Kyrie Iesou Christé, Yie tou Theou, eleison me ton armatolon
K'shoshana bein ha-chochim
Druga bješe prozračna ideja
izvajana na kristalni šator -
svemoguća poezija tvorca,
okrunjena krunom tvorenija;
sve krasote koje biće ima
i um tvorca sjajni, bespredjelni
koje vidi u carstvo svjetlosti
pod tom krunom bjehu okrunjene,
na tom licu bjehu izražene
u sjajnosti svetog sovršenstva.
Plan nebesah pred sobom gledaše
i prelesti pravilnoga vkusa.
Since 2008 Vaseljena je blogoslovljena!
Da ponosni, Care, nepodnošljivo svjesni tvog iluminantnog prisustva, ne manje.
HEC FONS NEMPE SUMIT INFIRMOS, UT REDDAT ILLUMINATOS.
O voi che avete gl’intelleti sani,
Mirate la dottrina che s’asconde
Sotto il velame delli versi strani!
Pod kopiranjem i raspačavanjem podrazumijeva se i kopiranje tekstova na druge blogove, web-stranice, forume i sve ostale, elektroničke ili klasične pisane medije.
Copyright 2006. - 2007.
by Nemanja, Car Vaseljene
"All Rights Reserved"
Pravo je pitanje tko je stvarni lik? Je li to isto samo nekakav društveno-kreirani nick?
Markiz
Komentar mog komentara je i moj komentar., rekao je u komentaru novog Kizinog posta Maro.
Na to mu je Kizo odgovorio točno, ali zamršeno: Komentar tvog komentara je naprosto komentar, isto kao što je moj komentar tvog komentara komentar komentara teksta koji je komentar komentara.
To me je nagnalo da malo pojasnim stvari…
Naime, kaj…
Kizo je jednom davno objavio sljedeći post:
Razglednica iz Haaga
Zovem se Carla
Rođena sam analno. Majka je burno reagirala kad je vidjela sluzavu nakupinu smeća koja je iskapala iz njezina debelog crijeva, nakon čega je pobjegla glavom bez obzira i skončala život spektakularnim skokom u rijeku.
Otac smetlar, koji je zbog ablacije retine uskoro ostao bez oka, nije mogao pratiti odrastanje svog ogavnog bića onim drugim, staklenim okom.
Rasla sam u pandžama lokalnog pedofila koji me uputio u otajstva sodomije kada je pripustio svojeg ljubimca tvora u moju, već isluženu, ćelavu picu.
Takve su aktivnosti nesumnjivo utjecale na moj životni poziv seoske učiteljice koja mlađim školarcima, tijekom velikog odmora, pokazuje svoju gnjilu međunožnu brazdu u zamjenu za topli sendvič. Zbog neprestanog sudaranja s golemim životinjskim udovima na seoskom imanju djeda Milorada, rano sam ostala bez usana pa mi je lokalni veterinar na to mjesto prišio zečji sfinkter.
Imam izblajhani ten, zmijoliki pogled, prištavo lice i nosinu koja strši poput slonovske kurčine pred parenje. Mojom fotografijom uglavnom možete plašiti djecu predškolskoga uzrasta u vrtiću.
Inače sam dobra kao plijesan na kruhu i nemojte se ljutiti što sam vas godinama prcala u nezdravi mozak.
Na post je reagirao uzbuđeni čitatelj, očito zaveden naslovom: Razglednica iz Haaga. Reakcija je bila domoljubno vehementna:
Gdje ti je pamet?
Baš se pitam kako je takovoj budali kao što si ti uopće dozvoljeno pisati? ONda se sjetih: bolesna komunjara, fudamentalista i i budalaš koristi mediji koji mu je stvorlia civilizacija koju iz dubine duše prezire pa sada pljuje gdje stigne, po kom može, tajnovito i opsjeno, bez imena i prezimena onako anoniman kakav je u svakodnevnom životu.
