NEMANJA: SMIRENOUMLJE

Denis Kuljiš: Kabinet novog predsjednika

Oni koji u bivšem, sporoodlazećem predsjedniku što se nikako ne gasi, vide sotonsku manifestaciju, reći će da je kabinet novoga predsjednika Republike Hrvatske nastao «vjenčanjem raja i pakla», kreiran po oprobanom načelu za svadbene oprave: «Something old, something new, something borrowed, something blue». Neznalice to prevode kao «nešto novo, nešto staro, nešto pozajmljeno, nešto plavo...» No ovdje «blue» nije plavo, nego sjetno, tužno, to je memento koji te u najsretnijem trenutku treba malo prizemljiti i obuzdati neograničeno radovanje... Imenovanje Saše Perkovića (42), dosadašnjeg savjetnika za sigurnosna pitanja u kabinetski tim novog predsjednika – zaista je ujedno «posuđeno» i «tužno». Sin Josipa Perkovića, posljednjeg šefa hrvatske Udbe i prvog šefa prve Tuđmanove tajne službe SIS, nije, naravno, odgovoran za grijehe svoga oca, kojega njemačka država, progoneći ubojice Stjepana Đurekovića, tereti kao organizatora toga političkog ubojstva. Agent-provokator Krunoslav Prates koji je jadnog Pištu navukao, već je osuđen na doživotni zatvor, izvršitelj Đorđe Božović Giška koji je problematičnog emigranta ruknuo sjekirom, na gospićkom je ratištu i doslovno izgubio glavu (lički Villon, Damir Karakaš opisao je kako su s njom branitelji igrali nogomet), ali naručitelj egzekucije zasad je još neizručen. A dok je otac još bio glavna šarža u Službi, njegov sin Aleksandar u njoj se namjestio pa brzo napredovao te završio na Pantovčaku, prvo kao Mesićev savjetnik za sigurnost, a potom kao šef osoblja (iliti pročelnik ureda, odnosno poslovođa predsjedničke administracije). Na toj funkciji napravio je strahoviti diplomatski i politički faux pas – otišao je u Beč pa pregovarao s nazovigeneralom Zagorcem, nudeći mu da svjedoči protiv Sanadera i ostalih hadezeovaca, u zamjenu za blaži sudski progon... Kad je tajni snimak sastanka dopao u ruke austrijskom pravosuđe, ondje su bili osupnuti tim balkanskim dilovima, što je zamalo onemogućilo Zagorčevo izručenje. Teške muljaže, udbaši, gangsteri i šarlatani – tipično za ugođaj Mesićeva predsjedništva, od kojega je Pantovčak, prilikom Josipovićeva dolaska, trebalo posve provjetriti... Ali nije. Razumni ljudi napominju kako će Perković, «kao profesionalac» biti vjeran novom predsjedniku, a ne starom, no činjenica je da je i ministar policije Karamarko bivši Mesićev šef kabineta, pa mu nije posve nelojalan, dok je za naredni mandat sadašnjeg državnog odvjetnika Bajića Stipe nemilice drukao na Iblerovu trgu. Nije uspio, ali Bajić je prošao i održao se, pa se sve skupa čini kako se tyrannosaurus ex dobro osigurao na svim stranama... Neće jedino kontrolirati štampu. To se vidjelo već prilikom intervjua za RTL, koji je Mesić razljućen prekinuo.
Glavna imenovanja u budućem Josipovićevu kabinetu djeluju pak optimistično, kao i sam lik novog hrvatskog predsjednika. Josip Joško Klisović (42) bit će predstojnik ureda, «šef osoblja», a on dolazi iz «Atlantica» gdje je dvije godine bio tajnik grupe, što je važan, visok položaj u internacionalnoj kompaniji pa ukazuje na znatne, konvertibilne sposobnosti mladog dužnosnika: nije on činovnik koji bi crkao od gladi bez državne službe. Klisović je počeo diplomatsku karijeru u ministarstvu vanjskih, gdje je primljen s grupom najboljih studenata prava, odlikaša, pred kojima je bila budućnost. Na Zrinjevac je došao, dakle, sa Zokijem Milanovićem, predsjednikom SDP-a, i Orsatom Miljenićem (sad odvjetnikom kojega neki spominju kao kvalitetnu zamjenu za Bajića). Klisović je sjajno školovan – dobio je švicarsku stipendiju pa završio čuvenu diplomatsku akademiju na Malti, radio u New Yorku, u predstavništvu u Bruxellesu, te u «bazi», u Ministratsvu, gdje je dotjerao do šefa analitike i šefa kabineta minsitrice Kolindje Grabar. Dok je u Belgiji boravio kao zamjenik šefa misije pri NATO-u, njegova se žena zaposlila u diplomatskom predstavništvu kao pregovaračica za pristupne fondove, a kako je i sama visokoškolovana, te posao dobila na natječaju, neosnovane su priče da ju je on na to mjesto ugurao nekakvim svojim utjecajem. To su naprosto spsobni, pametni mladi ljudi. Imaju dvoje djece - kod njih je sve «by the book». Da, Milanović bio je Jošku kum, ali više nisu osobito bliski, no Zoki ga jako cijeni i smatra da je «u osnovi lijevoliberalno orijentiran», ako i nije nikad bio član SDP-a. Josipović je pak Klisovića upoznao dok je Ivo bio angažiran kao odvjetnik hrvatske vlade na Haaškom sudu. Znači, uočio ga je dok su zajednički radili na stručnim, pravnim i diplomatskim poslovima. Profilski, zaista nije mogao naći boljeg čovjeka za tu dužnost...
Vanjske poslove preuzima pak od praktično besmrtnog Budisava Lončara (85) dugi Joško, Josip Paro (55), sadašnji hrvatski veleposlanik u Nizozemskoj, koji je ranije dugo bio ambasador u Londonu. Taj nekadašnji dečko iz provincije, nacionalistički nastrojeni student rodom s Paga, ušao je u diplomaciju 1992. i već se deset godina poslije toga (nakon savjetništva u Madridu i jedne ture u Zagrebu) dokopao fenomenalne ambasadorske rezidencije u londonskom Hampstead Heathu, modernističke vile s unutrašnjim bazenom zaštićena kao britanski spomenik kulture. Poslije poklisarstva na dvoru kraljice Elisabethe, predaje vjerodajnice kraljici Beatrax. U međuvremenu, bio je pomoćnik ministra vanjskih poslova, a Ivica Račan ponudio mu je 2003. da u slučaju pobjede SDP-a, postane ministar vanjskih poslova. Srećom, to se nije pročulo kod sanaderovaca, pa je izbjegao vendetu. Para svi hvale kao ozbiljan diplomatski kadar, čovjeka koji razumije briselska posla i Zapadnu Europu. Bit će dobrodošlo ako to fokus predsjedničke diplomacije preseli s druženja s različitim trećesvjetskim diktatorima iz prethodnog vica...



