar lijevu ruku od titana?
Progamirani mozak, ionako je i ovaj organski već programiran, sa marketingom i kapitalističkim sranjima, ali da imam umjetni mozak, mogao bi se restartirati ili nadograditi po potrebi.. Da mi je biti kiborg!

15.02.2015. u 16:46 • 0 Komentara • Print • #

petak, 13.02.2015.

Tri su mi godine tek

Tri godine su mi tek!

1.godina:1537 posjetitelja
2 godina:4446 posjetitelja
3 godina:7123
____________________________________________________
4 godina( cilj?): 9 000 posjetitelja( cilj nije ostvaren , pa ostaje isti
1 godina: 97 postova
2 godina:147 postova
3 godina: 219 postova
__________________________________________________________
4 godina : Ne znam koliko ću pisati, ali u svakom slučaju nastavljam…
1 godina : prosječno 7.5 postova mjesečno
2 godina: prosječno 6.4 postova mjesečno
3 godina: 6. 3 postova mjesečno
__________________________________________________________
4 godina : Ne znam koliko ću pisati, ali u svakom slučaju nastavljam…
1 godina: 1 757 riječi
2 godina: 2839 riječi
3 godina:5914 riječi

1 godina: prosječno 19 riječi po postu
2 godina: prosječno 20 riječi po postu
3 godina: prosječno 28 riječi po postu( plan prebačen)
_________________________________________________________
. godina : cilj 29 riječi po postu
1, godina: 2776 pogleda
2. godina:8 262 pogleda
3 godina -12 977 pogleda( plan prebačen)

______________________________________________________________
4 godina : cilj oko 16 000 pogleda
1.godina hodanje sa štapom
2.godina hodanje bez štapa
3 dodina: hodanje na rukama( neostvareno
___________________________________________________________
4.godina: samostalno otvaranje lijeve

1 godina: šaka afunkcionalna
2 godina: šaka Botoxirana
3 godina: recesija/ nema botoxa za mene
_______________________________________________________________
4.godina: brišem guzicu lijevom rukom( cilj ostaje isti)
1
1 godina: sretno oženjen
2. godina: ne sretno napušten
3 godina: još se rastajem
____________________________________________________________
4 godina: nadam se da će biti pametnija i bolja po tome pitanju

13.02.2015. u 15:10 • 1 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 09.02.2015.

