NEMANJA: SMIRENOUMLJE

Nevjerojatno je kako je spremno "Jučernji list" (Jutarnji+Večernji) dočekao kandidaturu Nadana Vidoševića za PR (Predsjednika Republike).

Kakvi sponzorirani tekstovi, kakvi framing-intervjui!

Nevažno je čak i autorstvo ovako agresivnog PR-a - puno je važnije uočiti spremenost vodećih hrvatskih dnevnih novina da se podaju i objavljuju ovakve letke.

Ponekad me takve koincidencije tjeraju na pomisao da negdje u teutonskim alpskim visinama WAZ i Styrija čine neraskidivo germansko bratstvo. Ali, to je samo još jedna od provincijalnih teorija zavjere. (Btw, ne znam zašto se uz ovakve tekstove i intervjue u kutu fotografija ili stranica ne javlja i logo HYPO-a?)

Valja sada primjetiti da se NADAN čita jednako s lijeva nadesno i zdesna nalijevo, dakle ideološki sasvim neutralno.

Važno je to i stoga jer je Index prije dva dana pisao da je predsjednik Mesić izabrao kandidata za svoga nasljednika na Pantovčaku:

"Vidošević je često sa mnom putovao u inozemstvo tijekom predsjedničkih posjeta i jako je dobro upućen u uspjehe i neuspjehe tih putovanja", citira Index predsjednika, i dodaje da je tim riječima Mesić "označio" Nadana Vidoševića kao "svog" kandidata.

Zanimljiva je to tvrdnja, naročitu u svjetlu teze komentatora koji je na portalu reci.hr, u kolovozu prošle godine, pod nickom Dr.No, napisao sljedeći komentar:

"...ta, kao da predsjednik države može postati netko tko ne pripada "intelektualnom kružoku Steve Krajačića", tj. netko tko je delegiran od te kabale. Btw, to je razlog vjerovanju da će Nadan Vidošević postati sljedeći predsjednik RH: kontinuitet valja zajamčiti, a Nadana je u Splitu instalirao devedesetih Joža M., stanoviti neuništivi Nestor svih lutkara ovog Teatra sjena imena hrvatska politika. "

Tekst u kojem se ova teza javlja prije više od godinu dana, integralno se može pročitati u postu pod naslovom "Politika kontinuiteta i budući predsjednik Hrvatske".

Na kraju ovog kratkog uvoda, podsjetio bih na Nadanov dictum: samo jedna stvar raste u tuđim rukama, a to nije naše gospodarstvo. O toj istoj temi leptirmašinist Silvek Degen voli dometnuti: mek mi je k'o duša. Hrvatska je politika puna pjesnika.

Predstavimo sada zajedno s "Jučernjim listom" Nadana Vidoševića:

U mladosti je slikao, postavljao pločice, kalemio biljke, ima šest pasa, kornjače, papigu... ukratko, u okviru serijala: Kako je Nadan ukrao s tavana svinjsku glavu i zašto?, "Jučernjak" sugerira da je kandidat za Predsjednika RH i - Doktor Dolittle!

Vidošević, viđen očima svojih propagandista, osim biljaka i životinja, pokriva i ostale regione bitka; budući da slika privodi vjeri bolje od riječi, uvjerite se svojim očima:


Nadan s mladima.


Nadan s radnicima.


Nadan s ratnicima.


Nadan s drugim bićima.

Mene zaista ovdje ne zanima imovinska kartica Nadana Vidoševića, ni način na koji je predsjednički kandidat stekao tu imovinu.

Ne zanima me čak ni to zašto bi nas Nadan Vidošević javno morao zanimati ovako groteskno i neukusno privatno: objašnjenje koje nije traženo najbolja je optužba, i činjenica da nas Vidoševićevi propagandisti tako agresivno uvjeravaju u njegovu vjernost (ljubio je samo Inu), ljubav spram biocenoze (kalemio je biljke, hrani ribe i opsesivno je neurotski skupljao životinje), radišnost (postavlja pločice, popravlja strojeve, ruke ne naplaćuje), avanturizam (akcija Mosor), fakinsku hirovitost (pao je na polugodištu, no završio je razred s odličnim), mladalačku socijalnu osjetljivost na granici svetačke solidarnosti ("Odglumio sam ravnatelja i umjesto njega potpisao sve potvrde, kolege i ja smo dobili besplatan školski prijevoz...prijetilo mi je isključenje iz škole, ali uslijedio je oprost..."), bliskost svim socijalnim slojevima (brije s mladima, popravlja strojeve s radnicima, ratuje s ratnicima...) i svu silu drugih Nadanovih vrlina koje se infinitezimalno približavaju onoj ultimativnoj Todorićevoj iz hagiografije Đina Nule, koja svjedoči o tome kako Todorić ljubi bikove - koje, kao Aleksandar vojnike, sve poznaje poimence - u čelo, dovoljno je eo ipso sumnjiva.

Ono što me jedino sada zanima jest razlog zbog kojega su 'Večernji' i 'Jutarnji' tako složno - uletjevši u pucanj kojim je označen početak kampanje Nadana Vidoševića - prepustili svoje stranice upravo njegovoj promociji: tko to vlada ovom zemljom i što to treba zaštiti politikom kontinuiteta, kad se navodnom Mesićevom lieblingu, ma bio on i outsider, pruža ovako bezrezervna podrška i barnumovska reklama?

Na kraju početka ove kampanje, primjetimo da je Stipe Mesić zaista najveći hrvatski politički maher druge polovice XX.stoljeća: ne samo da je bio sve što državnik u ovom podneblju može biti, nego i danas manipulira svojom političkom ostavštinom tako maestralno da zaslužuje standing ovation: tri najizglednija kandidata za trećeg Predsjednika Republike Hrvatske Mesićev su sasvim osoban izbor: bez obzira pobjedi li Ivo Josipović, Nadan Vidošević ili možda Milan Bandić, Stipe će imati svoga nasljednika!

Zapravo, pravi je misterij zašto smo onih šest godina proveli u oporbi, moj predsjedniče!