Jedini dreke koji vidim i ćutim je ovaj blog kojega bi trebalo zatvoriti jer graniči sa zdravim mozgom i prosječnim ukusom. Carla je te idiote sa kojima si ti genetski i misaono povezan tužila, zar ni to ne razumiješ. Inače ovakova retorika se može uočiti kod tvojih istomišljenika, Šešeljevih radikala...
Smeće od posta i bloga, ti si kapitalni primjerak teze da je 70% blogosfere zarobljeno luđacima, medikritetima i opsjenarima, valjda je i to odraz društva, šteta što sam uopće navratio na ovaj blog - više nikada!
Eh, to su bila vremena…
Darius je naime post stavio na naslovnicu podjednako zaveden naslovom: Razglednica iz Haaga, kao i ganuti čitatelj koji je, pomalo ljut, previdio (pod)naslov pod kojim je ova krasna kratka priča objavaljena u Truliksu: Zovem se Carla.
Kakva divna, dvostruka zabluda!
Kakva kratka, a potpuna lekcija o tome da naslovi nešto naslovljavaju.
Kakav čas anatomije čitanja: tamo gdje je Darius pronašao dovoljan razlog za naslovnicu bloga.hr, indignirani je čitatelj pronašao dovoljno dokaza da autora objesimo!
Eh, to su bila vremena!
U komentarima se - prisjetimo se tih slavnih dana - pojavila i sljedeća besmrtna rasprava o identitetima i literaturi:
Dragi bog
Da Sroljcu ne bi palo na pamet da uništi ovu poesiu puru, kopipejstam nastup Markiza i moga Vaseljenskog Preoknjiženog Otečestva, tijekom kojega smo prilično sebe zabavili:
markiz
Plavi drkošu možda bi tebe trebalo "oknjižiti", kako reče pismena mirjana, bikovom žilom po leđima? Moljac je već oknjižen na 92. stranici Truliksa. Ništa posebno: bičevanje, vibrator i malo muške ljubavi...
kizza
Dragi blog
Mr.Morgen, moj burazer i ja odlučili smo ukoričiti fotose tvoje plavojke keve i sisate sis: tako smo ih istaslačili da je Mihalj, tako se zove burazer, morao da uzme Lajku i oslika (a kasnije će da oknjiži) tu epizodicu našeg prošlotjednog provoda.
Ali, to je manje važno. Važnije je od toga da ti, idiote, koji se ovdje usuđuješ drkati pod ovim imbecilnim pseudonimima provocirajući nekakvu polemiku, a zapravo kenjajući o nečemu što te beskonačno nadmašuje, riskiraš da te se jednom za svagda deprogramira, pa da ostatak svog usranog, pauperiziranog, bezimenog života provedeš kao smeće nošeno jesenjim vjetrom: nasumično laprdajući po neočišćenim ulicama ove balkanske palanke. Da čujem, kretenu, kaj ti imaš za kazati o Truliksu? Ti sitnokurčiću znaš nešto o tome? Ti si nešto imbecilu u životu pročitao? Jesi? Da čujemo što, osim ime svoje kurvinjske sestre na vratima školskog wc-a? Daj, dođi do Kize da malo popričamo, da ti ja jednom za svagda objasnim idiote kaj je literatura. To ti nitko na FF-u ne zna tako dobro kao ja. Kad ti ja to objasnim poželjet ćeš pokarati od sreće ne samo staru i sis, nego i onog zasranog pijanog oca koji te je u magnovenju najebao na ovaj presnošljivi i prenapućeni svijet. Dođi, daj, molim te, dođi stari do Patologije, evo, čekamo te.
Moljac, sori stari, nema veze s tobom. Ne želimo ti kvariti film na tvome. Ali, ne kao što znaš, ne dopuštamo kenjanje nikome nigdje. Znam da nas razumiješ.
markiz
A propos izdavača - Truliks je suizdanje Baobaba i Postscriptuma. Droljac za razliku od mirjane jurišić barem pročita knjigu o kojoj piše stidnom dlakom svoje pokojne babe umočenom u mastilo koje curi iz konjunktivitičnih očiju Dalibora Šimprage.
Dragi blog
Reč je o bestidnoj dlaci iz brade njegova bratučeda Jovana, arhiepskopa Krbavskog, mame mu ga natitkam nepismene.
Dragi blog
A onda su seljačići morali na spavanjac! Mago i Muka već odavna snivaju. Mjesec drnda praznim nebom. Zagora sniva usred plave basne, krava skoči - spika splasne; jasle skaske Tina krasne, Ujevića, sa visina. Dok vam sipi s neba slina. K'o da kapa mjesečina!
(...)
Kaj je, seljačići, kaj se sutra mora na šljakicu pa ste polijegali, ha? Idemo s prvim pijetlovima nahraniti tovare i dikobraze, pomusti koze, ljame i smradogroze, malo bacimo drkicu doratu i tornjaku Antiši, i već je 5.30, krv ti Is'sovu, pobjeć će vam autobus, a onda preko Dicma, još malo i već smo na šljakici u cementari. Sjajan provod. Idem sad nekaj bacit pod jaja pa onda uz pljugicu čitati sjajne Boškovićeve pasuse o protojereju Antilopiju. Odlično štivo, morate to pročitati. Ha, ha, ha, ha....
a
autor truliksa se doima simpatičnom osobom pa ne znam zašto njegov blog podnosi ogavne, sirove komentare tipa Dragog bloga, baš mi je žao. što ti to treba?
markiz
@a možda da prihvatiš Dragog bloga takvoga kakav jest upravo na ovom virtualnom prostoru? Nikada te igrokaze nisam shvaćao previše ozbiljno. Problemi nastaju u identifikaciji nicka sa stvarnim identitetom - kao što se novinarka Globusa svojedobno skanjivala da joj je Nemanja nespojiv s njegovim javnim likom. Pravo je pitanje tko je stvarni lik? Je li to isto samo nekakav društveno-kreirani nick?
Ako servis blog.hr kao temeljnu konvenciju pri logiranju nudi upravo odabir "nicka", dakle drugog identiteta, onda je svaki razgovor na ovu temu suvišan. Kao što znate, u Globusu je nedavno objavljen "senzacionalistički" članak u kojemu su raskrinkani komentatori na ovome blogu. Zašto onda govnari ne odaju identitete komentatora članaka na portalu jutarnji.hr? Pitanje je, dakako, retoričko – zato što više nitko ne bi komentirao njihove izdrkane tekstove. Kršenje poslovne etike drugog medija neću ni komentirati jer sasvim je jasno kako stvar na blogu.hr funkcionira - ako autor ne reagira na upozorenje da ukloni nepoćudni sadržaj, onda se to rješava sudskim nalogom. A svi oni šupci koji upiru svim silama da razotkriju ime i prezime nekog autora mogu mi popušiti kurac (markizu, naravno).
Dragi bog
Kizo, razumijem da koristiš prigodu da idiotu nešto objasniš, ali čekaj, pa zaista nije ni vrijeme ni mjesto! Kome ti to objašnjavaš? Imbecil koji se potpisuje kao a misli da si ti simpatična osoba koja tolerira ogavne, sirove komentare poput ovih Dragoga bloga? Komentari poput ovih! A vlasnik je bloga simpa, dok je suspektan Bog u ruhu Gurua, nakon što im je jebao mater cijeli jedan dan na sam spomen kritičice u Večernjem do te mjere da - pogledaj dobro, to je zaista fascinantno, rijetko se kad viđa takva afazija - niti jedne jedine rečenice ni foričice nisu uspjeli zucnuti cigla 24 sata! a, čuj, ogavna i sirova je tvoja draga mamsi, tramparampampam, sad sam/a dalje razvijaj tu temu, boli me kurac i za temu i za tebe, a bogibogme za identitete, nickove i sve skupa. Ja ti na to gledam malo drukčije; ovako naime: Kad se odmaknemo od PC-a, unatoč svoj konvencionalnosti imena i identiteta, ipak si ti zasrana anonimna prolazna