NEMANJA: SMIRENOUMLJE

"Ime Pere Kvesića, mladog zagrebačkog književnika, nije nepoznato onom dijelu čitalaca koji je barem djelomično pratio omladinsku štampu. Već nekoliko godina nalazimo ga ispod desetine kratkih priča objavljenih u 'Omladinskom tjedniku', 'Studentskom listu' i drugim listovima, pa ne tako rijetko i visokotiražnoj omladinskoj štampi koja se povremeno pojavi da bi ubrzo ugasnula.

Njegove priče na stranicama ovih listova imale su širok krug čitalaca pa iako im i nisu podizale tiraž, činile su to s kvalitetom.

Zašto je Pero Kvesić toliko čitan? Zato što piše o Zagrebu, o živim ljudima, živim jezikom koji egzistira na trotoarima, na 'špici' Trga Republike, u redakcijama omladinskih listova. Čitan je jer su negovi junaci počev od Pere K. (koji mu je rod rođeni), Nenada P., Imbre B., Deana Ružinobrdo i drugih likova ovih priča živi i istinski ljudi koje također možete sresti i danas na pomenutim mjestima, a ponajviše u raznim redakcijama, bilo novinskim, časopisnim ili filmskim.

No to nije bio jedini i dovoljan razlog da se priče Pere Kvesića čitaju. Postoji još jedan nezamjenjiv za ovu vrstu pisanja. To je da su svi ti junaci ma koliko su pravi, istinski i živi upravo to jer nisu dati kroz suhoparnu novinsku kroniku, budući da je Kvesić svemu tome našao onu mjeru koja je potrebna da život postane umjetnost. Te priče su sada sakupljene u prvoj knjizi i evo ih pred nama. Kvesića nazivaju urbanim piscem. To je točno, on to i ne poriče. Upravo Zagreb je taj gdje se on najbolje snalazi, gdje poznaje život mladih ljudi, njihovu filozofiju, njihov odnos prema svijetu, njihovo pripadanje ovom gradu.

Zato ne žalite vremena i pređite na čitanje Uvoda u Peru K., nećete požaliti."