NEMANJA: SMIRENOUMLJE

Euprepije

Na početku (svojega monaškog puta) je aba Euprepij posjetio nekoga starca i obratio mu se:
Aba, reci mi riječ, da se spasim.
Starac mu je odgovorio:
Ako se hoćeš spasiti, nemoj govoriti kad si kod nekoga u posjeti, sve dok ne budeš pitan.
Euprepije se na te riječi skruši, u znak pokore pokloni se do zemlje i reče:
Doista, puno sam knjiga pročitao, ali još nikada nisam otkrio ovakvu naobrazbu (paideia).
I otišao je s velikim dobitkom.

Preveo Mario Kopić

Izvor: Les sentences des Peres du Désert, Solesmes 1966-1985

„Euprepije“ je neznanac, svojevrsna apofatička ličnost, kakvih povijest duhovnosti poznaje mnogo. Predaja je pod tim imenom vjerojatno sakrila duhovnu mudrost Evagrija Pontskog. Njegovo je ime zbog crkvene osude njegova učenja polako padalo u nemilost.
Sedma priča o tom poznatom neznancu je zaokružena književna cjelina u tzv. alfabetskom Pateriku, najslavnijem od svih zbornika pripovijesti i izreka koji se nadovezuju na pustinjske očeve i majke i predstavljaju najstariji žanr asketske književnosti.
Ti zbornici su segment koptske tradicije koji je tako utjecao na duhovnost ortodoksnog Istoka i ujedno katoličko-protestantskog Zapada da je poznavatelj duhovnosti kršćanskog Orijenta Irenée Hausherr smio zapisati: „Proučavate li povijest duhovnosti ili duhovnog života Crkve, vidjet ćete da svaki put kada u Crkvi nastupi duhovna obnova pustinjski očevi postaju ponovno aktualni, bilo kao posljedica duhovne obnove, bilo kao njezin uzrok – ili oboje istodobno“ (Orientalia christiana periodica, Roma 1967, str. 359).
U bizantijskom i zapadnjačkom srednjem vijeku, osim Biblije, nijedno djelo nije bilo više čitano i prepisivano. I za kasnija vremena poznavatelji konstatiraju da je upravo apoftegmatska mudrost eremita bila iznenađujuće plodna: bila je srce ruskog monaštva u nastajanju, bila je prisutna kad se rađala Devotio moderna, nalazimo je kao nadahnuće franjevačkih karizmatičkih pokreta i kao duhovni oslonac pijetističkih zajednica u luteranskoj Njemačkoj, prisutna je u duhovnosti Johna Wesleya, Johanna Arndta i Gottfrieda Arnolda – da se ne spominju njihove uloge unutar filokalijskih pokreta i monaških preporoda u Rumunjskoj, Rusiji i Grčkoj.

(izvor: Les Peres du Desert des maitres actuels?, Paris 1986).

S francuskog preveo Mario Kopić