NEMANJA: SMIRENOUMLJE

subota, 25.04.2009.

Pero K.

Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic

I dok je 1975. godine interes javnosti probudio objavivši skandaloznu kroniku zagrebačkog dečka iz finog kvarta, opisavši noćne izlaske i scene nabijene erotikom, Kvesić to danas čini 'prijetnjom' da će sve neprodane primjerke, od ukupno tisuću štampanih djela, javno spaliti 10. svibnja ispred Bookse, jedine knjižare u kojoj se mogu nabaviti.

Ako se za bitno djelo domaće književnosti u tri tjedna ne nađu zainteresirani kupci, spaljivanje na lomači autor smatra sasvim opravdanom presudom.

'Veliki sam protivnik user friendly teorije. Nisam user friendly pisac. Ako je odnos čitatelja i pisca uzajamnost, od čitatelja očekujem da pokaže interes i volju da djelo nabavi u ograničenom roku', rekao je Kvesić.

Kako bi svoja djela spasio od okrutne sudbine i čitateljima ukazao na njihovu odgovornost u cijeloj priči, pripremio je transparente 'Spasite knjige od plamena' i 'Točno u podne spaljujemo sve neprodane primjerke'.

Na pitanje smatra li spaljivanje potezom očajnika ili marketinškim trikom, izdavač Nenad Popović odgovorio je da podržava Kvesićevu odluku.

Image and video hosting by TinyPic
'Pero ima potpuno pravo! Knjige se ne kupuju, a bogami ni ne čitaju.' Razlogom potonje tvrdnje Popović smatra preveliki broj budalaština na policama domaćih knjižara. 'Neprestano otkrivanje seksa i šanka u domaćoj prozi postalo je nepodnošljivo. Sve su to epigoni Pere Kvesića, jedni jer su pročitali njegove knjige, a drugi slučajno.'

Popović je istaknuo i da se 'Uvod u Peru K.' moglo nazvati kultnim djelom sedamdesetih i osamdesetih, a onda je nestalo s obzora, ali da značaj tog djela leži u tome što je 'jedno od rijetkih predstavnika urbane zagrebačke proze'.

S druge strane, novinar i pisac Željko Ivanjek najveću vrijednost knjige vidi u jeziku. 'Pero je napravio preokret s jezikom, te zabilježio sleng vremena. On je dečko iz grada koji piše jezikom grada', rekao je.

Na kraju preostaje da vidimo kakva će sudbina zadesiti Kvesićev 'Uvod'. Hoće li priče o Zagrebu sedamdesetih i nicanju klubova poput Jabuke, Tucmana, Saloona i SC-a i danas probuditi interes čitatelja ili barem vitešku želju za spašavanjem od plamena, znat ćemo 10. svibnja točno u podne.

Sanja Fligić

Image and video hosting by TinyPic

Rukopisi ne gore!, ali na lomačama knjiga prvo spaljuju autora, glasilo bi dotjerano Raosovo upozorenje Peri Kvesiću, izrečeno na promociji četvrtog izdanja Uvoda u Peru K., s kojega donosim ovu ekskluzivnu foto-reportažu.

The day after, Pero mi je napisao mail:

Majstore, hvala što si se izvukao iz tvoje jazbine iz koje te je inače nemoguće izvući i što si svratio uveličati prigodu. Ako već podnosim žrtvu-paljenicu Bogu čitanja i knjige, kojeg boga bi vrijedilo nasloviti tom titulom?

Lako je odgovoriti Peri na rigvedsko pitanje: Kojem bogu da prinesem žrtvu?, jer ne vidim kojem drugom doli Svarogu, ali, jednako tako ne vidim jasnu svrhu ove zaludne paganske mistrije: "Stupanj topline na kojoj sagorjeva papir, točka je kulturne apokalipse. Kultura će biti ili kultura papira ili je neće biti!", govori Buden o pouci Truffautovog Fahrenheita 451:"Nema kulture bez knjige, štoviše, nema slobode ni smislena života pojedinca i društva bez medija knjige."

Jasno, Pero Kvesić zna ove pouke, predobro on zna, već i kao tuškanački susjed, Krležinu pouku o kutiji olovnih slova i ljudskom dostojanstvu, ali Pero je odlučio uzeti mjeru spomeniku trajnijem od mjedi: odlučio je odvagnuti koliko doista teži, jer ako je zaista klasik, prodat će s(v)e, a ako nije, bit će vatre! Spalit će točno ono što preostaje, što je - suvišak! Ako te knjige nikoga ne zanimaju, onda te knjige ne treba ni biti, glasio bi Izvod iz Pere K.

Naravno da se ja, kao distingvirani dekadent, skanjujem nad ovom logikom vatre i lomača, ali nešto u meni, podjednako slavensko koliko i teutonsko, ono nešto gvozdeno mutno u nama, ako ne daje Peri za pravo, a onda me izaziva da cijeloj ovoj pirotehnici neizostavno prisustvujem, možda i iz solidarnosti, jer, mada ne znam, vjerujem da je teško spaljivati vlastite knjige. Barem isprva.

U svakom slučaju, kao što sam prisustvovao promociji četvrtog izdanja ovog kultnog djela, tako neću izostati ni pri njegovom žrtvenom bibliocaustu: konačno, kakav bi to bio kult bez samouništenja?

Prepustiti knjigu tisku ili vatri, pitanje je koje s vremena na vrijeme muči svakog književnika. Delikatnije duše rukopisnu ostavštinu opterete ekskluzivnim uvjetom da se djelo ne prepusti ni tisku, ni vatri. Povijest je bibliocausta duga: Fernando Baez napisao je Univerzalnu povijest destrukcije knjiga od drevnoga Sumera do suvremenog Iraka. Rukopisi ne gore, tješimo Peru Kvesića, jer što god se zbilo s tiskanom kopijom njegova djela, ono će vječno tinjati u našim sjećanjima.

Image and video hosting by TinyPic

U uvodu Uvoda u Peru K., Pero mi je napisao posvetu: Višestrukom paralelniku, s najboljim željama.

Da bi ova posveta imala ikakvog smisla, moram kazati da je jedina moja želja Perin vatromet osujetiti: Pokupujte te knjige, da Kvesić nema što spaljivati!

Naravno, govorim ovo iz općenitijih, patriotskih pobuda: zapali li Pero Uvod, Bešker će opet pisati da je tako nešto moguće jedino u Hrvatskoj!

Što, na neki volšeban način, i nije posve netočno: tek je u slobodnoj i samostalnoj, suverenoj Hrvatskoj Uvod u Peru K. mogao ispuniti svoju konačnu sudbinu: postati prvo klasično djelo koje je spaljeno jer se, po ocijeni autora, nedovoljno čita!

U SFRJ to ne bi bilo moguće: Peru bi čitali obvezno, u školskoj lektiri, a palež, pa i kao promičbeni štos, spriječila bi milicija.

Kraće kazano, morala je propasti cijela jedna država, da bi se ispunila sudbina jedne jedine knjige!

Apslolutno romantično!
- 06:25 - Komentari (12) - Isprintaj - #


View My Stats