Dr Siniša Tatalović (50) s Fakulteta političkih nauka još je jedan mesićevska rezidua u novom kabinetu. No, kao savjetnik za unutrašnja pitanja, taj bivši asistent Radovana Vukadinovića, osnivača hrvatske znanstvene udbologije i «ništa nas ne smije iznenaditi» geopolitike iz doba samoupravljanja, neće imati stvaran utjecaj, budući da njegove priče mogu impresionirati samo ljude skučene naobrazbe, poput bivšeg gospodara Pantovčaka. Sam je Josipović dovoljno pametan da razumije unutrašnjopolitičku situciju tri puta bolje od tog zaguljenog Ogulinca koji predaje «osnove nacionalne sigurnosti» na zagrebačkom FPZ-u.
Zlatko Gareljić (51) bit će savjetnik za vojna pitanja. On je iz Makarske kao i sam Josipović, ali, zapravo je SDP-ov kadar, bivši zamjenik ministra obrane u Račanovoj vladi. Odlično poznaje taj sektor, a preselio se u Zagreb i više nije toliko utjecajan u zavičajnoj Desetoj izbornoj jedinici (na prethodnim parlamentarnim izborima bio je nisko na listi u Prvoj, zagrebačkoj). Bit će odličan čovjek za vezu s MORH-om gdje predsjednik nadzire vojnu obavještajnu, kojoj hitno treba stati na rep, kao i onom besoprizornom generalu Kruljcu... Forza, Zlatko!
Šefica predsjednikova kabineta, naravno, vrlo je važna osoba ako i nema posebnu političku težinu. Jako zgodna Danica Juričić Spasović (?), nerazdvojna s Josipovićem još od predsjedničke kampnje gdje je diskretno radila kao glasnogovornica, bivša je novinarka, za koju, moram priznati, nisam čuo dok nije dobila ovu parapolitičku funkciju. To ne bih mogao reći za Zrinku Vrabec Mojzeš, koja će biti predsjednikov PR, ili osoba za odnose s novinarima. Ako je Ivo promijenio mobitel, teško da ću se s njim čuti sljedećih pet ili deset godina. Zrinka je bila šefica Radija 101, koja je tu firmu dovela u sadašnju krizu. Pošto su je smijenili s funkcije, dioničari/udjeličari, novinari koji su od nje naslijedili 17 milijuna kuna duga, odustali su od toga da je tuže zbog pronevjere (a predali su krivičnu prijavu protiv direktora) samo zato jer su htjeli izbjeći neželjeni skandal...
Sad opet nešto vrlo pozitivno – Drago Pilsel (48), nije priča za sebe, nego cijeli roman: bivši argentinski franjevac i misionar u džunglama Mato Grossa, došao je u Hrvatsku kao inspirirani nacionalist, ali ga je Duh sveti, umjesto u klerikalizam, odveo u HHO, gdje je otkrio žrtve gospićkih zločina. Zatim se približio ljevičarima, pa oženio za protestantsku misonarku u džunglama Filipina... Drago će za Josipovića pisati govore. Malo španjolskog literarnog patosa, umjesto kafanskih viceva, neće škoditi predsjedničkim adresama.
Govori se da će profesor ekonomskog fakulteta monetarac dr Boris Cota doći na mjesto savjetnika za privredu, no to nije sasvim sigurno, a nije baš ni jako važno – od svih područja, predsjednik realno ima daleko najmanje utjecaja na ekonomiju, ma što tko pričao u predizbornoj kampanji.