Gadafi

Buđenje prirode u proljeće, pored toplane na mazut na Slavoniji 1 bilo je naprosto neprocjenjivo.
Pucao me neki adrealin, Tomo me je u trenirao da sam u komadu hodati sve više, bar do klupa u blizini stana.Tad sam bio zaokupljen tim koncertom, ali mi se istodobno sviđala sve manje ideja da budem maskota, pred 500 ljudi, jer sam po sebi nisam daleko od maskote. Možda me neko jednog dana brandira, na npr. neki šlagirani proizvod.
U Namieu u Fukushimi je evakuirano sve stanovništvo u radijusu od 20 km od elektrane, koji su nažalost morali reči meni najružniji pozdrav svojo kući i domu. Zbogom zauvijek!Nažalost dosta je životinja ostalo, pa sam preko youtubea, pratio njihovu evakuaciju..
Kod na s je opet bilo : hebeš zemlju koja nema premijera u zatvoru ili bar u Remetincu! Tih dana me Građanska akcija oduševljavala svojim aktivizmom, pogotovo sa akcijom:“Potrubi za pad HDZ-a“, kod džamije u Zagrebu.
Hočemo li ići u prvu šetnu sa Teom?Idemo da se obučemo. Prva šetnja prekrasnim, mazutom prekrivenim, nekad radničkim naseljem , u kojem trenutno ima najmanje radnika. Nekad su ga zvali Đurino naselje, jer su u njemu živjeli radnici Đure Đakovića. U to vrijeme se nisam znao sam obući, pa sam čekao svoj red. Tea je van ponijela svoju dudu, ja svoju dudu i posudu ostavio u stanu. Pomalo je pričala, ali je skroz pokupila moj japanski govor.Tata za je ovo? Vijeće,( cvijeće supruga je prevodila), ali je Teu cvijeće ostalo vijeće. Kad je Tea skužila pobrala je cijelu livadu. Trebalo mi je dvije godine da dočekam prvu obiteljsku šetnju i kćeri uberem cvijet,
Kad ubereš jedan cvijet skužiš , da i okolo ima livada, ali ovi iz Komunalca su nas preduhitrili, čak su i travu za zeca pokosili. Tomo mi je došao na fizikalnu u kući. Promijenili su mi teren i dobit ćeš novog terapeuta Miru.Opet i opet noga.Tomo mi je odgovarao jer me kužio preko 50% što mu kažem. Ode on i on, bio bi red da onda upoznam Miru.
Miro terapeut, je drugi ćelavi terapeut, nakon Hrvoja, ovaj je imao i bradicu za dodatak. Neki feminizirani lik, gledao me koda ću ga ugristi u najmanju ruku. Hoćemo li ići na stepenice malo van da prohodamo gore dolje?To gore dolje me me stalno spopadalo, iako mi je davalo perverzne asocijacije.Naravno, pitao sam se hoće li me još neko naguziti na tim stepinacama? To bi mi bila kao neka kolonoskopija, na toj pretrazi valjda jedino nisam bio , ali nisam baš ni u to siguran, samo sam čuo da nije ugodna.
Na kraju je Miro ispao skroz ok, rocker i gitarist. Kad je vidio da sa lijevom stranom stepenica se penjem lijevom stranom( a imam oduzetu lijevu ruku) i držim desnom rukom.
Da li bi mogli probati: Da ideš desnom stranom stepenica gore i odguruješ se od zid desnom rukom?Naravno, iako sam se bojao da me gravitacija ne prevrne natrag niz stepenice. Stepenica, po stepenica i 17 stepenica, ostalo je još samo tri kata do stana .Od totalne lijeve strane otišao sam totalno desno i napokon naučio hodati stepenicama, uz zapinjanje lijeve patike( svaki vrh lijeve patike mi je izlizan od stalnog zapinjanja. Nakon 30-ak minuta, završili smo sa terapijom.
Miro je bio ljubazan do bola. Da li možeš dići malo više nogu da ne zapinješ?Da li te boli?Više mi je odgovarao naredbeni pristup terapeuta .Digni nogu odmah!Da li boli, mora da boli! Naravno uz lagani sadomazo smiješak dok mi oči ispadaju od bola.
Hoće li biti problem da ti dolazim svaki drugi dan oko 9?Naravno da neće!Taman poslije preporuke vina za taj dan u Dobro jutro Hrvatska!

Tih dana sam vježbao govor za humunatirani koncert. Poslao sam im svoje slike, pa ako hoće nea prave maskotu od mene. Slušao sam govore Martina Luthera i Vlade Gotovca, Jbg. svi su bili političkog karaktera, ali su prenosili dobru ideju.
Zaključio sam na meni je samo da kažem hvala. Tih dana smo čekali poziv da kažu točan datum maškara. Svadilo mi se hodati po vani, pa sam sve dalje i dalje išao od kuće. Razmišljao sam da prekinem sa fizikalnom u kući, jer je Miro malo zabušavao, bar me je naučio hodati po stepenicama.
Poslije mora krečem na fizikalnu pješke na Trg pobjede, naravno pješke u pratnji ženskog tjelohranitelj. U Libiji je bjesnila revolucija, ali tko sta može Gadafiju, kad ima ženske tjelohranitelje baš kao ja.

09.02.2015. u 12:41 • 0 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

četvrtak, 26.02.2015.

Ilegala

nedjelja, 15.02.2015.

Štok i kiborg

petak, 13.02.2015.

Tri su mi godine tek

ponedjeljak, 09.02.2015.

Gadafi

Opis bloga

Kontakt

facebook stranica

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo