Dnevnik bolesnika o svemu pomalo
subota, 22.02.2014.
Hansaplast
Krenilo mi je:- Šta mi je krenilo?-Srednji prst naravno.4000 kn platio sam da ljudima mogu pokazivati srednji prst( eto Vam ga na!).
Šalim se definitivno mi je popustio spazam, ali od brisanja guzice još ništa. Mislim, dakle jesam (Mislim, dakle postojim).Dokazao sam si da mogu biti sam daleko od kuće. Prijatelji su mi svojim dolascima uljepšali svakodnevnicu. Na kraju sam se sa prijateljem klackao, umjesto pio pivo. Tek su mi 33, sa 50 se počinjemo igrati autićima.-Brmmm, brmmm..
Radni terapeut je krajnje inovativan. Stalno se nateže sa mojom lijevom šakom, pošto stalno ide u fleksiju; dok čekam ortoze( da, da HZZO mi ih je odobrio); sjetio se inovativnog riješenja zvanog HANSAPLAST.Tu nema recesije; ulijepio me dobrano. Ispratio me sa zadnje terapije:-Sad drži to par sati.Moja kiborovska ruka i ja smo krenuli u trgovinu.
Svašta u toplicama možeš vidit. Ušao sam u trgovinu; trgovkinja me uplašeno pogledala:
-Kaj si si strgal ruku?-Nisam samo sam u ekstenziji!!.Tri dana sam skidao taj Hansaplast.
Čuda se događaju dr mi nije za terapiju odredio logopeda.Warum? Cijeli svijet me razumije ( haha)
Evo napokon i dobre vijesti - sutkinja je odlučila ne ulaziti više u liječničku grešku - to sada utvrđeno i gotovo. Gotovo!!!! I onda opet ono
ALI
Sada se u postupku mora utvrditi moje stanje - na koji sam sve načine oštećen pa je sutkinja istovremeno odredila vještačenje po neurologu, psihijatru i fizijatru (Što je isto puno bolje nego da ide jedno po jedno).Kad me to izvještače, onda će valjda sud bit gotov., ali…………
utorak, 11.02.2014.
Dvije godine su mi tek!
1.godina:1537 posjetitelja
2 godina:4446 posjetitelja
____________________________________________________
3 godina( cilj?): 9 000 posjetitelja
1 godina: 97 postova
2 godina:147 postova
__________________________________________________________
3 godina : Ne znam koliko ću pisati, ali u svakom slučaju nastavljam…
1 godina : prosječno 7.5 postova mjesečno
2 godina: prosječno 6.4 postova mjesečno
__________________________________________________________
3 godina : Ne znam koliko ću pisati, ali u svakom slučaju nastavljam…
1 godina: 1 757 riječi
2 godina: 2839 riječi
3 godina:????? Riječi
1 godina: prosječno 19 riječi po postu
2 godina: prosječno 20 riječi po postu
_________________________________________________________
3. godina : cilj 21 riječ po postu
1, godina: 2776 pogleda
2. godina:8 262 pogleda
______________________________________________________________
3 godina : cilj oko 12 000 pogleda
1.godina hodanje sa štapom
2.godina hodanje bez štapa
___________________________________________________________
3.godina hodanje na rukama( hehehe)
1 godina: šaka afunkcionalna
2 godina: šaka Botoxirana
_______________________________________________________________
3.godina: brišem guzicu lijevom rukom
1
1 godina: sretno oženjen
2. godina: ne sretno napušten
____________________________________________________________
3 godina: nadam se da će biti pametnija i bolja po tome pitanju
Uf dosta mi je podataka, hvala Vam što ste trpjeli moje piskaranje u ove dvije godine, ali kako sam rekao bar ću pisati do završetka suda.I nadam se da neći ići u BOLNICE(grrr)
Nadam se da će se i mojoj obitelji svi snovi ostvariti pogotovo curama.
Hvala SVIMA KOJI ME PRATE!
subota, 01.02.2014.
Krapinske toplice 2 dio
Jučer sam nakon terapija krenuo u potragu za liječnikom da mi aplicira taj Botox .Pošto sam sve platio, pa da ne propadne, dao sam se u misiju potraga za liječnikom, kako ga zovu tamo docent.
Krenuo sam od prizemlja, u prizemlju sam ušao u njegovu ambulantu, ali nikog nije bilo osim nekog pacijenta na stolu. Neugode li pomislio sam i napravio polukružni okret prema van.
„Ako nije tu valjda sestra zna gdje je“ ; i gle čuda bio sam u pravu!“Pogledajte u visokom prizemlju i tamo ima ambulantu“Na svakom katu ambulanta jedna. Nisu Krapinske toplice Klinika Mayo.
Kako je sestra rekla našao sam ga tamo.“Za pola sata ću ti dati Botox, dođi dolje u moju ambulantu; vidimo se za pola sata!“ Odjednom me ulovila panika:“Oprostite da li mogu ići ručati u tih pola sata?“, „Možeš ,vidimo se!“ Do tad nisam ni bio ni gladan, ali paničar što jesam, odlučio sam pojesti ručak , pa makar on bio zadnji.
Konfuzne misli, vrtile su mi se u glavi. Odručao sam svoje i uz kćerkinu sms podršku, hrabro sam došao do ambulante.Nakon desetak minuta izašao je medicinski tehničar i rekao mi :“Dođi sim“
Ušao sam u ambulantu.Taj tehničar je za glavu viši od mene( najviši Zagorac??).
Priredio sam mu kanonadu pitanja:“Da li to boli?““Malo boli, skini se do pasa i lezi“
Malo!!!! Poslušao sam i legao i pustio ga da jede jabuku; jer bilo bi bez glupo dalje ispitivati.
Spojio mi je desnu ruku na neki aparat.Nakon par minuta dolazi nasmijan dr.Bakran, sa hrpom injekcija „To su tvoje“
Skužio sam funkciju Zagorskog gorile:“Drži mu lijevu ruku“Onda je slijedio prvi ubod i neko titranje na ekranu .“Aaaaaa“; nekontrolirano sam vikao.“Da li si ti Tarzan pitao me?“Tarzan ima Jane, a moja Jane pobjegla od mene.., da skratim još me 7 puta nakon toga ubo uz isti krik.
Na kraju se i zezao:“Koje je drugo slovo abecede?“
„Žžžžžž,,“, naravno .Nakon 20-ak minuta „Gotovi smo“
Živ sam, ne levitiram po plafonu.E, da Ciganović zna koliko sam Botoxiran, bio bi ljubomoran.
Da nije boljelo značilo bi da su mi živci mrtvi, ali boljelo je…
Listopad 2024 (1)
Rujan 2024 (4)
Kolovoz 2024 (6)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (3)
Svibanj 2024 (2)
Travanj 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (4)
Listopad 2023 (1)
Kolovoz 2023 (1)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Ožujak 2023 (2)
Siječanj 2023 (2)
Prosinac 2022 (2)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (5)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (6)
Travanj 2022 (8)
Ožujak 2022 (2)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (3)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (2)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (2)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (2)
Travanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (2)
Opis bloga
Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 44 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!
Kontakt
krnic1980@gmail.com