Gadafi

ponedjeljak, 09.02.2015.

Buđenje prirode u proljeće, pored toplane na mazut na Slavoniji 1 bilo je naprosto neprocjenjivo.
Pucao me neki adrealin, Tomo me je u trenirao da sam u komadu hodati sve više, bar do klupa u blizini stana.Tad sam bio zaokupljen tim koncertom, ali mi se istodobno sviđala sve manje ideja da budem maskota, pred 500 ljudi, jer sam po sebi nisam daleko od maskote. Možda me neko jednog dana brandira, na npr. neki šlagirani proizvod.
U Namieu u Fukushimi je evakuirano sve stanovništvo u radijusu od 20 km od elektrane, koji su nažalost morali reči meni najružniji pozdrav svojo kući i domu. Zbogom zauvijek!Nažalost dosta je životinja ostalo, pa sam preko youtubea, pratio njihovu evakuaciju..
Kod na s je opet bilo : hebeš zemlju koja nema premijera u zatvoru ili bar u Remetincu! Tih dana me Građanska akcija oduševljavala svojim aktivizmom, pogotovo sa akcijom:“Potrubi za pad HDZ-a“, kod džamije u Zagrebu.
Hočemo li ići u prvu šetnu sa Teom?Idemo da se obučemo. Prva šetnja prekrasnim, mazutom prekrivenim, nekad radničkim naseljem , u kojem trenutno ima najmanje radnika. Nekad su ga zvali Đurino naselje, jer su u njemu živjeli radnici Đure Đakovića. U to vrijeme se nisam znao sam obući, pa sam čekao svoj red. Tea je van ponijela svoju dudu, ja svoju dudu i posudu ostavio u stanu. Pomalo je pričala, ali je skroz pokupila moj japanski govor.Tata za je ovo? Vijeće,( cvijeće supruga je prevodila), ali je Teu cvijeće ostalo vijeće. Kad je Tea skužila pobrala je cijelu livadu. Trebalo mi je dvije godine da dočekam prvu obiteljsku šetnju i kćeri uberem cvijet,
Kad ubereš jedan cvijet skužiš , da i okolo ima livada, ali ovi iz Komunalca su nas preduhitrili, čak su i travu za zeca pokosili. Tomo mi je došao na fizikalnu u kući. Promijenili su mi teren i dobit ćeš novog terapeuta Miru.Opet i opet noga.Tomo mi je odgovarao jer me kužio preko 50% što mu kažem. Ode on i on, bio bi red da onda upoznam Miru.
Miro terapeut, je drugi ćelavi terapeut, nakon Hrvoja, ovaj je imao i bradicu za dodatak. Neki feminizirani lik, gledao me koda ću ga ugristi u najmanju ruku. Hoćemo li ići na stepenice malo van da prohodamo gore dolje?To gore dolje me me stalno spopadalo, iako mi je davalo perverzne asocijacije.Naravno, pitao sam se hoće li me još neko naguziti na tim stepinacama? To bi mi bila kao neka kolonoskopija, na toj pretrazi valjda jedino nisam bio , ali nisam baš ni u to siguran, samo sam čuo da nije ugodna.
Na kraju je Miro ispao skroz ok, rocker i gitarist. Kad je vidio da sa lijevom stranom stepenica se penjem lijevom stranom( a imam oduzetu lijevu ruku) i držim desnom rukom.
Da li bi mogli probati: Da ideš desnom stranom stepenica gore i odguruješ se od zid desnom rukom?Naravno, iako sam se bojao da me gravitacija ne prevrne natrag niz stepenice. Stepenica, po stepenica i 17 stepenica, ostalo je još samo tri kata do stana .Od totalne lijeve strane otišao sam totalno desno i napokon naučio hodati stepenicama, uz zapinjanje lijeve patike( svaki vrh lijeve patike mi je izlizan od stalnog zapinjanja. Nakon 30-ak minuta, završili smo sa terapijom.
Miro je bio ljubazan do bola. Da li možeš dići malo više nogu da ne zapinješ?Da li te boli?Više mi je odgovarao naredbeni pristup terapeuta .Digni nogu odmah!Da li boli, mora da boli! Naravno uz lagani sadomazo smiješak dok mi oči ispadaju od bola.
Hoće li biti problem da ti dolazim svaki drugi dan oko 9?Naravno da neće!Taman poslije preporuke vina za taj dan u Dobro jutro Hrvatska!

Tih dana sam vježbao govor za humunatirani koncert. Poslao sam im svoje slike, pa ako hoće nea prave maskotu od mene. Slušao sam govore Martina Luthera i Vlade Gotovca, Jbg. svi su bili političkog karaktera, ali su prenosili dobru ideju.
Zaključio sam na meni je samo da kažem hvala. Tih dana smo čekali poziv da kažu točan datum maškara. Svadilo mi se hodati po vani, pa sam sve dalje i dalje išao od kuće. Razmišljao sam da prekinem sa fizikalnom u kući, jer je Miro malo zabušavao, bar me je naučio hodati po stepenicama.
Poslije mora krečem na fizikalnu pješke na Trg pobjede, naravno pješke u pratnji ženskog tjelohranitelj. U Libiji je bjesnila revolucija, ali tko sta može Gadafiju, kad ima ženske tjelohranitelje baš kao ja.

09.02.2015. u 12:41 • 0 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

ponedjeljak, 09.02.2015.

Gadafi

Opis bloga

Kontakt

facebook stranica

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo