NEMANJA: SMIRENOUMLJE

Avangardnog pisca Valenta zapalili na klupici nakon književne rasprave!

Istraživao sam svoju poetiku psihotičnog realizma i u tom sam istraživanju pretjerao, tako da sam se sukobio s ljudima kojima literatura nije toliko bitna i koji su me onda zapalili na klupici, kazao nam je Valent.



MLADI KOJI NE VOLE OZBILJNU LITERATURU PRETVORILI PISCA U BUKTINJU

ZAGREB - Avangardni književnik Milko Valent jučer je u ranim jutarnjim satima svojevoljno napustio zagrebačku Kliniku za traumatologiju u koju je doveden nakon što ga je policija zatekla - u plamenu! Valent je nešto poslije pola noći sjedio pokraj kioska u Osječkoj ulici kad su prolaznici opazili da njegova odjeća gori i odmah pozvali policiju. Nakon što je odjeća ugašena, a opekline previjene, pisac je protivno savjetima liječnika napustio kliniku.
- Istraživao sam svoju poetiku psihotičnog realizma i u tom sam istraživanju pretjerao, tako da sam se sukobio s ljudima kojima literatura nije toliko bitna i koji su me onda zapalili na klupici, kazao nam je Valent, ističući kako se nakon odlaska iz klinike hitno uputio kući ne bi li nastavio rad. “Potpisao sam da odustajem od liječenja jer sam morao za svoj radni stol. Sve skupa mi se dogodilo jer sam morao vidjeti što se događa mojim likovima, a to sam morao i brzo zapisati”, rekao nam je Valent.
Svoje napadače, koje nije želio prijaviti policiji, književnik opisuje kao gomilicu mladih ljudi koji ne vole ozbiljnu literaturu. Jedan od napadača, i to onaj koji je pisca zapalio, neposredno prije toga kazao mu je: - Daj napiši nešto za plažu!
- Nije to ništa novo, ja to doživljavam već 30 godina, htjeli su me ubiti i 1979. godine nakon što sam objavio priču o "Isusu u kampu". Onaj tko piše hrabro i otvoreno, o temama što se tiču svih nas, mora biti spreman i na fizičke obračune. Neću pristati pisati knjige "za plažu". Ja se ničega ne bojim, stojim iza svoje poetike i ne mislim je napuštati ni pod cijenu smrti - Milka Valenta još nitko nije zaustavio! Tko zna, možda ćete idući put pisati moju osmrtnicu, zaključio je pisac.



balzam za usne

ne mogu sebi više dopustiti
luksuz političke korektnosti
na javnim mjestima povraćam od gađenja
većina posrće u potrazi za televizijom
kontejneri skupljaju otpatke kratkotrajne sreće
ljudi bez duha paradoksalno
završavaju u ludnicama
zato idiotima treba govoriti istinu
čak i na visokim položajima
gdje rijetki zrak ne dopušta spoznaju

lijepo je izaći u milenijsku šetnju
parkovima i promatrati politiku
bogati izgledaju zdravo i arogantno
siromašni su debeli i ružno odjeveni
ni jedni ni drugi ne čitaju uznemirujuće knjige
religije su glupi mitovi, veliki programi beščašća
iz kojih curi svakodnevna sapunica
ubijanje je staromodno zaostalo retardirano
ne postoji tajna
teških tišina i pretilih žena
svaka površina je jednostavna
svršava u hladnoći kao nabrano gorje

daj mi sada neki lakomisleni oblak
odvedi me na izlet u šoping

ona me vodi na izlet
ona mi se sviđa. neka se zove Ana.
sviđa mi se njezin baloner
podsjeća me na onaj iz filma Casablanca
i na crnobijele fotografije prirode
sviđa mi se i Anin erotični pogled
to je napredni pogled na svijet
koji se urušava svake sekunde

sviđaš mi se. zašto si poremećena?
zašto neprekidno urlaš na kućne ljubimce?
teško mi je živjeti s malim mržnjama
iscrpiti sebično svaki plavi cvjetić
i baciti ga u kantu za povijest
teško mi je potonuti u stvarima
veliki trgovački centar pun je
ushićenih boja oblika cijena
potraga za identitetom
najžešća je u toplim džepovima
uvijek moraš kupiti nešto što te podsjeća na ja

biramo nešto što će brzo nestati
kao nirvana, biramo balzam za usne
mažemo ih prozirnom otpornom vlagom
ljubimo se divlje
pored police za mrtvo meso
cijenimo samo filmski poljubac izvan filmova
u kojima blista privid
jasnoćom običnog dnevnog boravka
naši poljupci znaju:
životi su dosadni
ako su namješteni klasično

balzam je neupotrebljiv za nas
žive istinoljubive krhke jake vlažne ljude
balzam štiti samo korektne zaštićene usne
samo one koje su čvrsto stisnuta mumija
bez obzira na godišnja doba i metafore