budala koja čak ni u ovoj trećerazrednoj zemlji nije uspjela napraviti ama baš ništa da bismo joj po imenu i prezimenu mogli ustanoviti taj i takav takozvani "identitet"! Kuiš, to ti je to. Ti napišeš par tih idiotarija koje iziskuju cijeli dan tvoga truda, ja te nebijemnakurac obaška u tili čas, i kad se kao toliko puta do sada sve desi i prođe, ja ću i dalje biti ja, a ti, jeboteblog, moraš biti ti: biće rođeno do umre! Malo buš trajalo tu po Dolini Suza, malo đipalo po tih par ročkasa i dočeka Nove godine, nažalost ćeš najvjerojatnije nastaviti i vrstu novim egzeplarima te prirodne aberacije koju zastupa tvoj rod, i onda buš anonimo utrnulo, kao da te nikada na svijetu bilo nije. Ovo ti je ujedno i akme: vrhunac tvoga života zbiva se u ovom vrtoglavom trenutku, dok čitaš riječi koje ti ja upućujem! Ovo je najbliže što ćeš ikada biti bilo kome tko govori u ime Duha. Možemo se mi zajebavati sada do imendana, ali to je zgoljna činjenica i sva istina. I to odlično znamo i ti i ja i svi koji čitaju ove retke. Jebiga. Ti si ipak ti, a ja ja, i tu ni bog otac ništa više promijeniti ne može. Jer, ni sam Dragi Bog ne može promijeniti prošlost!
NEMANJA
Mudro i istinoljubivo zborite, i Markiz i Dragi blog, a ne treba ni drago biće a zapostaviti, štoviše, ono je supstancijalno za cijelu ovu stvar. Naime kaj...
To vam je kao s dječicom i nekim dragim homunkulusom harmskovske provenijece: kao da Dostojevski, koji je volio djecu - to je jasno presudno! - najuri neke derane zabasale u njegov voćnjak: oni tu dolaze manje zbog voća a više zbog starog klasika, a on njih već od rana jutra željno očekuje!
Ah, vi, eno ga gdje hinji krik i bijes, i maše štapom koji je axis mundi cijelog jednog Naraštaja (i Iščezavajućeg Svijeta).
A oni, Novi Narašatji, Ignoranti, Barbari...jednostavno: Derani, uživaju u tom njihovom zajedničkom ritualu, znajući da će cijeli život pamtiti kako je njih Klasik tjerao iz voćnjaka, čineći od običnih jesenjih plodova - jebiga, nemam pojma koje voće sada dozrijeva, neon, beton, plastika, što ćete, ja u prirodi dobijem alergiju prije no u društvu - zabranjeno voće Djetinjstva!
Ah, vi!
Kako sam vas samo opisao, kako sam vas iskupio!
Za cijeli jedan život ne trebate više ništa učiniti, ni kazati.
Jer jednom ćete i vi moći pričati:...i tako ti mi dođemo na Patologiju, jer se bogibogme na Vaseljenu baš nitko nikad nije usudio, vidiš, to je zaista zanimljivo, i tu ti mi, djeca, nešto kao kažemo Nemanji, Markizu, Dragom Blogu, tko zna tko je tu više od njih tko bio, ako to nije bio jedan Veliki Dobri Duh, a onda se oni kao na nas nešto ljute i jebu nam sve mater, onako, više očinski, znaš...
E, da...!
To su bila vremena!
To ćete vi pamtiti.
Da.
Znam.
Znam ja, Nemanja, Car Vaseljene, koji sam vaše dane učinio sunčanima.
Zapravo, Kizo, ja mislim da smo mi ponekad pisali bogonadahnuti. Ne da se to drukčije objasniti!
Saša Meršinjak
DRNJI
Ako između tona i tona
ustremljen tigar se grči
ako bog u ruhu gurua
gura ruku u predmetni prostor
ako u crti more drhti
i zidovi dišu i ako imaju uši
gruni drnja iz svog uma trnje
prsni
prste zabodi duboko u zemlju
ovu zemlju gusto tkaj
u perzijski tepih sna
na razboju ludila
i neka te drma bol
ako nema boljeg
od vrha
do dna